Recenzija: Konak kod Hilmije (2018-), prve dvije sezone

Od redateljsko-scenarističkog dvojca Jukić-Isović, koji stoje iza poznatih humorističnih serija kao što je sada i pticama na grani poznata serija Lud, Zbunjen, Normalan, ali i neke manje uspješne serije kao što su Kriza i Ne diraj mi mamu, stigla je nova humoristična serija Konak kod Hilmije koja je nedavno završila svoju drugu sezonu. Prva i druga sezona zajedno broje 24 epizode, a sada je vrijeme za našu recenziju istih.

Žanr: Komedija

Redatelj: Elmir Jukić

Scenarist: Feđa Isović

Glumačka postava: Emir Hadžihafizbegović, Tarik Filipović, Igor Skvarica, Darko Tomović, Ilir Tafa, Almir Kurt, Marko Cindrić, Milena Vasić, Marija Pikić, Adnan Omerović, Miodrag Trifunov, Bojan Perić, Emir Kapetanović

Sinopsis: U okupiranom Sarajevu za vrijeme Drugog svjetskog rata, u konak kod Hilmije navraćaju apsolutno svi. Od partizanskih ilegalaca iz šume, preko četnika, ustaša, vojnika handschar divizije, pa sve do njemačkih vojnika i komandanta grada Štumbafirera Schilinga. Jedni drugima ispred nosa kuju zavjere u kojima nacionalne tenzije postaju manje bitne od osobnog materijalnog interesa.

“Kroz moj konak prolaze ustaše, prolaze Nijemci, prolazi handschar divizija, prolaze partizani, još mi samo treba četnički vojvoda, i da bude zoološki vrt tutto completo!” –Emir Hadžihafizbegović kao Hilmija Frlj, Konak kod Hilmije, Epizoda 11

Za one koji su pratili zadnje sezone serije Lud Zbunjen Normalan, vjerovatno se sjećate da je Farukova produkcija snimala imaginarnu seriju Hilmijin Konak prema Izetovom scenariju, u epizodama LZNa smo mogli uvijek vidjeti poneku scenu iz te imaginarne serije, a čini se kako je publika pokazala zanimanje tako da je nastala samostalna serija o kojoj trenutno pričamo. Kao i u toj imaginarnoj seriji iz LZNa, glavne uloge su i ovdje ostvarili Emir Hadžihafizbegović kao Hilmija i Tarik Filipović kao Schiling.

Emir Hadžihafizbegović je definitivno najjači što glumački, što dramaturški aspekt serije. Hilmija je jedan prevrtljivi hotelijer koji, ovisno o njegovim vlastitim, a često i pohlepnim potrebama, surađuje, što bi se reklo, malo s ovima, malo s onima. Tarik Filipović glumi Schilinga, visokog SS oficira, koji je, pored svega, i homoseksualac, što će izazvati mnoge komične situacije, preokrete i nesporazume. Osim njih dvojice, fabulu nose i Hilmijin zaposlenik Durmiš (Igor Skvarica), koji pred Schilingom pokazuje i više nego očite znakove nervoze. Tu su još i Azra (Marija Pikić), Hilmijina kćerka i predana SKOJevka, partizanski diverzanti Portugalac (Darko Tomović), Valter (Bojan Perić) i Crni Vaso (Emir Kapetanović), te Krhki (Adnan Omerović) i Frljoka (Miodrag Trifunov) koji su zaduženi da iz Hilmijog podruma prokopaju tunel do Njemačkog skladišta oružja, a tijekom sezone će prokopati tunele uzduž i poprijeko cijelog Sarajeva, ali s obzirom da je Krhki gluh, a Frljokva slijep, skladište oružja će i više puta debelo promašiti. Tu je još i ustaški satnik Krešimir (Marko Cindrić) koji za Hilmiju nabavlja mnogu potrebnu, ali katkad i ne baš ispravnu robu, Agim Rugoba (Ilir Tafa), koji špijunira za kralja i otadžbinu, ali u to nitko ne sumnja jer je Rugoba – albanac. Još dvoje likova vrijednih spomena su Rahaela (Milena Vasić), židovka koja se krije u konaku, a prema kojoj Hilmija gaji osjećaje, te Mustafa Zulfepuštampašić (Almir Kurt), šef sarajevske policije i apsolutni Schilingov potrčko.

