Recenzija: Hunters (2020-)

Pogledali smo novu Amazonovu krimi misterija seriju o lovu na naciste u New York City iz 1977. godine, godinama nakon pada Adolfa Hitlera, ‘Hunters’. Našu recenziju prve sezone serije ‘Hunters’ pročitajte u članku.

Žanr serije:

Krimi, drama, misterija

Kreator:

David Weil

Glumci:

Al Pacino, Logan Lerman, Lena Olin

Radnje ukratko:

1977. godine, u New Yorku, problematičnog mladića židovskog podrijetla željnog osvete, regrutira tajna skupina nacističkih lovaca koji se bore u tajnom ratu protiv visokih nacističkih dužnosnika koji u tajnosti rade na stvaranju Četvrtog Rajha.

Serija ‘Hunters’ prati grupu lovaca na Naciste koje predvodi Al Pacinov lik Meyer Offerman koji je stilizirani židovski biznismen, te vodi tajne operacije s kolegama koji su preživjeli holokaust radi praćenja i ubijanja prebjeglih Nacista koji žele stvoriti Četvrti Rajh.

Al Pacino očekivano ukrade svaku scenu u kojoj se pojavio, iako je i ostatak ekipe poprilično zanimljiv, ali nažalost tijekom prve sezone preslabo razvijen.

Sezona podjeljenija u deset epizoda, ima mnoštvo referencija na pop kulturu i stari holivudski glamur, ali često sporo i dosadno dugo traje. Sve epizode traju više od sat vremena dok nas uvlače u bijes osvete i melodrame. Nekad se zapitate je li to pravi pristup, ali s druge strane zasigurno je drugačije kod ljudi koji su patili i preživljavali genocid.

‘Hunters’ se trudi prikazati drugačiju pripovijest oko teme holokausta i onoga što je uslijedilo nakon horora koncentracionih logora, uključujući ezoterijsku ideju stvaranja Četvrtog Reicha u SAD-u, bjelačke nadmoć i još mnogo više, ali ta pretjerana fikcionalizacija bi moglo izgledati uznemirujuće za one koji su preživjeli genocid – poput prikazivanja ljudskih šahovskih partija i smrtonosnih pjevačkih natjecanja u kampovima za istrebljenje u nacističkoj Njemačkoj.

To su samo neki od primjera brutalnosti koje ova serija prikazuje, bilo da se radi o ubojstvima ekipe Židovskih ‘Lovaca’ ili tih zastrašujućih scena u koncentracionim logorima. Također, ponekad niste sigurni što serija točno želi biti, neka parodija, crna komedija, ili teška drama. Malo je čudan taj prikaz jedne tako teške teme, s kombiniranjima nekih zaista zastrašujućih događaja, te često brutalne, ali fiktivne crne komedije.

Serija u boljim trenucima podsjeća na razne radove Quentina Tarantina, a izgleda kao doslovna posveta filmu Inglorious Bastards, od kojeg se najviše razlikuje upravo po tome što je uključila možda malo previše slikovitih detalja nekih stvarnih užasa.

Unatoč tematskim nedostacima, serija je apsolutno obavezna za pogledati jer je pravovremena i dokazuje nam zašto ljudi moraju učiti na svojim greškama iz prošlosti i činiti bolje za nove generacije koje dolaze. Nikad više!