Sivi čovjek (The Gray Man, 2022) – Recenzija filma
Zamislite da ste jedna od čelnih osoba Netflixa i da tragate za dobitnom filmskom kombinacijom za akcijski blockbuster Sivi čovjek. Sigurno vam naodmet neće biti za redatelje zaposliti sad već naširoko znanu braću Russo, Anthonyja i Joea, dvojac koji stoji iza nekih od najboljih Marvelovih filmova poput Kapetana Amerike: Ratnika zime, Kapetana Amerike: Građanskog rata, Osvetnika: Rata beskonačnosti, te Osvetnika: Završnice. Ako su se već iskazali na području takvih blockbustera, mislite si, onda im zacijelo možete vjerovati. Ako pak za svog protagonista odaberete Oscarom nominiranog Ryana Goslinga, te ga sučelite s popularnim i voljenim Chrisom Evansom, a u njihovo društvo ubacite glumce poput Ane de Armas i Billyja Boba Thorntona, uspjeh vašeg filma praktički je zajamčen, zar ne?
Pa… ne baš. Bez obzira na potencijalnu ekonomsku profitabilnost ovog dvosatnog akcijskog filma, Sivi čovjek razočaranje je po više-manje svim umjetničkim kriterijima. Uz sva gore nabrojana – inače svakako kvalitetna – lica iz Hollywooda, na Sivom čovjeku radio je i tandem Christopher Markus i Stephen McFeely, koji su se također ranije iskazali pišući scenarije za Marvelove uspješnice. Dakle, braća Russo i Markus/McFeely ostvarili su vrhunske kolaboracije i ranije, pa se čovjek neminovno mora zapitati – što je ovdje pošlo po zlu?
Film je dugo bio u takozvanom development hellu
Čini se da Sivog čovjeka otpočetka prati nesreća. Naime, sam film temeljen je na istoimenoj knjizi iz 2009. godine američkog autora Marka Greaneya. Od sad već davne 2011. traju nastojanja da se knjiga pretoči u film, pa se tako jedno vrijeme redatelj James Gray trebao naći u redateljskom stolcu s Bradom Pittom umjesto Goslinga u glavnoj ulozi, uz dodatak intrigantne Charlize Theron kao Pittove desne ruke. Međutim, produkcija filma zapela je u onome što se često naziva development hell, pakao koji je trajao sve dok Netflix nije zasukao rukave.
Kao i knjiga, Sivi čovjek prati CIA-ovog agenta kodnog imena „Šest“ (Gosling). Na samom početku, Šest – čije nam pravo ime ostaje nepoznato – provodi vrijeme u zatvoru kao mladić od 23 godine. CIA-in agent Fitzroy, koga tumači Billy Bob Thornton (njega, naravno, u današnje vrijeme svi znaju po vrhunsko odglumljenoj ulozi u prvoj sezoni serije Fargo), nudi mladiću izlaz: ako se pridruži CIA-inom tajnom programu „Sierra“, bit će slobodan. No, sloboda ne dolazi bez cijene, pa će Goslingov lik morati obavljati likvidacije za američku obavještajnu službu. To je početak Sivog čovjeka, koji nas potom prenosi u Bangkok u 2021. godinu.
Prizori bogate i blještave zabave pružaju klasičnu opreku mračnoj činjenici da je Šest ondje prisutan kako bi likvidirao određenu metu. U ovoj sceni braća Russo njegovom liku dodavaju nešto što nalikuje na moralni kompas, ukoliko se takvo što može reći za hladnokrvnog plaćenika, pa ga prikazuju kao osobu koja će radije odbiti poslušnost CIA-inim operativcima nego smaknuti nedužne civile.
Nakon očekivanog kaosa na zabavi, Šest uspješno „neutralizira“ svoju metu, ali tek pošto od nje saznaje da i ona radi za CIA-u, i to u sklopu istog Sierra programa kojemu i on sam pripada. Ako je Gosling Šest, meta je Četiri. Šest s njega uzima šifrirani stick s podacima o korupciji unutar CIA-e. Uviđajući da bi i on sam ubrzo mogao biti likvidiran, Šest bježi od CIA-e, tražeći pritom pomoć od drugih kolega od povjerenja. Napokon, u igru ulazi Chris Evans kao Lloyd Hansen, krvožedni psihopat koji je zbog svojih manijakalnih metoda mučenja i ubijanja ranije izbačen iz CIA-e. Sad je plaćen kako bi pronašao Šesticu i nabavio šifrirani stick.
