Čovjek zvan Otto (A Man Called Otto, 2022.) – Recenzija filma
UPOZORENJE: Blagi spoileri za film Čovjek zvan Otto
„Zaljubite se u najčangrizaviju osobu u Americi“, slogan je filma nedavno puštenog na filmska platna, u kojem spomenutog mrzovoljnika tumači inače nasmijani Tom Hanks. Spomenuti slogan neki bi s pravom ocijenili kao hiperbolu, no nitko ne može poreći da Hanks u filmu Čovjek zvan Otto utjelovljuje svojevrsnu modernu inačicu Ebenezera Scroogea, pa makar i ne „najčangrizaviju“ u Americi. Bilo kako bilo, preostaje pitanje: vrijedi li izdvojiti dva sata na Hanksa i njegove mršteće grimase, ili je najbolje zaobići Čovjeka zvanog Otto?
Druga adaptacija švedskog romana
Sad već davne 2012. godine, dok je čovječanstvo strahovalo od apokalipse drevnih Maja koncem te godine, švedski pisac Fredrik Backman objavio je roman Čovjek zvan Ove (hrvatski prijevod osvanuo je u knjižarama tri godine poslije u izdanju Fokusa). Kako su Maje promašile u svojim proračunima i Zemlja se nastavila vrtjeti i u narednim godinama, Šveđani su imali priliku pretočiti Backmanov tekst i u filmski medij, a istoimeni je film na 89. dodjeli Oskara bio nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma.
No, Hollywood nije imao nakanu ostaviti Backmanovo djelo isključivo u rukama Šveđana, pa je koncem prošle godine objavljen i Čovjek zvan Otto, gdje je protagonist Ove iz Šveđanina preobražen u Amerikanca i premješten u dobre stare Sjedinjene Američke Države. Čovjek zvan Otto trebao je i poštenog redatelja, pa je ta funkcija dodijeljena Marcu Forsteru. Forstera poznajemo po kvalitetnim djelima kao što su San za životom J. M. Barrieja (2004.), Čudnije od fikcije (2006.), Gonič zmajeva (2008.), ili Christopher Robin (2018.), ali i promašajima poput Zrna utjehe (2008.) ili Naoružanog propovjednika (2011). U svakom slučaju, Forsterova vještina prenošenja ljudskosti i osjećajnosti pokazala se kao promišljen odabir za Otta.
Protagonista tumači Tom Hanks, a u ostatku postave nailazimo na glumce poput Mariane Treviño, Rachel Keller, Manuela Garcije-Rulfa, Trumana Hanksa i Mikea Birbiglije. Čovjek zvan Otto ponajviše vremena posvećuje karakterizaciji protagonista, zbog čega Hanksova gluma dolazi do izražaja – a ovaj filmski veteran, kao i obično, ne razočarava. Ostatak postave funkcionalan je, a posebna hvala ide Treviño, koja svojom zvrkastom glumom ističe svoj lik, onaj koji vrši najveći utjecaj na Hanksov.
Takozvani character study s naglaskom na istraživanju protagonistova života
Prije no što se dotaknemo same priče, valjalo bi naglasiti da Čovjek zvan Otto nije film s razgranatom fabulom, neočekivanim zapletima i dinamičnom radnjom. Ne, Otto nas unosi u maleno zatvoreno susjedstvo i usamljen svijet jednog od njegovih stanovnika. Riječ je o takozvanom character studyju, odnosno priči koja prvenstveno istražuje stavove, navike, razmišljanja i općenito unutrašnji život određenog lika. Stoga, nemojte očekivati Forresta Gumpa (1994.) u kojem se slikoviti događaji redaju uz smjenu lokacija diljem Amerike tijekom dugog niza godina i dijapazona likova, već upravo suprotno – više-manje jedinstven prostor, kratko vremensko razdoblje, te jednog lika pod povećalom.
Već smo rekli kako Otto svojom čangrizavošću, mrzovoljom i gnušanjem podsjeća na Ebenezera Scroogea. No, ne bi bilo naodmet povući paralelu i s Carlom Fredricksenom iz Nebesa (2009.), usamljenim i pokatkad drskim starcem koji živi u kući koju je nekoć dijelio s ljubavlju svoga života. Kao i animirani Fredricksen, naš Otto od krvi i mesa budi se u bračnom krevetu sam, s rukom koja mu svakoga jutra refleksno bježi prema praznini koju je nekoć upotpunjavala njegova Sonya (Rachel Keller). U prvoj sceni filma Čovjek zvan Otto, Otto u trgovini kupuje komad užeta. Ovdje nam Forster ilustrira dvije značajke ovoga junaka: s jedne strane, on se razumije u kućanske, manualne poslove; s druge, oštar je na jeziku.
