Recenzija: London Fields (2018)

Pogledali smo film London Fields, koji je kod kritike prošao katastrofalno te pokupio nominaciju za Zlatnu Malinu u kategoriji najgore glavne glumice (Amber Heard). Vrijeme da vidimo jesu li te negativne kritike bile opravdane.

Žanr: Krimi, misterija, triler

Redatelj: Mathew Cullen

Scenarist: Roberta Hanley, Martin Amis

Glumačka postava: Amber Heard, Billy Bob Thornton, Theo James, Jim Sturgess, Jaimie Alexander, Cara Delevingne

Sinopsis: Pisac želi napisati roman inspiriran zanosnom femme fatale, Nicky, koja započinje vezu sa troje različitih muškaraca, znajući da će jedan od njih biti njezin ubojica.

Od sve hrpe filmova koje sam pogledao zadnjih godina, ovaj je definitivno pokupio najgore moguće kritike (okruglih 0% na Rotten Tomatoes, 16 na Metacritic, i bijednih 4.5 na IMDbu). Zašto sam ga onda gledao? Zato što mi je bio na watchlisti puno prije nego su kritičari dali svoj glas, a i nakon što sam pročitao kritike, pojava Amber Heard i Jaimie Alexander mi je bila sasvim dovoljna da mu dam šansu.

Da odmah riješimo glavno pitanje. Jesu li ove katastrofalne kritike opravdane? Generalno gledano, jesu. Ali ipak, iako je od svih mogućih kategorija za Zlatu Malinu, ovaj film nominiran samo za glavnu glumicu, ja bih rekao da je, u odnosu na hrpetinu ostalih negativnih stvari ovog filma, Amber je čak bila i najsvijetlija točka.

Priča ide ovako, Samson Young, američki pisac, dolazi u London u potrazi za inspiracijom za svoj novi roman, a odluči pisati o Nicoli Six, zanosnoj femme fatale koja se upušta u vezu sa trojicom muškaraca, a jedan od njih je i sam Samson. Unatoč tome, Nicola zna da će netko od te trojice uskoro postati njezin ubojica, što Samsonu dati sasvim dovoljno materijala za njegov novi roman.

Kao što sam rekao, Amber se ovdje čini kao najsvijetlija točka filma, prvenstveno zbog toga što, za jednu femme fatale, ima dosta dobro držanje – samo uspravno, držeći cigaretu sa elegancijom na maksimumu. Iako je vizualno Amber vrlo dobar izbor za ovakvu ulogu, Amber se u određenim scenama nije dobro snašla, lice joj je u krupnom planu djelovalo previše ukočeno, a i u ‘slobodnijim’ scenama se mogla malo više opustiti. Ali ipak, ne bih rekao da je baš za Zlatnu Malinu.

Što se tiče ostatka glumačke postave, nemam ništa dobro za reći, iako mogu naglasiti da je definitivno najgori glumački dojam ostavio Jim Sturgess, koji je glumio iznimno ludog Nicolinog ljubavnika te ovisnika o pikadu. Taj dio sa pikadom mi nikako nije jasan, jel to samo ugurano u film da se produži trajanje ili sam ja nešto previdio? Što se tiče Jaimie Alexander, koja je bila jedan od razloga zašto sam ovo uopće gledao, mogu samo reći da sam sretan što je bila u vrlo sporednoj ulozi te se nije puno pojavljivala tako da mi neće biti teško zaboraviti da je ikad bila dio ovoga (samo ‘ovoga’, namjerno neću reći filma).

Što se tiče scenarija, neću vam lagati, sama ideja filma nije bila loša (snimljen je po knjizi, ali knjigu nisam čitao), ali sam scenarij je sušta katastrofa, prvih sat vremena je čak nekako i prolazan, ali i taj tanki led na kojem je scenarij plesao je popucao na kraju kad su počele neka spominjanja atomskih bombi i sličnih nebuloza, vjerujte mi da, čak i ako svarite početak filma, na kraju nećete znati ni tko, ni što, ni zašto, ni što se tu uopće događa.

Što se tiče dijaloga, pripremite se za nešto strašno, dijalozi gotovo da ne sadrže ni trunku humora, osim ako kažem da je glumačka interpretacija Jima Sturgessa bila toliko loša da me čak i uspijela nasmijati. Čak niti Amberine eksplicitne scene nisu me uspijele spriječiti da ovo sve komplet zamotam u šmirgl papir i bacim u koš. Kad sam već spomenuo eksplicitne scene, znajte da je ovo R rated, i to čisti 18+ film.

Na kraju mogu reći, možda ne bih nominirao Amber za Zlatnu Malinu za najgoru glumicu, ali bih ga definitivno nominirao za najgori film godine.