Ovo je, dakle, premisa Sivog čovjeka: CIA-in plaćenik bježi od organizacije za koju radi, skačući pritom iz države u državu, dok istovremeno nastoji razotkriti detalje korupcije. Ništa s čim se obožavatelji akcijskih filmova već nisu susreli, ali problem ovdje nije samo klišejska radnja, ili možda manjak realističnosti (primjerice, Šest se u izvjesnoj sceni iznenadno strovaljuje kroz podna vrata nekoliko metara u dubinu, ali hej, kosti u njegovim nogama očito su od čelika), već gotovo sve što analiziramo: bezlični likovi, lijena gluma, neumjesni kadrovi, neupečatljiva glazba, neuvjerljiv dijalog, a na živce pomalo ide i nezaustavljiva smjena lokacija.
Neostvarena dinamika između Goslinga i Evansa
Na prvu, opreka između Goslingovog i Evansovog lika trebala bi pružiti izvanrednu dinamiku. Šest je proračunat, hladan i trezven; Hansen kao njegova suprotnost nepredvidljiv, beskrupulozan i trknut. Kombinacija reda i ludila pokazala se u više slučajeva kao formula za uspjeh – ne treba nam mnogo da se sjetimo dinamike Batmana i Jokera, posebno u kontekstu Viteza tame – ali ovdje ta kombinacija teško da dolazi do izražaja.
Gosling ne glumi loše, ali kao da se dosađuje, vjerojatno zbog površne karakterizacije. Evans pokušava odglumiti zabavnog manijaka, ali njegov glumački izričaj previše je ograničen i drven, pa sve to djeluje neuvjerljivo i isforsirano (ako želite vidjeti savršeno odglumljenog i napisanog lika sličnih gabarita, bacite oko na Lalu Salamanca koga tumači Tony Dalton u seriji Bolje nazovi Saula). Ostali glumci daju maksimum, ali čak ni to ne može sakriti loš scenarij i klišejske rečenice. Ana de Armas nije ništa više nego prisutna, Billy Bob Thornton još donekle uspijeva pridati svom liku barem dašak emocija, ali ostatak postave, izuzev lika djevojčice koja ima nešto veću ulogu, posve je zaboravljiv.
Kao što je ranije rečeno, Sivi čovjek skače s lokacije na lokaciju, pa tako malo-malo pred gledateljima velika slova vrište BANGKOK, BEČ, PRAG, pa čak i HRVATSKA. Naime, dobar dio filma smješten je na jedan od naših južnijih otoka, gdje se nalazi fiktivni dvorac Zbrka (u stvarnosti Château de Chantilly u Francuskoj). Kako po svemu sudeći ovaj film iznimno cijeni klišeje, vrhunac se – tko bi rekao! – odvija u golemom labirintu od živice uz dvorac, kao da čovjek gleda Isijavanje ili Harryja Pottera i Plameni pehar.
Sve bi to uzeto zasebno bilo prihvatljivo, i skok s lokacije na lokaciju, i manjak solidne karakterizacije, i loš dijalog, i labirint od živice, ali promatramo li sve u paketu, posebno pridodajući svemu nezanimljivu pozadinsku glazbu napisanu u duhu sijaseta sličnih akcijskih i špijunskih filmova, te povremene čudne i vrtoglave kadrove snimane dronom, dobivamo u najboljem slučaju prosječnost, a u najgorem nekvalitetan i lijen akcijski film.
Sivi čovjek – Presuda
Ako ste veliki ljubitelj Ryana Goslinga, Chrisa Evansa i Ane de Armas, pa, bojim se da čak ni oni ne mogu uzdići ovaj film od prosječnosti. Sivi čovjek svakako nije na razini Kapetana Amerike: Ratnika zime ili sličnih Marvelovih filmova braće Russo. Ono što možete očekivati jest klišejska radnja, plošna karakterizacija i slab dijalog, te, hajde, poneka egzotična lokacija i solidna scena pucnjava i eksplozija. Ako ste željni izgubiti dva sata na glupav akcijski film koji se ni po čemu ne ističe, Sivi čovjek savršeno će ispuniti vaša očekivanja.
