Recenzija: The Current War (Rat struja, 2017)

Nakon skandala s Weinsteinovima i dvije godine čekanja, film Rat struja konačno je krenuo u široku kino distribuciju. Priča o borbi Thomasa Edisona i Georgea Westinghousea, u kojoj je sudjelovao i Nikola Tesla, za “dominaciju nad strujom” okupila je impresivnu glumačku postavu, a kakav je bio konačni proizvod – pročitajte u našoj kritici!

Žanr:

biografski, drama, povijesni

Režija:

Alfonso Gómez-Rejón

Scenarij:

Michael Mitnick

Glumačka postava:

Benedict Cumberbatch (Thomas Alva Edison), Michael Shannon (George Westinghouse), Nicholas Hoult (Nikola Tesla), Katherine Waterston (Marguerite Erskine Walker), Tom Holland (Samuel Insull), Tuppence Middleton (Mary Edison), Matthew Macfadyen (J.P. Morgan)

Sinopsis:

Slavni izumitelj Thomas Edison (Benedict Cumberbatch) dolazi u sukob s industrijalcem Georgeom Westinghouseom (Michael Shannon) oko široke primjene modela istosmjerne ili izmjenične struje, koja bi trebala donijeti elektricitet u svaki dom u Sjedinjenim Državama. I dok Westinghouse nastoji poboljšati Ameriku, Edison istovremeno želi nahraniti svoj ego i održati status najbriljantnijeg uma Amerike, što dovodi do borbe za prevlast koju povijest pamti kao “Rat struja”.

“Rat struja” (eng. War of the Currents) je naziv za stvarni povijesni događaj, a odnosi se na okolnosti oko borbe između Thomasa Alve Edisona, izumitelja, i Georgea Westinghousea, industrijalca, za “dominaciju nad strujom”, odnosno za uvođenje bezopasne, ali izrazito nepraktične jednosmjerne struje ili nešto opasnije, ali efektivnije izmjenične struje. Taj slavni, neoružani sukob odvijao se tokom 1880-ih godina, a jenjavao je početkom 1890-ih, kada je Westinghouseov sustav prihvaćen kao bolja solucija, a Edison se okrenuo drugim projektima. U ovom je sukobu veliku ulogu odigrao i naš Nikola Tesla, koji je došao u Ameriku upravo u ovom periodu i isprva radio za Edisona, da bi kasnije postao Westinghouseov štićenik. Teslin patent za generator na izmjeničnu struju pokazao se ključnim događajem ovoga “rata”, ali i ključnim izumom koji je omogućio moderno doba kakvo poznajemo danas. Film The Current War, čija se redateljska verzija upravo emitira u kinima, ekranizacija je upravo ove povijesne priče, koja je svakako zavrijedila ekranizaciju.

Ja se sjećam, zapravo, da je ovaj film najavljen prije dosta vremena i onda je odjednom nestao te se o njemu ništa nije govorilo duže vremena. Film se produkcijski vodi za 2017. godinu, što će vam možda biti neobično, ali kada shvatite da je film inicijalno trebala distribuirati kompanija braće Weinstein, onda bi vam situacija trebala biti malo jasnija. Naime, Rat struja je bio kolateralna žrtva seksualnog skandala oko braće Weinstein te subsekventne propasti njihove kompanije, tako da je njegova inicijalna distribucija odgođena i on je, tek nakon dvije godine, ugledao platno kino dvorana.

Film je režirao američki redatelj Alfonso Gómez-Rejón, dosad poznat po radu na serijama Glee i American Horror Story te nekoliko filmova, ali koji je više-manje anonimac u svijetu mainstream kinematografije. Iako priznajem da nisam gledao njegove ranije radove, moram priznati da je The Current War realiziran na visokoj tehničkoj razini. Priča je ispričana vrlo kompaktno, a Gómez-Rejón uspješno pratio i gradio njezinu dinamiku s nekoliko mudrih, čak i odvažnih kadrovskih i snimateljskih rješenja. Scenografi su odradili prilično dobar posao u postavljanju interijera, međutim moram reći da je značajno korištenje CGI-ja pri formiranju scenografije – unatoč činjenici da je on bio prilično autentičan – ipak umanjilo ukupni dojam, jer film zapravo djeluje prilično vještački kada shvatite da je većina onoga što vidite samo CGI, iako je bilo uvjeta da se CGI ne koristi u tolikoj mjeri (dobar recentni primjer je film The Professor and the Madman, o kojem smo već pisali). Kostimi su bili izrazito autentični, a šminka je također uradila odličan posao, posebno s Cumberbatchom, koji je na trenutke jako podsjećao na Edisona (iako imaju sasvim drugačiju fizionomiju), te s vrlo simpatičnim imitiranjem slavne frizure Nikole Tesle.