Prošlo je šest mjeseci otkako je izgubio Sonyu, a uz to se i umirovio. Stoga, ovom 63-godišnjaku naprosto je dosta života. Uže koje je kupio u početnoj sceni ne kani iskoristiti nikako drukčije osim što će ga svezati u omču i potom se objesiti nasred dnevne sobe. I baš u zlu času, onome kad Otto treba omastiti konopac, on kroz rebrenice prozorskog okna prepoznaje nedopustiv prizor: neka budalasta obitelj parkira se onkraj ceste, ali traljavo i nespretno, zbog čega Ottu tlak skače na petsto. On pauzira vlastito samoubojstvo kako bi izašao iz kuće i posvadio se s nespretnjakovićem s katastrofalnim vještinama parkiranja. Ispostavlja se da je riječ o meksičkoj obitelji koja se upravo doselila u kuću sučelice njegovoj. Tommy (Manuel Garcia-Rulfo) i njegova supruga Marisol (Mariana Treviño) te njihovo dvoje djece upravo su razlog zbog kojeg Otto postaje toliko ogorčen da nema izbora nego prebaciti svoje samoubojstvo na neki kasniji datum.
Marisol utječe na Otta
Za razliku od čangrizava Otta, Marisol je vesela, optimistična i srdačna žena koja u svakomu pronalazi ono najbolje. Htio Otto to ili ne, ona postaje okidačem njegove potencijalne promjene. Stoga Otto s vremenom ulazi u sve više interakcija s njom (na njezin nagovor, ili igrom slučaja), što se pretvara u to da njoj i njezinom šeprtljavom suprugu pomaže oko kućanskih poslova, da je uči voziti, ili da poput dadilje čuva njezinu djecu. Čovjek zvan Otto nas tijekom tih međususjedskih odnosa dodatno upoznaje s Ottom i njegovom okolinom.
Povremene analepse (flashbackovi) vraćaju nas u neki davno minuli i vedriji svijet u kojem je Otto bio mlad i sretan. Ovi isječci prikazuju nam kako je upoznao svoju ljubav Sonyu i način na koji se njihova ljubav tijekom godina razvijala. Spojio ih je Bulgakovljev magnum opus Majstor i Margarita (1966.-67.), knjiga koja je spomenutoj djevojci neopaženo ispala iz ruku dok je hvatala vlak i koju joj je Otto potom vratio. Dakako, istu knjigu Otto u svojoj starosti drži uz sebe, pridajući joj poseban značaj, pa je ona značajan motiv u priči.
Da ne zalazimo u spoilere, reći ćemo samo kako ostatak filma Čovjek zvan Otto dubinski istražuje Ottov lik, te ga, što je i za očekivati, usmjerava u određenom pravcu. Pomalo komično, Otto ne odustaje od težnje za samoubojstvom, ali ga svaki put nešto omete, pa tako redovito izbjegava bliske susrete sa smrću. Potencijalno najslabija karika u filmu jest Hanksov sin Truman, koji utjelovljuje mlađu inačicu našeg protagonista. Iznenađujuće, Truman Hanks nije baš slika i prilika mlađeg Toma, pa ćete se možda na prvu počešati po namrštenom licu i zapitati zašto redatelj nije odabrao nekog drugog glumca koji mu više nalikuje. No, najveći problem nije manjak sličnosti, već Trumanova drvena i pomalo neuvjerljiva gluma. Ipak, mora se priznati da su analepse dirljive i da pružaju živopisan i romantičan odmak od sivkastog i zimskog ozračja glavnog toka radnje.
Dirljiva priča o ljubavi, zajednici i prijateljstvu
Sve u svemu, Čovjek zvan Otto priča je o promjeni, dobroti, ljubaznosti, ljubavi, zajednici i prijateljstvu. Premda je film u datom trenutku pomalo sladunjav, svakako je prožet kvalitetnim elementima zbog kojih ćete mu oprostiti mane, uključujući i poneki klišej. Sve u svemu, ovo je preporuka svim ljubiteljima komičnih drama koji žude za predahom od napetih radnji i akcijskih blockbustera. Pogotovo je topla preporuka onima u poodmakloj životnoj dobi. No, bili vi mladi ili stari, jedno je sigurno: bolje ponesite maramice u kino, jer postoji dobra šansa da vam poneka suza klizne niz obraz.
