Recenzija: The Lego Movie 2: The Second Part (2019)

Recenzija: The Lego Movie 2: The Second Part (2019)

Uz manje kašnjenje u odnosu na samo gledanje, donosimo vam recenziju dugoočekivanog nastavka uspješnog LEGO Filma. Je li nastavak ispunio očekivanja ili je, kao što to često biva s nastavcima, podbacio – pročitajte u našem tekstu!

Žanr:

Animacija, akcijski, avantura

Režija:

Mike Mitchell

Scenarij:

Phil Lord, Christopher Miller, Dan Lin, Roy Lee, Jinko Gotoh

Glasove posudili:

Chris Pratt (Emmet / Rex), Elizabeth Banks (Lucy), Will Arnett (Batman), Tiffany Haddish (kraljica Watevra Wa’Nabi), Charlie Day (Benny), Alison Brie (Unikitty), Nick Offerman (MetalBeard), Will Ferrell (predsjednik Business / Otac), Jason Momoa (Aquaman), Channing Tatum (Superman), Jonah Hill (Green Lantern), Cobie Smulders (Wonder Woman), Ralph Fiennes (Alfred Pennyworth)

Sinopsis:

Blagostanje koje se dogodilo nakon osujećivanja plana predsjednika Businessa iz prvog filma je nestalo i LEGO svijet naših protagonista upao je u kaotičnu distopiju u kojoj se svatko bori za opstanak. Nova prijetnja u vidu LEGO Duplo “vanzemaljaca” testirat će naše junake, njihova prijateljstva, ali i otkriti njihovu stvaru prirodu.

Recenzija: The Lego Movie 2: The Second Part (2019)

Projekt o franšizi LEGO filmova (koja i nije tako mlada kao što mislimo, sjetite se samo Bionicle filmova od prije 10-15 godina) započeo je prije pet godina s izrazito uspješnim filmom The Lego Movie, koji je pobrao simpatije kako kritike, tako i publike, ostavši zapamćen kao daleko subverzivan uradak koji je mijenjao našu percepciju animiranog filma. Uslijedio je urnebesno zabavni The Lego Batman Movie iz 2017. godine i The Lego Ninjago Movie (isto iz 2017.), koji je po svim kriterijima daleko ispod visoko postavljenih standarda ove franšize (mada, bolje da su ”zeznuli” s tim spin-offom nego s nekim od glavnih filmova). Kreativni genij Phila Lorda i Christophera Millera koji stoji iza ove franšize (iako su za drugi film bili ”samo” scenaristi i producenti, ne i redatelji) napravio je nešto doista pamtljlivo, kombinirajući omiljene igračke milijuna diljem svijeta s filmskom umjetnošću na doista jedinstven i poseban način.

Blještavilo prvog dijela, kojemu je prijetnja bio megalomanski predsjednik Business, zamijenjeno je distopijskim ambijentom gotovo neprepoznatljivog LEGO svijeta. Cijela scenografija prvog dijela filma uvelike podsjeća na svijet Pobješnjelog Maxa što ga je proslavio George Miller, pri čemu je taj zaokret i fabularno i vizualno napravljen izvanredno. Cjelokupna atmosfera prilagođena je tom dieselpunk ugođaju, osim – naravno – Emmeta, koji i dalje živi u blještavilu sad već nepostojećeg svijeta. Ono što je u prvom filmu bilo “Everything is Awesome”, sada je “Everything’s Not Awesome”, pri čemu se kao glavni krivci profiliraju “vanzemaljci” iz LEGO Duplo svemira. U jednom trenutku, oni otmu glavne Majstore graditelje LEGO svijeta u namjeri da objedine dva nespojiva univerzuma brakom između Batmana i njihove kraljice Whatevre Wa’Nevre. Naravno, u sudaru tih dvaju svjetova zapravo se ogleda realni konflikt između starijeg brata i mlađe sestre, između zatvorenosti i inkluzivnosti, koji itekako utječe na sudbinu likova u filmskoj stvarnosti.

Tehnički aspekti filma na visokoj su razini, tako da tu nema što pretjerano za reći. Već sam istaknuo kako je dieselpunk estetika prvog dijela filma izvanredna i kako asocira na Mad Maxa, međutim s jednakim je umijećem dizajniran i ostatak filmskog univerzuma, odnosno Duplo svemir, unutar kojega se odvija ostatak filma. Dizajn likova je dosljedan ranijoj kvaliteti, jednako fluidan i dinamičan, što je pohvala animacijskom timu, koji je odradio doista zavidan posao. Kao i u prvom dijelu, glazba je bila izrazito važan i beskrajno simpatičan aspekt ovoga filma pa smo tako osim remixa sada već kultne ”Everything is Awesome” dobili i već spomenutu obradu ”Everything’s Not Awesome”, ali i novu pjesmu, “Catchy Song”, koja vas upozorava da će vam ostati u glavi… i vjerujte, hoće!

