Recenzija: Ophelia (2018)
Pogledali smo film Ophelia. Iako je svoju premijeru imao još u siječnju 2018. na Sundance film festivalu, tek je sada pušten u javnu distribuciju. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr: Drama, romantika
Redatelj: Claire McCarthy
Scenaristi: Semi Chellas
Glumačka postava: Daisy Ridley, Naomi Watts, Clive Owen, Tom Fellton, George MacKay
Sinopsis: Legendarna tragedija o Hamletu ispričana kroz Ofelijine oči.
Prije svega, ovaj film ni u ludilu nemojte stavljati u isti koš sa filmom Hamlet Kenneth Branagha koji je Hamleta ekranizirao od prvog do zadnjeg slova kako ga je napisao William Shakespeare (zbog čega je taj film i trajao maratonska 4 sata). Zapravo, priča o Hamletu je zapravo bila pozadinska podloga jer se u ovom filmu apsolutno sve vrti oko Ofelije i njezinog odnosa sa Hamletom, dok su ostali tragični događaji prikazani kao sekundarni dio fabuli, ali još uvijek su aktivni dio ove ekranizacije kako bi se Ofelijina priča prepričala u cijelosti.
Dobro, budimo realni, priču o Hamletu znamo svi. Bla, bla, bla, otac mrtav, bla, bla, bla, majka se preudala, bla, bla, bla, duh oca, bla, bla, bla, mrtav onaj, bla, bla, bla, mrtav onaj, i na kraju svi mrtvi. Ali u slučaju ovog filma, zamislite to ovako, ako Disney može nanovo snimati svoje poznate bajke sa određenim izmjenama, onda može i IFC Films to isto napraviti sa Hamletom. Da, upravo to. Iako je ovaj film unjeo neke korijenite promjene u priči o Hamletu, toliko da ovo zapravo više nije tragedija, nego prava romantična drama, iako su i elementi tragedije (valjda zbog osjećaja dužnosti prema Shakespeareu) vjerno zadržani, i zbog čega za ovaj film ne možemo reći da je baš vjerna ekranizacija, ipak je napravljeno na jedan vrlo kvalitetan i šarmantan način, zbog čega je ovaj film, iako ne baš poznato, ali iznenađujuće dobro i kvalitetno filmsko ostvarenje.
U glavnoj ulozi, ulozi Ofelije, gledamo Daisy Ridley koju također svi poznajemo iz nove Star Wars trilogije. I tu ću se odmah zaustaviti da kažem novu pohvalu. Daisy je izvrsno odradila svoj glumački posao. Ofelija je, naravno, prikazana kao prekrasna i plaha kraljičina dvorjanka koja je ludo zaljubljena u Hamleta, a Daisy se stvarno odlično spojila sa tim karakterom. Osim Daisy, Naomi Watts u ulozi kraljice Gertrude (bila je, zapravo, u dvostrukoj ulozi, koju vam namjerno neću otkriti) je također ponudila solidan performans, ali činjenica je da svi ostali likovi su pored Daisy u totalno drugom planu. Tom Felton (kojeg poznajemo kao pakosnog Draca Malfoya iz serijala Harry Potter) kao Ofelijin brat Laert je ponudio solidan performans, ali Laerta nije bilo dovoljno u filmu da bi Felton dosegnuo svoj puni potencijal, iako mogu reći da je Felton dobro odglumio tu dramaturgiju svog lika koji traži osvetu protiv Hamleta.
Jedino što bih još izdvojio lik Hamleta, George MacKay me uopće nije oduševio i, po meni, je trebalo naći boljeg i nekako, markantnijeg glumca za Hamleta. Iskreno, MacKay je djelovao nekako tupoglavo, ali kako je u ovom filmu ipak glavni stup Ofelija, a ne Hamlet, recimo da se, mada ne lako, preko toga može preći. No unatoč spoju izvrsnog performansa Daisy Ridley, i dosta blijedog performansa George MacKaya, kemija između njihovih likova je ipak čak i vrlo dobro prikazana, vjerojatno zato što je sve to Ofelija nosila na svojim leđima, a vrlo uvjerljivi prikaz njezinih emocija prema Hamletu se pobrinuo za taj turbulentno romantični aspekt cijelog filma. Da je MacKay ponudio bolji performans, on i Daisy bi mogli komotno glumiti i u novoj ekranizaciji Romea i Julije.
