Uskrsnuće (Risen, 2016.) – Recenzija filma
UPOZORENJE: Spoileri za film Uskrsnuće
Solidan kršćanski film
Ako ste netko tko gaji sklonost prema kršćanskim filmovima, jamačno ste se već upoznali s naslovima kao što su Ben-Hur (1959.), Posljednje Kristovo iskušenje (1988.), Pasija (2004.), Slučaj za Krista (2017.), Koliba (2017.), ili Pavao, Kristov apostol (2018.). Možda ste negdje okrznuli okom i naslov Uskrsnuće (2016.). – koji je Svijet filma ranije svrstao na listu 15 najboljih uskršnjih filmova – ali još vas uvijek muče dvojbe biste li ga pogledali. Pa, ako ste u takvom stanju kolebanja, dopustite nam da budemo jasni: Uskrsnuće je solidan film i vjerojatno nećete zažaliti ako izdvojite dva sata na njega. Ako pak želite ranije saznati više o njemu, nastavite čitati. I očekujte spoilere.
Uskrsnuće je biblijska drama iz 2016. godine, produkt američko-španjolske filmske produkcije. Režiju potpisuje Kevin Reynolds, umjetnik čije smo djelo posljednji put gledali deset godina prije Uskrsnuća, kad je na velikim ekranima prikazao srednjovjekovnu romansu o Tristanu i Izoldi. Valjalo bi napomenuti da se Reynolds posebice istaknuo s vrhunskim ostvarenjem u obliku filmske adaptacije kanonskog romana francuske književnosti, Grofa Monte Crista (2002.) u kojem je, zanimljivo, protagonista tumačio Jim Caviezel, glumac koji je pak glumio Isusa u kontroverznoj Gibsonovoj Pasiji.
No, Uskrsnuće nema Caviezela u glumačkoj postavi, već Josepha Fiennesa i Toma Feltona. Ako vam Fiennes zvuči i izgleda poznato, to je zato što je brat naširoko znanog Ralpha Fiennesa, čovjeka koji je svoju karijeru, između ostalog, obilježio ulogom Lorda Voldemorta u serijalu filmova o Harryju Potteru. Iduća poveznica između Uskrsnuća i Harryja Pottera očitava se u obliku Toma Feltona, koga opravdano možemo etiketirati deuteragonistom ovoga filma, i koji je u čarobnjačkom svijetu utjelovio zlobnog i oholog Draca Malfoya. Premda u svijetu Uskrsnuća postoji magija, Joseph Fiennes ovdje nije brat Gospodara Tame već rimski tribun (vojni dužnosnik), a Tom Felton njegov je podređeni vojnik.
Rimska detektivska priča o slučaju nestalog tijela
Uskrsnuće nas vraća u – biblijski gledano – 33. godinu nove ere u područje Judeje, taman dok je u tijeku mukotrpna Kristova (Cliff Curtis) pasija. Tribun Klavije Niger (Fiennes), nakon gušenja skromne zelotske pobune koju iz zbunjujuća razloga predvodi biblijski zločinac Baraba (Karim Saleh), razgovara s namjesnikom Judeje Poncijem Pilatom (Peter Firth), koji od njega zahtijeva da pospješi Isusovu smrt na križu. Nakon kratke scene koja bi tobože trebala prikazivati brežuljak Kalvariju, a zapravo je smještena u svojevrsnu potolinu pokraj jeruzalemskih zidina, Isus podliježe boli i umire, čime pravi zaplet može započeti.
Naime, kao što nam je svima dobro poznato, nakon tri dana Isusovo tijelo tajanstveno je iščeznulo iz čuvane grobnice. Strepeći od žestoke židovske pobune koja bi mogla planuti pri glasinama da je tobožnji bogohulnik ustao iz mrtvih i da zapravo nije bogohulnik, Pilat naređuje Klaviju da istraži slučaj nestala tijela i spriječi pobunu. Stoga, u tom trenutku Uskrsnuće postaje detektivski film u žanrovskom smislu: Klavije i njegov potrčko Lucije (Felton) obilaze praznu grobnicu, nailaze na plahtu koja će kasnije biti poznata kao Torinsko platno (domišljato uklopljen element kršćanske mitologije, zatvorimo li oči na činjenicu da Platno datira u 13. ili 14. stoljeće, a ne u početke nove ere), a potom sprovode, poput detektiva Poirota u pričama Agathe Christie, ispitivanje svjedoka kao što su rimski stražari grobnice, Isusovi sljedbenici, ili čuvena Marija Magdalena (María Botto).