Osim povijesne podloge, humor je najvažniji aspekt ove serije. A humor u ovoj seriji je upravo onakav kakvome se ljudi na Balkanu vole najviše smijati. Većina humora se bazira na nacionalnim i vjerskim interesima, kao i na odnosu društva prema homoseksualcima. Možda takva vrsta humora neće svakome odgovarati, ali cilj ovakvog humora nije nikakvo omalovažanje ili vrijeđanje. Ova serija je svojevrsna parodija na događanja na Balkanu za vrijeme drugoga rata. Drugi portali su često spominjali da je ovo svojevrsna balkanska verzija britanske serije Alo, alo. Gotovo svaki lik ima neku specifičnu poštapalicu kao i neke sitne humoristične aspekte (kada god se spomene Tito, svi partizani mirno stoje, Mustafa je brat-bratu barem 20 puta želio popiti kavu sa Schilingom itd.) koji još malo začinjavaju kompletni humoristični doživljaj.

Emir Hadžihafizbegović u ulozi Hilmije apsolutno razvaljuje, dok Tarik vrlo dobro interpretira Schilinga, gotovo kao da je rođeni Nijemac. Igor Skvarica također vrlo uvjerljivo interpretira Durmiša, a definitivno najsmiješniji trenutci su mu kada se nađe licem u lice sa Schilingom. Još jedan glumac čiji performans vrijedi izdvojiti je Darko Tomović kao drug Portugalac, rodom Crnogorac.

U prvih nekoliko epizoda sam primjetio određeni nedostatak ženskih likova, no, u kasnijim epizodama su se pojavile mnoge dame. Osim Marije Pikić, koja je po meni ovdje najjači ženski adut, dobar glumački dojam je ostavila i bivša Miss Makedonije Jana Stojanovska kao Davorijanka Paunović, zanosna, ali umišljena Titova tajnica i ljubavnica. Feđa Isović je sastavio vrlo dobar koncept i scenarij. Referenci na povijesne događaje iz tog razdoblja nema puno. Doduše, na početku svake epizode, narator spomene neku od povijesnih operacija ili bitki koje su se odvijele po cijelom ratnom svijetu iako to nema skoro nikakve poveznice sa svim dogodovštinama koji su odvijaju kod Hilmije u konaku, ali dobro dođe kao neki podsjetnik.

Što se tiče dizajna setova, nemam nekih prevelikih zamjerki. Interijeri su dobro napravljeni u stilu tadašnjeg doba. Nešto starija publika možda osjeti nostalgiju kada vidi izgorjele zidove oko krušnih peći ili tave i kuhače kako, u onom starom stilu, vise na zidovima.

Istina je da rat je ozbiljna stvar i da je inače teško spojiv sa riječju komedija. Ali mora se reći da ta povijesna podloga može poslužiti kao dobar koncept za seriju u kojoj će se dogoditi hrpetine situacija koje su ispunjene simpatičnim, iako možda malo pretencioznim, a ponekad i crnim humorom. Upravo na takvim konceptima smo dobili serije Alo, alo i Konak kod Hilmije.

Da zaključimo, Konak kod Hilmije je jedna efektivna humoristična serija sa vrlo korektnim i ne može se reći neuspijelim humorom. Šarolika glumačka postava koja dolazi sa područja skoro cijelog Balkana je dobro ukomponirana da se što više izrazi ta razlika između ideologija njihovih likova. Tako da, ako se pobornik Balkanskih humorističnih projekata, i ako ste uživali gledajući serije koje su nam zadnjih godina predstavili Jukić i Isović, onda je Konak kod Hilmije serija za vas.

Jedino što još mogu reći je da se ne zna hoće li se serija snimati dalje, ali po mojoj blagoj procijeni, nema nikakvih prepreka da ne nastavi. Štoviše, nadam se da hoće.