Iako je u svjetski opticaj pušten u siječnju 1942., godinu ranije, na današnji dan, je svoju američku premijeru imao kultni film koji i danas ima status jednog od najboljih filmova svih vremena – legendarna Casablanca.

Žanr: Drama, romantika

Redatelj: Michael Curtiz

Scenaristi: Julius J. Epstein, Philip G. Epstein, Howard Koch

Glumačka postava: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains, Conrad Veidt

Sinopsis: Ogorčenog američkog emigranta Rick Blainea, vlasnika noćnog kluba i kockarnice život stavi pred nemoguću odluku: ponovno osvojiti ženu koju voli, ili pomoći njoj i njezinom mužu da pobjegnu iz Casablance kako bi nastavili borbu protiv nacista.

With the coming of the Second World War, many eyes in imprisoned Europe turned hopefully, or desperately, toward the freedom of the Americas. Lisbon became the great embarkation point. But not everybody could get to Lisbon directly. And so a torturous, roundabout refugee trail sprang up. Paris to Marseilles, across the Mediterranean to Oran. Then, by train or auto or foot, across the rim of Africa to Casablanca in French Morocco.

Kada su jednog mladog i nadbudnog filmofila, koji sada ovo piše, pitali koji ti je najbolji film svih vremena, on je bez dvoumljenja ispalio – Casablanca, i vjerujte mi da i danas osobno stojim iza tih riječi. Točno to, Casablanca je jedna koliko kultna, toliko prelijepa i malo je reći legendarna romantična drama koja ni nakon toliko desetljeća nije izgubila na svojoj ljepoti, gracioznosti, umjetničkom dojmu, neizmjernoj kvaliteti kojoj je samo nebo granica, a kada tu dodamo kultne glumce Humphrey Bogarta i Ingrid Bergman i Claude Rainsa koji su do danas ostali legende tadašnjeg doba Hollywooda, i jednako tako kultnog redatelja Michael Curtiza, evidentno je da je Casablanca nešto što će i narednih stotinu godina ostati zapisano zlatnim i debelim slovima u povijesne knjige sedme umjetnosti.

Dakako, u vrijeme njegovog nastanka, malo tko je vjerovao da će Casablanca, unatoč nevjerojatnom potencijalu, postati nešto više od prosjeka. Pogotovo što je bila riječ o jednom od nebrojnih scenarija koji su svake godine producirali u Hollywoodu, pogotovo s toga što je u to vrijeme u Europi bijesnio rat te su se u izoliranoj Americi filmovi takve tematike se uveliko snimali. Ono što je zanimljivo, i sam film je bio požurivan te je izašao nekoliko mjeseci prije nego što su Saveznici oslobodili Casablancu i cijeli Maroko od nacističke okupacije. A godinu dana nakon službenog izlaska filma je održana i konferencija u Casablanci gdje su predsjedavali Churchill i Roosevelt. Unatoč relativno slabim očekivanjima i velikoj skeptičnosti zbog Bogartove prve romantične uloge, film je postigao nevjerojatan uspjeh. Bio je nominiran za osam Oscara, od čega je osvojio tri (Najbolji Film, Najbolji scenarij i Najbolji redatelj), a njegovi citati su postali legendarni, kao i upečatljive scene kojima se divimo i danas, nije niti potrebno spominjati još legendarniju pjesmu As Time Goes By.

Kao i tada u stvarnom svijetu, Casablanca je smještena u ratno vrijeme kada se u okupiranoj, Višijskoj Francuskoj počeo uzdizati pokret otpora, označen simbolom križa Lorraine, simbola slobodne Francuske. U središtu radnje je Rick Blaine, ogorčeni i cinični Američki emigrant koji je u Parizu upoznao Ilsu Lund, prekrasnu ženu s kojom je bio u strastvenoj vezi, i to svega nekoliko dana prije nego su njemački vojnici umarširali u Pariz. Rick i Ilsa odluče pobjeći, no Ilsa nestaje bez traga ostavljajući Ricku poruku da ne može otići s njim, a Rick sa svojim prijateljem Samom bježi u Casablancu bez nje, gdje otvara noćni klub i kockarnicu. Taj događaj ostavio je neizbrisiv trag u Rickovom životu, a stare rane će se otvoriti kada se Ilsa pojavi u njegovom salonu sa svojim mužem Victorom Laszlom, inače uglednim članom pokreta otpora, za kojeg je Ilsa mislila da je mrtav, ali je saznala da je zapravo živ i zbog toga odlučila pustiti Ricka da pobjegne sam.

Rick je uoči toga došao u posjed dokumenata za odlazak i Casablance, do kojih žele doći Major Strasser od Trećeg Reicha i prefekt lokalne policije, Kapetan Renault, koji odluče pod svaku cijenu spriječiti Laszla da pobjegne iz Casablance. Jednom kada Laszlo dođe tražiti Ricka za pomoć, Rick se nađe pred nemogućim izborom: pomoći Laszlu da pobjegne sa ženom koju voli, ili pustiti naciste da uhvate Laszla kako bi zadržao Ilsu. Gotovo je nemoguće pretjerati sa hvaljenjem i izvrsnošću kojom su Bogart i Bergman uprizorili možda i svoje najkultnije uloge, čak i pokraj svih ostalih kultnih filmova koje su snimili. Dovoljno je reći da je Bogart tijekom svoje karijere bio nomiran za 3 Oscara (osvojio jedan), a Bergmanica za čak sedam (osvojila tri), a tu u možemo dodati i Claude Rainsa koji je bio nominiran za čak četiri Oscara tijekom svoje duge karijere.