Prvi dio filma Uskrsnuće teče glatko i relativno napeto, posebice jednom kad istraga otpočne. Nema onoga među nama koji nije upoznat s pričom o Isusovom uskrsnuću, ali rijedak je onaj koji je sagledao iste događaje iz rimske perspektive. To gledište ono je zbog čega Uskrsnuće valja istaknuti kao originalan kršćanski film – on uprizoruje općepoznatu tematiku, ali na jedinstven način. Gledateljima se također pruža dinamičan uvid u interakcije između visokorangiranih Rimljana poput Pilata i židovskog sinedrija (skupine židovskih svećenika u Izraelu), pritom naglašavajući kako je visoki svećenik Kajfa (Stephen Greif) tražio da se Isusovo tijelo spali nakon raspeća, što Pilat nije dopustio. Još jedan pohvalan detalj jest trenutak kad Klavije, politeist koji vjeruje u klasičan rimski panteon bogova, u trenutku očaja moli židovskoga Boga Jahvu za razrješenje slučaja nestaloga mrtvaca. Taj sićušan trenutak prikazuje kako su različita božanstva slobodno koegzistirala u vrijeme mladosti čovječanstva: kao što je vidljivo po Klaviju, ljudi su vjerovali da nebesima vladaju raznorazni bogovi, stoga, dok su Rimljane nadgledali Jupiter, Neptun i Mars, na Židove je pazio Jahve.
Film strukturalno podijeljen na dva dijela
Strukturalno gledano, Uskrsnuće je podijeljeno na dva dijela. Prvi dio tiče se istrage o Isusovu nestanku, no druga polovina udaljuje se od rimske detektivske priče i naglašava klasične kršćanske elemente o značaju prihvaćanja Krista. Možda bi se film u većoj mjeri svidio nekršćanskim gledateljima da se držao žanrovskih detektivskih odrednica do samoga kraja, no redatelj Reynolds i scenarist Paul Aiello očito su na umu imali drukčiju viziju.
Na polovini filma Uskrsnuće, tijekom racije usred židovske enklave, Klavije na vlastito zaprepaštenje nailazi na Isusa Krista među apostolima. Čovjeka čijoj je smrti osobno posvjedočio, podsjećaju nas bljeskovi ranijih scena s Kalvarije. Ovo ne samo da je strukturalno centralni trenutak u filmu, već ujedno i centralni trenutak u razvojnom putu Klavijevog lika. Pošto je na vlastite oči vidio čovjeka koji je po svemu sudeći trebao biti mrtav, Klavije se pridružuje apostolima, odbacuje rimski politeizam te se, u potrazi za odgovorima, sprijateljuje s Kristom i Petrom (Stewart Scudamore).
Zaboravite na napetost i dinamičnost prvog dijela: Uskrsnuće se narativno usporava, a gledatelji sad moraju biti zadovoljni rastegnutim razgovorima između Klavija, Krista i apostola. Vrhunac priče, odnosno Kristovo uzašašće, prikazano je pomalo nespretno uz vizualne efekte koji više podsjećaju na Marvelove filmove nego na biblijsku priču. U svakom slučaju, ono što film kvalitetno odrađuje jest Klavijev razvojni put. Od nekoga tko pristupa problematici prazne grobnice s racionalnim skepticizmom, Klavije se na svršetku pretvara u vjernika koji, taknut posvjedočenim događajima, nikad više neće biti isti.
Diskutabilnost povijesne i biblijske dosljednosti
Ono što bi još valjalo napomenuti kad je Uskrsnuće u pitanju jest diskutabilnost povijesne i biblijske dosljednosti. Premda se film generalno vodi općeprihvaćenim odrednicama iz evanđelja, moguće je uprijeti prstom prema nekim sitnicama i ukazati na njihovu problematičnost. Primjerice, naprosto je zbunjujuće vidjeti Barabu u cameo ulozi na početku filma. Čini se nevjerojatno da bi Baraba, čim su mu skinuli okove na Veliki petak, odjurio van Jeruzalema da podigne traljavi židovski ustanak i pogine. Nadalje, Marija Magdalena prikazana je kao uličarka glasovita među rimskim vojnicima, premda u Bibliji nema izravna zapisa da je bila prostitutka. Kao što je ranije rečeno, Torinsko platno datira u srednji vijek, a Kalvarija je u filmu više usjeklina među stijenama nego istaknut brežuljak. S druge strane, pohvalno je što se Isusa oslovljava njegovim pravim imenom Ješua, te što ga ne utjelovljuje tipični bijelac europskih korijena poput Jima Caviezela, već Cliff Curtis, koji izgledom kudikamo više nalikuje na prosječnog Galilejca s Bliskog istoka.
Sve u svemu, Uskrsnuće je osrednji film s mješavinom kvalitetnih i nekvalitetnih elemenata. Ako ste kršćanske vjeroispovijesti, vjerojatno ćete uživati u njemu od početka do kraja. Ako niste, druga polovina spremna je da vas razočara. Tri zvjezdice od mogućih pet, ako već moramo ocjenjivati. Puni je potencijal ostao neiskorišten, ali da je priča dosljedno ostala detektivska od početka do svršetka, Uskrsnuće bi možda bio jedan od najkvalitetnijih kršćanskih filmova dosad.
