Sav novac svijeta (All the Money in the World, 2017) – Recenzija filma

„Nemam novaca koji mogu potrošiti“, rekao je J. Paul Getty, najbogatiji čovjek na svijetu, u trenutku kad je za vlastitog unuka trebao platiti jamčevinu u filmu Sav novac svijeta. Naime, njegovog 16-godišnjeg potomka Johna Paula Gettyja III., otela je jedna od opakih talijanskih kriminalnih organizacija kako bi iz vremešnog milijardera iznudili 17 milijuna dolara.

Bagatela za naftnog industrijalista i osnivača unosnog Getty Oil Companyja, mislili su si zli momci, ni ne sluteći da su se namjerili na nepopustljivu tvrdicu čelična srca. Upravo je ovo premisa filma Sav novac svijeta iz 2017. godine. Riječ je o kriminalističkom trileru temeljenom na knjizi Johna Pearsona (autora biografije Iana Fleminga). Pearson je u knjizi opisao istinite događaje koji su se odigrali u Italiji 1973. godine, kad je pravi John Getty III. nestao i kad je jednaka cifra od 17 milijuna dolara zatražena od njegova djeda, naftnog tajkuna.

Na stranu biografski elementi i faktografija – ovaj je film djelo poznatog i nagrađivanog redatelja Ridleyja Scotta, filmaša koji nas je razmazio biserima poput Osmog putnika (1979.), Istrebljivača (1982.), Gladijatora (2000.), Pada crnog jastreba (2001.), i brojnim drugima. Premda Sav novac svijeta nije obasut univerzalnim priznanjima poput spomenutih filmova, bila bi nepravda smjestiti ga u društvo Scottovih slabije ocijenjenih radova kao što su Prometej (2012.) ili Egzodus: Bogovi i kraljevi (2014.). Dapače, Sav novac svijeta opravdano zaslužuje mjesto u višim sferama njegove filmografije.

Spacey je izletio iz priče

Jedna zanimljivost u vezi ovog filma jest ono što se dogodilo dva mjeseca prije no što je stigao u kina. Naime, ulogu bešćutna starca originalno je glumio Kevin Spacey – u nas odnedavno poznat kao holivudska inačica izvornog predsjednika Republike Hrvatske, jer Spacey je očito doppelgänger Franje Tuđmana, a Franjo Tuđman doppelgänger Kevina Spaceyja – no tjednima prije premijere, nesreća je htjela da u javnost procure kontroverzne seksualne optužbe protiv Spaceyja, zbog čega je Scott bio prisiljen sve njegove scene snimati nanovo s drugim glumcem. Možda Spaceyju to baš i nije išlo pod račun, ali veteranskom glumcu Christopheru Plummeru svakako jest: Plummer se našao u ulozi Gettyja, a Spacey se nezamjetljivo zadržao u konačnoj verziji filma tek u jednom krupnom planu, s bezličnom figurom koja se vidi samo s leđa. Usprkos kasnoj promjeni u glumačkoj postavi, film teče besprijekorno.

Scott nas u Sav novac svijeta uvodi bez okolišanja. Italija, 70-e, noć: tinejdžer podulje valovite kose u stilu onodobnih rokera u elegantnom bijelom sakou bezbrižno šetucka gradom, ćaskajući s damama noći. Čim se malko udalji, put mu priječi jedan od onih otmičarskih kombija, bočna vrata kližu u stranu, a šačica maskiranih muškaraca grabi dječaka. U idućoj sceni, milijarder Getty obaviješten je o otmici svoga unuka, i već ovdje Scott predstavlja njegovu hladnu osobnost: burza se otvara vrlo skoro, Getty prenosi svojoj zaposlenici, pa ne želi da ga se zamara ičim drugim.

Ne iznenađuje što je Scott odabrao takav naslov. Premda priča u najvećoj mjeri slijedi dječakovu majku, Gail Harris (Michelle Williams), Gettyjev lik mogao bi se s pravom etiketirati kao najznačajniji, jer upravo o njemu ovisi povoljno ili nepovoljno razrješenje temeljnog konflikta. Ako već nije protagonist, on funkcionira kao mješavina deuteragonista, drugog glavnog lika, i antagonista. Formalno gledano, antagonisti su svakako i pripadnici zločinačke skupine ‘Ndranghete koja je otela dječaka, ali istinski antagonist nesumnjivo je njegov djed.