Ono što dodatno moram pohvaliti kod tehničkog dijela je briljantna glazba, koju su zajednički komponirali Dustin O’Halloran i njemački kompozitor Volker Bertelmann, koji djeluje pod pseudonimom Hauschka. Glazba je doista bila izvanredno uklopljena i vrlo je pamtljiva, a i jako je lijepo nadopunjavala dinamiku i ambijent razvoja same fabule, tako da ukoliko budete imali priliku, obavezno ju poslušajte i/ili obratite pozornost dok budete gledali film.

Za razliku od tehničkih aspekata, koji su bili praktički bez ikakvih problema, scenarij nije bio te sreće. I dok je film načelno bio jedna prilično kompaktna cjelina koja je dobro i, više-manje, povijesno točno prezentirala priču oko povijesnog “Rata struja”, određeni elementi priče naprosto nisu pratili ostatak te cjeline. Prvi od tih elemenata je Nikola Tesla, koji je problematičan kako u scenarističkom, tako i u karakternom aspektu, ali o ovom potonjem nešto kasnije. Naime, Teslin doprinos ovoj priči bio je prilično sekundaran, u smislu da priča, iako naglašava kako je Teslin patent bio ključan za ekspanziju Westinghousove industrije temeljene na izmjeničnoj struji, ne ide gotovo uopće u genij i vizionarstvo Nikole Tesle koje je, tako revolucionarno za svoje doba, bilo ključno u razvoju moderne, tehnološke civilizacije. Istina, ta činjenica možda će upasti u oko samo nama s područja bivše Jugoslavije, koji smo jako dobro upoznati s likom i djelom Nikole Tesle, dok se strani gledatelji neće time pretjerano zamarati, ali to je greška scenarista, koji je (ne)svjesno zanemario ključan Teslin doprinos u primjeni izmjenične struje; doduše, moram priznati kako je ovo, ipak, značajan pomak za jedan američki film, koji je valjda prvi puta odao, kakvu-takvu, počast Nikoli Tesli i njegovim zaslugama, dok su dosadašnje ekranizacije bile toliko centristički ustrojene da su potpuno zanemarivale Teslin doprinos, tako da – možda u budućnosti dobijemo i pravu adaptaciju. Drugi problem bila je žanrovska i fokusna nedefiniranost, koja možda i nije toliko ključna, ali je imala utjecaja na moju konačnu percepciju. Naime, ovaj je film nominalno povijesno-biografska drama, ali je prezentiran u vidu trilera s nejasnim karakternim i narativnim fokusom. Naime, radnja je prezentirana prilično dinamično i uz veliku dozu napetosti, prilično atipičnu za jedan povijesno-biografski film, koji načelno teku polagano ili, barem, polaganije; i dok ta promjena tempa nije načelno sporna, čini se da je film prilikom tog akceleriranja izgubio na fokusu i nije znao što želi prikazati – povijesne okolnosti ili karaktere dvojice protagonista – tako da se svi ti elementi dosta nepravilno isprepliću u jednu relativno nejasnu, ali na kraju ipak (srećom!) koherentnu cjelinu koja ima glavu i rep. Kažem, Rat struja je scenaristički solidno odrađen film, ali koji je imao tih nekoliko problema koji su umanjili njegovu cjelokupnu kvalitetu, mada su po pitanju osobnog dojma više estetske zamjerke koje ne remete gledanje filma kao takvog.

