Recenzija: Posljednji Srbin u Hrvatskoj (2019)

Pogledali smo novi film Posljednji Srbin u Hrvatskoj, nemam ništa za dodati u uvod jer najbolje da odmah prijeđemo na stvar u donjem tekstu.

Žanr: Komedija, akcija, horror

Redatelj: Predrag Ličina

Scenarist: Predrag Ličina

Glumačka postava: Krešimir Mikić, Hristina Popović, Tihana Lazić, Dado Ćosić, Dušan Bućan, Rene Bitorajac

Sinopsis: Priča iz budućnosti u kojoj zagrebačkog bonvivana Miću i filmsku heroinu Franku zombi epidemija zatiče potpuno nespremne i vodi ih u avanturu punu ponekad smiješnih, ponekad strašnih, a najčešće ludih situacija. Jedno je sigurno: sve su im prepreke izazov, a cilj je samo jedan: preživjeti!

Ajme meni svega ako sam ikada vidio luđeg filma, a vjerujte mi, lud sam sâm po sebi pa se ludi filmovi lijepe za mene k’o muhe za đon od cipele. Posljednji Srbin u Hrvatskoj nije lud samo zbog svoje evidentno lude radnje nego je i postigao ono što u domaćoj kinematografiji nisamo imali priliku vidjeti. Ovaj film je naime izmješao sve moguće žanrove koje današnja publika prati. Ovdje tako imamo elemente akcije, horora, komedije, sci-fi, pa čak i superhero, ali i, zapravo ponajviše, parodija filmova. Upravo to, ovaj film na jedan jezivo-komičan-luđački način, koliko god to nespojivo zvučalo, koji publici prikazuje sve ono o čemu publika danas čita u novinama te ne zna treba li se na to što čita smijati ili plakati.

Rekao sam da ovaj film ima i elemente superhero filma. Iskreno, ja sam to mogao vidjeti u traileru kada sam vidio Krešimira Mikića sa drvenim štitom odmah pomislivši da je postao nekakav tzv. Kapetan Hrvatska, a to je postao tako što je štit maznuo od Franke, glumice koja u radnji filma glumi imaginarnu heroinu Hrvojku Horvat, koja je, ni više ni manje, nego hrvatska inačica Wonder Woman. Joj, da mi je samo vidjeti reakciju Gal Gadot dok to gleda.

Fabula filma počinje par godina nakon bankrota Republike Hrvatske (znači u nekoj bližoj budućnosti ;)), voda je postala vrijednija od nafte i svih ostalih nekada neprocijenjivih derivata. A ta voda se uskoro pokaže zaražena virusom koji stanovnike pretvara u horde nemrtvih divljaka. Sa tom famoznom vodom i virusom su povezani i sci-fi elementi filma koja vam namjerno neću otkriti. A jedini čovjek imun na virus je srpski bogatun Mićo Motika koji mora udružiti snage sa Frankom te još nekim sporednim likovima kako bi zaustavio epidemiju. Toliko o priči jer ne želimo, tj. trudimo se, ništa ne spojlati.

Mislim da je redatelj napravio dobar balans među likovima tako što je uzeo hrvatskog glumca Krešimira Mikića za ulogu Srbina koji oko kojeg zavisi kompletan hrvatski narod, te srpsku glumicu Hristinu Popović u ulozi, iako imaginarne, ali karizmatične hrvatske heroine za kojom se svi okreću. Samim time mogu reći i da su oni glavni glumački aspekt filma, a same glumačke performanse su vrlo dobro odrađene. Od ostalih likova, odličan performans su imali i Tihana Lazić u ulozi Vesne koja će biti odgovorna za plot twistove u filmu, te Dado Ćosić koji glumi Maksa, generalno gledano, najluđeg lika u kompletnom filmu. Još bih samo izdvojio performans Dušana Bućana i Marine Redžepović, i na kraju, svima nam poznatog hrvatskog glumca Renea Bitorajca u ulozi radijskog voditelja koji izvještava svu publiku, i onu unutar kino platna i onu ispred kino platna, što se tu zapravo događa. Iako moram reći da određeni sporedni glumci se nisu dobro snašli u scenama gdje su morali govoriti stranim jezikom.

Sam scenarij obiluje forama na kakve smo već odavno navikli, ne samo u Hrvatskoj, nego i na cijelom Balkanu. A taman kad se naviknete na fore, film će vas oduševiti, ili ako baš hoćete, zgroziti scenama bliskog i osobnog naslija. Dobro, ovo još uvijek nije krvoločni Saw, ali i Posljednji Srbin u Hrvatskoj ima svoju dozu krvi i kontroverze, koju nikako ne preporučamo mlađim gledateljima.

Sam CGI, ne mogu vjerovati da sam tu riječ izgovorio za hrvatski film, je sasvim okej, za sci-fi elemente je stvarno bio potreban veliki trud, ali i horror scene su prikazane specijalnim efektima čija je uvjerljivost na sasvim zadovoljavajućoj razini.

Što se tiče glazbe, moram reći da sam ostao u pozitivnom šoku. Kroz cijeli film ćemo se naslušati pjesama sa svih strana ne samo Balkana, nego i svijeta. Ali scena u kojoj se ukazao jedan poznati hit legendarnih Indexa – ja sam stvarno ostao pod dojmom totalnog šoka i nevjerice.

Posljednji Srbin u Hrvatskoj je definitivno film kakvog bi i na stranom tržištu ljudi sigurno gledali jer ovaj film je uspio nešto što je uspio malo koji film u Hollywoodu, toliko izmiješanih elemenata različitih žanrova, a sve to odrađeno na vrlo kvalitetan, pomalo jeziv, ali ipak, vrlo zabavan način, sa dobro uigranim glumcima te scenarijem koji je od ovog filma napravio jednu divlju jurnjavu u lunaparku.

Zaključimo. Kada sam izašao iz kino dvorane, prvo što sam pomislio bilo je: “Tko god da je dobio ideju za ovakav film, taj nije zdrav čovjek.” Ali, ipak je riječ o filmu u kakvome će uživati svi pobornici domaće kinematografije. Iako ja to nisam, drago mi je što sam ovo pogledao, a vrlo vjerojatno ću, kroz neki izvjesni budući period, i opet, osim ako se naravno, ovaj film ne pretvori u stvarnost. 😉