Novac kao jedan od ključnih motiva

Sav novac svijeta istražuje odnos pojedinca prema novcu. Zločinci žele novac putem otmice jer, eto, inače ne bi bili zločinci; dječak je, čini se, donekle fasciniran svojim djedom, iz čega slijedi da je to ponajviše zbog njegovih milijardi; majka Gail Harris nije netko tko se želi domoći bogatstva; a Getty je tipični tajkunski bogataš kojem dolari samo što ne bliješte u očima. Najzanimljivija dinamika u filmu tiče se upravo dijametralno suprotnog odnosa koji Gail, odnosno Getty, imaju prema novcu. Getty ne može shvatiti Gailin manjak želje da dođe do njegova bogatstva. Kao netko tko je vječito zatrpan pismima potrebitih, sklon je vjerovati kako i Gail, kao majka njegova unuka, žudi za njegovim novcem, pa si tijekom filma postavlja pitanje je li ona inscenirala otmicu kako bi iskamčila njegove milijune. U jednom trenutku, tijekom rastave između nje i njegova sina, Getty je posve osupnut njezinim odrješitim stavom da osobno ne želi ni centa od njega; sve što traži jest skrbništvo nad sinom, te da on dobiva financijsku pomoć. Stoga, Scott predstavlja dva sukobljena stava prema novcu. S jedne strane, Getty veću vrijednost pridaje novcu nego ljudskom biću, pa makar i vlastitom unuku, dok s druge kroz lik Gail Harris ilustrira da nema tog novca za koji se majka ne bi borila da spasi dijete.

Sredinom filma raste napetost između milijardera i očajne majke. Uz moralna pitanja koja se nameću, gledatelji prate uzbudljive obrate, dinamične interakcije između likova – uključujući i evoluirajući odnos između Harrisove i lika CIA operativca Fletchera Chasea (Mark Wahlberg) – pa čak i poneke akcijske scene koje pridaju priči kratak predah od sveprisutnih razgovora i moralnih dilema. (Jedna je scena posebno mučna i krvoločna, a prikazuje nasilno rezanje djelića ljudskog uha sa živuće osobe.) Kako se god okrene, Sav novac svijeta ni u kojem trenutku ne ostavlja gledatelja u dosadi.

Ako je novac jedan od ključnih motiva u ovom filmu, onda se s likom uz kojeg je isti motiv najviše vezan mora povući stanovita paralela s najpoznatijim škrtcem iz svijeta fikcije. Okorjeli i stari Getty čini savršeni pandan Dickensovom Ebenezeru Scroogeu iz Božićne priče. Škrt, gramzljiv, hladna srca, s distanciranom obitelji do koje mu više-manje nije stalo, izoliran u prostranstvu velike kuće u Engleskoj, Getty prikladno funkcionira kao moderni Scrooge. Dapače, vjerojatno nije nimalo slučajno što u jednoj ključnoj sceni Scott smještava Gettyja u naslonjač pokraj ognjišta, odajući time počast gotovo identičnoj sceni u Dickensu, uz izuzetak što Gettyja ne posjećuje Marleyjev duh, i što za razliku od Scroogea za njega ne postoji šansa za iskupljenje.

Plummer je za svoju vrhunski odglumljenu ulogu dobio nominaciju za Oskara. Što se tiče ostale postave, ona je u najmanju ruku adekvatno funkcionalna. Michelle Williams tumači pomalo hladnu i nepokolebljivu majku prožetu rastućim očajem i frustracijom; Wahlberg se ne ističe pretjerano u ulozi promućurnog i pragmatičnog CIA operativca, ali ni ne razočarava; Charlie Plummer u lik mladića unosi mješavinu otmjene naivnosti i blage arogancije. Kad je glazba u pitanju, ona je rijetka pojava u filmu, ali kad nastupa, posve je dobrodošla. Ovdje se ne radi o tipičnim glazbenim motivima poput razvlačenja jednog akorda za napete scene kakav se ponavlja u sličnim filmovima; skladatelj Daniel Pemberton glazbi je pridao specifičan i upečatljiv karakter koji savršeno pristaje Scottovom vizualnom izričaju. A kad smo već kod vizualnog, kadrovi su svakako ugodni za oči, gdje god bili: malo skačemo u tmurne i kišne engleske predjele, malo u uske i kamenite talijanske uličice, posjećujemo Rim, Los Angeles i druga mjesta, a Scott nas čak prenosi i u pustinje Bliskog istoka.

Sav novac svijeta – Presuda

Sav novac svijeta preporuka je svim obožavateljima Ridleyja Scotta, kao i obožavateljima kriminalističkih trilera temeljenih na istinitim događajima. Očekujte jednostavan ali napet zaplet, izvrsnu glumu, filozofska pitanja, dinamične interakcije između likova, upečatljivu glazbu, prekrasne kadrove – i jednu bešćutnu staru škrticu koju ćete sigurno prezirati.