Što se samih likova tiče, tu je film odradio prilično dobra posao, uz izuzetak Nikole Tesle. Zvjezdana glumačka postava – Benedict Cumberbatch, Michael Shannon, Nicholas Hoult, Katherine Waterston, Tom Holland – odradila je impresivan posao (posebice Cumberbatch!) tako da se na tom dijelu ne bih posebno zadržavao, ali treba naglasiti da je Rat struja uspio u onomu u čemu mnogi ovakvi filmovi (nižebudžetne produkcije s velikim brojem izvrsnih glumačkih imena, op.a.) ne uspijevaju, a to je da je iskoristio praktički ansamblsku postavu na pravi način, davši prostora svima da pokažu nešto u svojim ulogama i bez pretjeranog isticanja nominalno jačih imena; dobar primjer za ovo je Hollandov Samuel Insull, koji, iako ima sporednu ulogu tajnika, dobiva puno prostora da razvija svoj karakter i pokazuje njegovu snagu.

U kontekstu same karakterizacije, film je izvanredno pogodio s Edisonom, koji je maestralno prikazan i kao genij, ali i kao veliki egomanijak, te s Westinghouseom, kog povijest doista pamti kao mecenu koji je interese društva i drugih stavljao ispred sebe. Cumberbatch je maestralno prenio te, različite, aspekte Edisonove ličnosti, što mi je posebno drago jer Amerikanci nisu išli za time da “svoga genija” prikažu idealnim i savršenim, što su nerijetko znali raditi; Edison je neosporivo bio genij bez čijeg doprinosa današnje društvo ne bi bilo isto, ali je jednako tako bio težak, ćudljiv i častohlepan čovjek koji je volio slavu koju je uživao – i takvim ga treba prikazivati. S druge strane, Michael Shannon možda nije imao takav dramski luk jer je njegov lik prilično jednostavan, u smislu da ima jasnu ideju i viziju koju zastupa od početka do kraja, ali je jednako tako efektno interpretirao Georgea Westinghousea. Međutim, kao što sam već rekao, značajni problemi prezentirani su prilikom karakterizacije Nikole Tesle, čiji je stvarni karakter potpuno zanemaren, a koji je ovdje pretvoren u nekakvog čudnog štreberka u maniri Sheldona Coopera, iako je to bilo daleko od Teslinog stvarnog karaktera; istina, Hoult je bio istinski simpatičan u svojoj interpretaciji, ali kada tako iskarikirate lika, onda vas čak ni dobra interpretacija ne može izvući. Uostalom, naglašavanje činjenice da je Tesla bio imigrant (što je opet, valjda, refleksija na dnevnopolitičke gluposti) umanjila je činjenicu da Amerikanci danas Teslu smatraju svojim znanstvenikom (između ostalog) i da je Tesla u jednom trenutku postao američki državljanin, odnosno da on nije bio “samo imigrant”, kako se u filmu spominje na par mjesta. Izuzmemo li Teslu, ostatak likova dobro je prikazan te su glumci odradili odličan posao pri tim karakterizacijama.

Što reći za kraj? Rat struja je bez sumnje dobar i relativno kvalitetan film koji ima puno više pozitivnih, nego što ima negativnih stvari. Produkcijski je, za tako maleni budžet (30,000,000$, op.a.), napravljen izrazito kvalitetno, uz dobru režiju i popratnu tehničku realizaciju, a uz to je imao i izvanrednu glumačku postavu koja je – od prvog do posljednjeg – odradila impresivan posao. Iako scenarij nije ni približno savršen, on je dovoljno kompaktan i smislen da vas gore navedene zamjerke neće ometati u gledanju, a preveliko korištenje CGI-ja možda nećete ni primijetiti. Ono što jesu malo veći problemi ovoga filma su prikaz i karakterizacija Nikole Tesle, čime je film donekle izgubio na inače visokoj razini autentičnosti, te nejasan narativno-žanrovski fokus, mada ovo potonje, opet, neće zasmetati svakome. U suštini, radi se o filmu kog se svakako isplati pogledati, ali istovremeno i o filmu kog se za nekoliko godina nećemo previše sjećati.