Dakako, Casablanca nikad ne bi bila ono što je danas bez tog neupitno savršenog scenarija i još savršenije režije Michael Curtiza. Legendarne scene poput sviranja pjesme As Time Goes By, flashback iz Pariza sa Rickom i Ilsom, zatim borba glazbom između njemačke koračnice i francuske Marseljeze, a i na kraju sami vrhunac – scena u kojoj Rick nagovara Ilsu da uđe na avion i ode sa Laszlom u Ameriku, uz možda najlegendarniji citat od svih: “We’ll always have Paris.” te na kraju sam završetak sa “I think this is the beginning of a beautiful friendship.”

Woody Allen je 1972. godine snimio odličan film Play it Again, Sam kojeg je režirao Herbert Ross. Allen u tom filmu glumi filmskog kritičara kojem je Casablanca najdraži film, te koji pokušava nakon razvoda sa ženom vratiti se svojem ljubavnom životu uz pomoć bračnog para i njegovog zamišljenog idola – Humphrey Bogarta – kojeg je u njegovim halucinacijama glumio Jerry Lacy.

Najupečatljiviji citati:
  • “Here’s looking at you kid.” – Bogart
  • “Play it, Sam. Play “As Time Goes By” – Bergman
  • “If she can stand it, I can. Play it!” – Bogart
  • “Round up the usual suspects.” – Rains
  • “Kiss me. Kiss me as if it were the last time.” – Bergman
  • “Of all the gin joints, in all the towns, in all the world, she walks into mine.” – Bogart
  • “We’ll always have Paris.” – Bogart
  • “If that plane leaves and you’re not with him, you’ll regret it. Maybe not today, maybe not tomorrow, but soon, and for the rest of your life.” – Bogart
  • “And we have a curfew here in Casablanca.” – Rains
  • “Yvonne, I love you, but he pays me.” – Leonid Kinskey
  • “Sam, I thought I told you never to play…” – Bogart
  • “I was told you were the most beautiful woman ever to visit Casablanca. That was a gross understatement.” – Rains
  • “Louis, I think this is the beginning of a beautiful friendship.” – Bogart

Ostale zanimljivosti o filmu:
  • Cijeli film je snimljen u studiju.
  • Ingrid Bergman nije imala visoko mišljenje o filmu, te je smatrala da je snimila mnoge, znatno važnije filmove.
  • Humphrey Bogart, vrhunski šahist, sam je tražio scenu u kojoj njegov lik igra šah, to je ujedno bila i prva scena sa njegovim likom.
  • Casablanca je najcitiraniji film u povijesti – čak šest citata iz filma je dospjelo na listu 100 najboljih filmskih citata svih vremena.
  • Mnogi glumci koji su glumili nacističke oficire su njemački glumci židovskog porijekla koji su pobjegli iz Trećeg Reicha.
  • Bogart je bio znatno niži Bergmanice, zbog čega je morao nositi cipele sa vrlo visokim đonom tijekom njihovih scena.
  • Madonna je početkom stoljeća htjela snimiti remake filma sa njom u ulozi Ilse i Aston Kutcherom u ulozi Ricka, ponudila je projekt svakom studiju u Hollywoodu, ali svi su je odbili uz argument da je Casablanca jednostavno “nedodirljiva”, nakon čega je odustala od projekta.
  • Bogartova žena je sumnjala da njezin muž ima aferu sa Bergmanicom zbog čega su se često svađali u garderobi, zbog čega je pak Bogart bijesan dolazio na set. Pretpostavlja se da je ista stvar razlog zašto Bogart i Bergman gotovo nikad nisu razgovarali dok nisu snimali.
  • Film je u Njemačkoj prvi put prikazan tek 1952.
  • Piano na kojem je Sam svirao u filmu je u prosincu 2012. prodan na aukciji za 600 tisuća dolara.
  • Warner Bros. je prava na film kupio za 20 tisuća dolara, što je u to vrijeme bilo najviše što je ijedan studio platio za još uvijek neproducirani projekt.
  • Rickov Cafe je stvoren prema jednom stvarnom kafiću iz Maroka.
  • Scenarij filma je 2006. imenovan najboljim scenarijem svih vremena prema Udruzi scenarista Amerike.
  • Bogartu je u ugovoru stajalo da će studiju biti isplaćeno 100 tisuća dolara životnog osiguranja ukoliko umre tijekom produkcije.
  • Završna scena je snimljena naknadno, a Bogart je kultni završni citat odvojeno snimio te je to tek kasnije ubačeno u film.

E sada, mogli smo dodatni onaj dio sa ocjenom filma i kratkom recenzijom, ali za to ne vidim nikakve potrebe jer ocjene idu samo od 1 do 10, a i desetka bi za ovaj film bila ko da ste mu dali -2. Nema te ocjene koja može opisati savršenstvo ovog filma, savršenstvo koje je bio kada je izašao, i savršenstvo koje je ostao do dana današenjeg, a i ostati će i u narednim decenijama.