Recenzija: The Snowman (2017)

Redatelj filma The Snowman je Šveđanin Tomas Alfredson, redatelj klasika “Let the Right One In” i “Tinker Tailor Solider Spy.” Prema knjizi istog imena, od krimi pisca, Jo Nesbø, “The Snowman” glumi Michael Fassbender kao detektiv Harry Hole istražuje nestanak žene čiji je šal nađen zamotan oko snjegovića zloslutnog izgleda. Rebecca Ferguson, Toby Jones, J.K. Simmons i Chloë Sevigny isto glume u filmu.
Michael Fassbenderu nikako da krene u zadnje vrijeme. Trebao je započeti dvije nove filmske trilogije, prvo filmom Assassin’s Creed, a sada i ovim The Snowman. Oba filma su u startu pokopana od publike, a kasnije i od gledatelja na kino blagajnama. Između njih dva još je imao i Alien: Covenant, nešto uspješniji, ali i dalje ispod očekivanja.

Ovaj film The Snowman, pravljen je prema odličnoj i vrlo čitanoj knjizi od Jo Nesbø, “The Snowman”, te su očekivanja bila velika i nadalo se da će film započeti trilogiju detektiva Harry Hole. Iako film ima svojih dobrih trenutaka, poput užasnih scena ubojstava, nekada čak i jezive atmosfere, više od toga nije ponudio.

Krenuo je stopama velikih filmova poput Zodiac, Se7en i sličnih, ali njegov zaplet i cijela priča, nikada nisu uspjeli doseći te nivoe. Priča koja se pričala kroz nekoliko vremenskih zona, nikada se nije značajno ispreplela jedna s drugom. Iako su neki događaji u prošlosti izgledali kao okidači događajima u filmu, gotovo da nisu imali smisla, što detektiv Hole čak i objasni ubojici. Interesantno da je redatelj i scenarist filma vidio da je razlog koji pokreče ubojicu malo čudan i promašen, pa nam je to tijekom filma i naglasio, umjesto nekako promijenio. Osim toga, finalni obračun je u najmanju ruku bio strašan i smiješan i bez imalo logike.

Njegova detektivska partnerica, koja prelazi svaku crtu zakona, isprovocirana u svakom koraku, te izgleda kao da je netko pustio dijete da se igra detektiva je također vrlo ne uvjerljivo napravljeno. On pijanac, koji ne može održavati svoj život u ikakvom redu je najbolji i najpametniji detektiv, a ona koja je znatno normalnija, ne može otići ispitati osumnjičenog bez da napravi 10 prekršaja. Nema smisla.

Osim toga, film je poprilično čudan i to ne u dobrom smislu. Neki poklopljeni loši trenuci, od brige detektiva Hole o djetetu njegove bivše cure (ne samo zbog tog događaja, nego kako je idealno poklopljeno), preko gotovo sexa (što se tamo dogodilo?! uopće mi nije bilo jasno), onih čudnih trenutaka kada je Oslo dobio domaćinstvo Zimskog sportskog kupa, Val Kilmerovo ispucavanje metaka u zrak, koje baš nikakvog smisla za film nije imalo i sličnih, gotovo ne povezanih trenutaka.

Uz to, jedna vrlo iritantna stvar, koja me nekada ne smeta, ali ovdje i te kako je. Dakle sve govore na Engleskom, nekada i s lošim Engleskim naglaskom, a sva imena, likova, gradove, pa čak i pjesme su Norveške. Osobno mi je to bilo vrlo iritantno i ne uvjerljivo. Ja ne bi imao ništa protiv da su sve promijenili u Američke nazive ili da su promijenili jezik u Norveški, ali ovako baš jako bode u oči i uši .

Ipak, kako sam gore napisao, nije sve tako crno. Film ima nekih dobrih trenutaka, poput brutalnih serijskih ubojstava, ponekada jezive atmosfere, te ipak, pogotovo u početku, zainteresira gledatelja. Ako ste za neki detektivski film, a mislite da vam neke od gore navedenih stvari neće smetati, dajte ovom filmu priliku, mada mislim da ima boljih filmova. Što se tiče same ocijene, možda je trebala biti manja, ali u zadnje vrijeme ovakvi, detektivski filmovi, su prava rijetkost (ali ima dobrih serija), pa s obzirom na to da sam se zaželio takvog filma ipak ću mu dati malo veću ocjenu od one koju je možda zaslužio.