Pogledali smo Justice League Dark: Apokolips War, epsku kulminaciju DC animiranog filmskog svemira (DCAMU). Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Animirani, akcija, superhero, avantura

Redatelji: Matt Peters, Christina Sotta

Scenarist: Mairghread Scott

Glumačka postava: Jerry O’Connell, Matt Ryan, Jason O’Mara, Taissa Farmiga, Stuart Allan, Tony Todd, Rosario Dawson, Shemar Moore, Christopher Gorham, Rebecca Romijn, Rainn Wilson

Sinopsis: Dvije godine nakon velikog i tragičnog poraza u ratu sa Darkseidom, Justice League tim je gotovo u potpunosti razoren, zajedno sa većinom Zemlje. Superman, potpuno oslabljen i bez svojih moći, uz pomoć Raven i Johna Constantinea mora okupiti onaj mali broj preostalih saveznika, među kojima su i njihovi nekada najveći neprijatelji, kako bi se vratili na Apokolips, Darkseidov planet i u epskoj bitci ga zaustavili jednom zauvijek.

Kulminacije, kulminacije, svuda oko nas. Već smo izgubili count koliko filmskih franšiza je imalo ili će imati svoje Endgameove, ali jedna manje poznata franšiza je i DCev animirani filmski svemir koji je započeo 2013. sa filmom Justice League: The Flashpoint Paradox koji je adaptirao tu poznatu stripovsku priču. U narednim godinama smo dobili cijeli novi svemir iz animirane branše DCa gdje smo prvenstveno gledali Justice League tim, ali i poneke solo avanture avanture (prvenstveno Batmana). Kasnije su pridružio Damien Wayne kao novi Robin, što je dovelo do osnivanja Titans tima, a onda potom i Justice League Dark tim, pa onda još i Suicide Squad tim. I nakon sedam godina petljanja po tome, sada je napokon stigao epski animirani crossover u kojem su svi ti timovi udruženi protiv onog jednog glavnog, i najvećeg gada – Darkseida.

Kada već pričamo o timovima, da odmah u početku naglasimo da je razmjer ovog filma, što se tiče broja likova, apsolutno nemjerljiv. Iako se težina cijele priče naravno stavlja na tih nekoliko pomno odabranih glavnih likova od kojih je svatko iz nekog drugog superherojskog podneblja, film je uspio na izvrstan način uvrstiti gomilu likova, pa i oni najsporedniji su uspijeli dobiti makar dvije-tri sekudne prostora. Gotovo da nema nekog iole važnijeg DC superheroja koji se nije pojavio u filmu. Na kraju krajeva, u borbi ovakvih razmjera, all hands on deck je ipak od velikog značaja. Također, važno je znati da film ne štedi apsolutno nikoga. Što to znači? E pa to znači da se spremite za dobru dozu šok momenata upotpunjenih dobrom dozom otvoreno prikazanog i krvavog nasilja kakav nikad dosad nije viđen u jednom animiranom DC filmu. I kad smo već kod toga, znajte da je ovo film rated R u punom, pa i prepunom smislu te riječi.

Iako je, površinski gledano, ovo zapravo jedan veliki DCev ekvivalent Marvelovog Endgamea, samo naravno animirani, epski razmjer priče je takav da bi, ako bi ovaj film ikada dobio svoje live-action uprizorenje, usudio bih se reći da bi Endgame pokosio samo tako. Dakako, snimati ovakav live-action film bi sigurno bilo užasno skupo, a onda bi mogli zaboraviti da bi bio rated R jer kao takav bi teško mogao namaknuti dovoljno love da pokrije produkciju, marketing i još ktome se pokaže iole profitabilnim. Ali dobro, to je već ona kategorija: “što bi bilo kad bi bilo?” Priča koju je scenaristički dvojac osmislio je odlična i fanstastičan je spoj tog DC-evog darkerskog i endgameovskog štiha. Kad smo spomenuli dark elemente, film je izuzetno mračan, i baš zbog toga je ovo DC film, što bi Jenkiji rekli: as much as it gets! Iako traje sat i pol, što bi za filmove iz superherojske branše bilo dosta kratko, ovaj film je zapravo najduži film iz DCAMUa. Prednost je u tome što film, iako je naravno građen na svim prijašnjim DCAMU filmovima, izvrsno djeluje kao sam za sebe te NE morate imati nikakvo predzanje za njegovo gledanje. Ako i nikad niste pogledali nijedan DCAMU film, svejedno vam i dalje možemo preporučiti ovaj film.

Idemo dalje. E sada, pošto se stvarno trudim da mi neki spojler negdje ovdje u tekstu ne izleti, a svaka minuta filma je doslovno spojler, pokušat ću samo površinski nešto reći o ovim najglavnijim likovima. Već smo gore u sinopsisu spomenuli da je glavno trojstvo ovog filma – Superman, Raven, i John Constantine, i koliko god ti likovi u bilo kojem kontekstu zvučali nespojivi, zapravo je i sasvim jasno zašto oni na svojim leđima nose težište priče, pogotovo stoga što je svatko od njih predstavnik jednog od tri glavna tima (JL, Titans i JL Dark) koji čine ovaj crossover. Također, njihove sposobnosti kao superjunaka su one koje su na kraju ipak među najpresudnijima za konačni obračun.

Što se tiče glumačkih, odnosno glasovnih performansi, ubjedljivo najjači adut je Matt Ryan, koji je već postao sinonim za John Constantinea jer ga je glumio i u njegovoj kratkoročnoj live-action seriji, a ulogu reprizira i danas u seriji Legends of Tomorrow. Uz to, ulogu je reprizirao i glasovno u animiranom filmu Justice League Dark (koji je prethodnik filma o kojem sad pišemo), te animiranoj seriji Constantine: City of Demons. Dakako, ne treba miješati njegove igrane i glasovne interpretacije ovog lika jer je riječ o potpuno drugačijim svemirima, ali da je Matt sada doslovno već postao John Constantine, to je. Od ostalih uloga, pretežito su sve uloge jako dobro odigrane, iako valja izdvojiti Jasona O’Maru kao Batmana koji tu glasovnu ulogu igra već dosta dugo i odlično se snalazi u njoj, iako nije u rangu jednom Kevinu Conroyu. Također bih pohvalio Rosario Dawson koja je kao Wonder Woman zvučala znatno bolje nego u onom prošlogodišnjem razočaranju od filma Wonder Woman: BloodlinesJoš jedna stvar vrijedna velike pohvale je i dizajn animacije, što je velika stvar s obzirom da odlično dočaranu atmosferu i izvrstan vizualni dizajn, što se posebno vidi na dizajnu Darkseida, a i prilikom dobro složenih i režiranih scena borbe. Glazba je također solidna, možda nije neka full epska, ali dinamika i kontrast se odlično uklapaju u taj superherojski štih.

I što na kraju pametnoga reći? Ako iole volite DC, pa čak iako ste možda preskočili pokoji DCAMU film, Apokolips War je nešto što vam apsolutno možemo preporučiti. Možda nije riječ o najboljem DC animiranom filmu ikad, ali je sasvim sigurno je riječ o najepskijem. DC svakako drži jako dobar teren na području animiranog superherojskog filma, i jako nam je drago što je DCAMU okončan na jedan ovakav dosta šokantan, ali profinjen način. Na koncu, iako je riječ o vrlo darkerskom i odraslom filmu, na kraju mogu reći da je dobro dozirana, ali dobro došla doza humora također našla mjesta u ovom filmu, a za taj dio je zadužen jedan film kojeg vam namjerno neću otkriti.