Recenzija: Aquaman (2018)

AQUAMAN otkriva priču u kojoj mladi Arthur Curry saznaje da je nasljednik trona podvodnog kraljevstva Atlantide u koje se mora vratiti i spasiti svoj narod.

Trailer: Aquaman (2018)

Aquaman je još jedna fantastična i akcijom nabijena avantura studija Warner Bros. u režiji Jamesa Wana, poznatog svima po franšizama Prizivanja i Brzi i žestoki.

U filmu pratimo polu – čovjeka, polu – atlantskog heroja Arthura Curryja (Jason Momoa), kojem je majka kraljica Atlanna (Nicole Kidman) ostavila kao ostavštinu prijestolje podvodnog kraljevstva Atlantide. Međutim, Aquamanov polubrat Orm, koji je duboko razočaran činjenicom da prijestolje nije njegovo, kreće u osvajanje trona i rat protiv Aquamana.

Kada ovaj film ne bi imao ništa drugo u sebi, morao bi dobiti prolaznu ocjenu samo zbog nevjerojatno dobrih vizualnih efekata. Čudesno je koliko dobro CGI izgleda, pogotovo scene pod vodom koje oduzimaju dah svojom ljepotom. Toliko vas uvuče u sebe da zaboravite na svijet u kojem živite. Dakle vizuali čista desetka. I svakako nešto što se mora pogledati u najboljem dostupnom vam kinu. Gledanje nekih kamera verzija ili sličnih kvaliteta će srozati ovaj film za barem 50%.

Dijalozi su ponekad otrcani i već dosta puta viđeni, ali to je nešto što uglavnom možemo vidjeti kod svakog modernog superhero filma. Međutim, priča je dosta zanimljiva i puna zapleta, likovi su odlično razvijeni – negativci također iznenađujuće interesantni – a teško da su nekoga bolje mogli izabrati za Aquamana od Jason Momoe, koji je u ovoj ulozi jednostavno fantastičan (iako mi u Justice League nije bio ni blizu ovoliko). Problem kod priče je što su je na trenutke znali previše zakomplicirati i udaviti s nekim njihovim političkim stvarima, a s druge strane zna se nekada sve to osjećati kao već viđeno i poznato. Svejedno, ne možemo od superhero filma baš očekivati Inception ili Shutter Island ili neki sličan film koji se oslanja uglavnom na priču.

Aquaman - Video snimanja na plaži - Jason Momoa & Amber Heard

Jedan od problema filma je i to što ima previše stvari u jednom filmu, pa tu imamo ‘negativce’ King Orm (Patrick Wilson) koji želi ujediniti svoje kraljevstvo s King Nereus (Dolph Lundgren), s King Ricou (Djimon Hounsou) i drugima u borbi protiv čovječanstva, pa onda tu imamo negativca Black Manta (Yahya Abdul-Mateen II), pa mamu od Aquamana, Atlanna (Nicole Kidman), Meru (Amber Heard); zaista malo previše likova za jedan film koji bi trebao biti o Aquamanu, a ne svima ostalima. Nemojte me krivo shvatiti, ne bi to samo po sebi bilo loše, ali je šteta da Aquaman (Momoa) nije dobio više vremena u filmu, jer je upravo on bio najbolji od njih svih. Svako njegovo pojavljivanje se činilo nekako prirodno i kao da je upravo došao s plaže ubijen od piva. Mogli su malo više vjerovati u njega i dati mu malo više vremena i prostora u filmu. Uz to, cool mu je ovaj retro kostim iz stripova.

Sve u svemu, Aquaman je jedna luda zabava, još jedan odličan superhero film, koji ima svojih mana, ali rijetko koji superhero film ih nema, ako ćemo baš duboko zalaziti u to i sigurno je zaslužio naći se na našoj listi najboljih filmova ove godine. Činjenica je da su ovo zabavni filmovi oko kojih ne treba puno razmišljati nego ih gledati kako bi se opustili i dobro zabavili. Svi u kino, treba otplatiti te specijalne efekte 🙂