Recenzija: The Lego Movie 2: The Second Part (2019)

The Lego Movie 2 možda najviše poentira sa svojim likovima. Oni su izrazito simpatični, duhoviti i sama činjenica da gledate animirane LEGO figurice je, barem meni, apsolutno – awesome! I dok, kao što sam rekao, animacija LEGO kockica nije nešto novo (sjetimo se i video igara, ali i serija poput LEGO Ninjaga i sl.), The Lego Movie je, uz The Lego Batman Movie, najkvalitetnije poentirao što se tih istih likova tiče. Emmet je i ovaj put u fokusu filma, ali u nešto drugačijem kapacitetu, u smislu da film ovoga puta obrađuje drugi aspekt njegovog razvoja, a to je njegov idealizam. Dok se u prvom filmu on zapravo formirao i definirao se kao lik, ovdje je njegov idealizam stavljen na kušnju od strane novog lika, Rexa Pancirka, koji je Emmetu puno bliži nego što je on uopće mogao očekivati, ali neću vam odavati spoilere. Mada, s obzirom da Chris Pratt obojici posuđuje glas, ubacivanje činjenice da je Rex trener velociraptora je odlična referenca na njegovu ulogu u serijalu Jurassic World. Lucy je također dobila dosta prostora u ovom filmu i uspjeli smo popratiti i njezinu evoluciju od alfa ženke do istinske prijateljice koja je otkrila i prihvatila svoje emocije.

Drugi likovi su dobili nešto manje prostora nego u prvom filmu, tako da su MetalBeard ili astronaut Benny bili svedeni na nekakav comic relief, dok je predsjednik Business praktički sveden na cameo nastup. Međutim, to se ne osjeti toliko, doista. Jedini lik koji je donekle ”potrošen” bio je Batman, koji čak i nije dobio malo prostora, ali je sveden na nekakav objekt radnje i njegova kulerska šarmantnost koju je izgradio kroz dva ranija filma nije uspjela doći do izražaja, mada je imao izvanrednu muzičku numeru. Kraljica Watevra Wa’Nabe je zanimljiva u kontekstu polariteta i suprotnosti LEGO likovima koju predstavljla te kao inicijalno percipirani negativac, međutim i ona je donekle podređena glavnoj fabuli i neočekivanom negativcu, ali ne bih više o tome jer – spoliers.

Recenzija: The Lego Movie 2: The Second Part (2019)

Konačno, treba par redaka posvetiti i osnovnoj poanti i koncepciji filma. Naime, kao i prvi Lego Film, nastavak je upečatljiv po tome što prikazuje dvije realnosti. Onu filmsku, koja je u tom metakontekstu stvarnija jer se kroz nju realizira osnovna radnja filma, i onu ”stvarnu”, koja prati, slično kao i u prvom dijelu, brata i sestru te njihove svađe, koje se metanarativno translatiraju na fabulu LEGO likova. To je vrlo subverzivna tehnika za animirane filmove i češće je primjenjivana u kontekstu igranih filmova (primjerice metanaracija u filmovima Being John Malkovich ili Inception), zbog čega je kvaliteta LEGO filma dodatno podignuta. Lord i Miller nikada nisu bježali od činjenice da su LEGO kockice zabava, ali su davanjem realnosti tom obliku zabave zapravo pokazali koliko je bezgranična ljudska mašta i koliko su, zapravo, implikacije naše mašte na stvarnost ipak velike, koliko god ona sama bila irealna ili nematerijalna. Naracija LEGO filma postoji u svojoj vlastitoj stvarnosti kao jedini relevantni realitet u ovom filmu, ali ona istovremeno postoji i u metanarativnom kontekstu stvarnosti koju žive brat i sestra, čiji odnosi decidirano utječu na živote LEGO likova, ali – kao što posljednja scena briljantno otkriva – samo u određenoj mjeri, jer mašta ima svoju realnost koja je, ipak, samostalna u odnosu na živote tog brata i te sestre.

U tom je odnosu prikazana i suštinska poruka ovoga filma, a to je inkluzivnost. Naime, raskol u percepciji mašte i igre između brata i sestre je temeljni pozadinski sukob ovoga filma, koji se kroz različite aspekte manifestira i u životu LEGO likova. Pomirenje dvaju svjetova (ovdje LEGO i Duplo svijeta) zapravo je cilj kojemu ovaj film teži i ta je drugarska poruka zapravo jedan lijepi zaokret u odnosu na društvenu kritiku prvog filma. Jasno, ima i ovdje društvene kritike, ali u znatno manjoj mjeri u odnosu na prvi film; okosnica ovoga filma je kombiniranje mašte da bi se stvorilo nešto još veće, nešto još – ljepše!

The Lego Movie 2 je svakako uspio u svojoj poanti i pokazao je kako se od jedne dobre i zabavne ideje može stvoriti ne samo zabavan, već i vrlo subverzivan i poučan film. Uradak koji će se neupitno svidjeti svim generacijama jer obiluje s dovoljno humora i neozbiljnosti da privuče djecu, a opet s dovoljno kompleksnih pitanja koja otvara da intrigira i odrasle, The Lego Movie 2 je impresivno dostojan nastavak u kojem možete uživati jednako kao i u prvom, uz napomenu da mu date malo vremena, jer početak doista djeluje malo repetitivno. Sve u svemu, LEGO franšiza je Warner Bros.-ov provjeren proizvod koji ima jako dobre temelje za daljnji razvoj, samo treba zadržati ovaj kontinutet zabave i inovativnosti.

Similar Posts