Već sam spomenuo da je ovaj film u priči u Hamletu unjeo neke povelike promjene. No unatoč tome, scenarij je zapravo vrlo dobro složen. Scenaristica Semi Chellas je postigla dobru ravnotežu priče o Hamletu, ali isto tako je trebao postići da se sva ta priča ispriča ali sa Ofelijom kao glavnim likom, što je ona sasvim sigurno dobro postigla. Poznato je da fabula odvija u Danskoj prije nekih 500-tinjak godina, ali nekako djeluje kao da se i u taj srednjovjekovni štih ubacilo malo modernističkog aspekta, neću vam reći konkretno o čemu je riječ, ali itekako sam svjestan da se nekim određenim gledateljima te modernističke sitnice neće svidjeti, ali meni to, osobno, i nije toliko zasmetalo. Što se tiče već spomenutih izmjena u prezentaciji fabule, za dosta njih vam i ne smijem reći jer su gotovo sve te izmjene veći i/ili manji spojeri, ali znajte da fabula ovog filma zapravo šira od okvira fabule Shakespeareove tragedije. Pokazuje nam se i Ofelijina pozadinska priča o kojoj Shakespeare nije pisao, te je njezin lik sada puno detaljnije istražen, što je i sasvim logično s obzirom da je ovdje ona u centru štosa.
Što se tiče lokacija i dizajna setova, mogu reći da sam vrlo zadovoljan. Iako lokacije nisu baš raznolike (imate samo interijer dvorca i eksterijer oko dvorca), vizualno su dovoljno impresivno napravljene, pogotovo eksterijeri gdje sve vrvi zelenilom, drvećem, cvijetićima i tom vražjom rijekom s kojom je Ofelija povezana kao naranče sa korom. Iterijeri su dobro napravljeni, baš u tom srednjovjekovnom štihu. Moram reći da, iako glazbe nema puno, samo u onim najvažnijim scenama, mogu reći da je zapravo jako dobra. Da je takve glazbe bilo više, čak bih rekao da je cjelokupni glazbeni aspket filma gotovo besprijekoran.
Što se tiče samog završetka filma, bez ikakvog spojlanja, mogu reći da će na taj završetak svaki gledatelj reagirati drugačije. Iako se taj štih tragedije uspio koliko-toliko zadržati, jedan vrlo važan detalj vezan za Ofeliju je prikazan potpuno drugačije. Pa iako će nekim gledateljima, pogotovo onima koji nisu ljubitelji promjena ili onima koji jako drže do Shakespearovog Hamleta, to neće svidjeti, meni se to ipak na neki način svidjelo. Zašto? Zato što ovako kada gledamo likove na ekranu, umjesto u knjizi, nekako me cijelo vrijeme bilo strah kako će to izgledati na kraju, ali iako je film na kraju zadržao taj tragični aspekt, ipak je na kraju prikazan na način da se na kraju osjećate ispunjeno. Kao što Disney danas snima svoje poznate bajke nanovo, ali ubacivši neke određene izmjene kako bi se postigao efekt iznenađenja jer faktički sve te bajke znamo od A do Ž, isti takav slučaj je i sa ovim filmom jer, budimo realni, tragediju o Hamletu znaju i ptice na grani.
Zaključimo, Ophelia je vrlo kvalitetan uradak koji nam prikazuje jedan novi pogled na legendarnu tragediju o Hamletu. Iako je sigurno da ovakav pristup toj tragediji neće svakome leći, Ophelia je napravljena vrlo kvalitetno i šarmantno. Radi se o jednom vrlo solidnom filmiću zbog kojeg nećete porazbijati pola stana. Nažalost, takvih filmova je u zadnje vrijeme sve manje i manje.