Recenzija: Happy Death Day 2U (2019)
Pogledali smo film Happy Death Day 2U, nastavak originalnog filma iz 2017. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr: Drama, horor, sci-fi, misterija, triler
Redatelj: Christopher Landon
Scenarist: Christopher Landon
Glumačka postava: Jessica Rothe, Israel Broussard, Phi Vu, Rachel Matthews, Ruby Modine
Sinopsis: Naša heroina Tree Gelbman ovog puta otkriva da je umiranje iznova i iznova puno lakše nego ono što slijedi poslije.
Originalni Happy Death Day film izašao je na Noć Vještica 2017., iako je snimljen za tričavih $4 milijuna, zaradio je $125 milijuna što je za takav budžet bio i više nego izvrstan rezultat, što je i dovelo do ovog nastavka. E sad, podaci u zaglavlju ovog članka su sa službenih stranica filma ali bilo bi dobro da tu provedemo neke male korekcije, barem što se tiče žanrova jer ovaj film nije baš ono što gore navedeni žanrovi trebaju predstavljati. Sci-fi? Moglo bi se reći. Drama? Dobro, koji film to danas nije? Misterija? Moglo bi se reći, ali elementi misterije su vrlo slabi. Triler? Meh. Horor? E tu sam vas čekao. Iako ga je producirao Blumhouse Productions, koji je poznat primarno po produciranju horor filmova, znajte da ovaj film nije ni H od horora, ako ovo krenete gledati u nadi da ćete gledati horor, lako je moguće da će vam ovo biti najgori film ikad. Generalno gledano, ovaj film nije da ne zaslužuje šansu, ali zlatno pravilo ovog filma je da ga ni u ludilu na njega ne gledate kao na horor.
Fabula počinje dan nakon što je završio original, odnosno odmah nakon što je Tree uspijela prekinuti vremensku petlju s kojom se mučila u originalnom filmu. No kada studenti-znanstvenici na njeznom sveučilištu izvedu neki hokus-pokus (odakle dolaze sci-fi elementi filma), Tree će završiti u nekoj alternatvnoj dimenziji gdje su stvari naoko iste, ali zapravo totalno drugačije. Ne samo da će se opet vratiti u vremensku petlju koja se vraća na početak svaki put kada pogine, nego je sada i njezina mama živa, a njezin dečko je sa njezinom najboljom prijateljicom. Uz to, novi ubojica sa baby maskom počinje harati po kampusu pa Tree se Tree sada mora pobrinuti za tog novog ubojicu, prekinuti vremensku petlju, ali najveća odluka će biti želi li ostati u dimenziji gdje je njezina mama živa, ili se vratiti u svoju dimenziju gdje je čeka njezin voljeni dečko.
Dok je prvi film snimljen za siću, ovaj je imao malo veći, ali još uvijek sitni budžet od $9 milijuna. Kako da vam ukratko objasnimo kakav je primarno ovaj film? Vjerojatno znate da određeni TV kanali u podnevnim i popodnevnim satima te u vrijeme kada ljudi nisu baš pred TV-om, puštaju neke skoro pa nepoznate filmove kako bi popunili dnevni raspored. Ovo se čini kao film koji je napravljen baš za to, da ga pogleda onaj tko na njega slučajno naleti i tko ima volje da ga odgleda cijeloga. Ovo djeluje kao nekakav tinejdžerski film kakvog će pogledati mladi gledatelji dok su stariji ili na poslu ili uživaju u popodnevnom snu.
Ako mislite gledati ovaj film, bilo bi dobro da pogledate i original, ali možda ne bi bio dobro da ih gledate odmah jedan za drugim jer drugi je pravljen po skoro pa istom receptu pa bi Vas ovaj drugi odmah nakon gledanja prvog mogao natjerati na zijevanje. Iako nema neke one sitne čari i inovacije koje je imao original, ovaj film je ipak nekako napravljen da se pokaže poučnim za gledanje iako je ovaj film u neku ruku pljuska svemu onome što Blumhouse zastupa u filmskom svijetu.
Scenarij je za jedan ovakav, da se tako izrazim, malo značajni film, prosječan. Film traje klasičnih sat i 40 minuta i to je vrlo dobra stvar jer da se išao razvlačiti, to bi bilo desetkovanje scenarija, ovako je Landon uspio iz svojeg prosječnog scenarija izvući najviše što je mogao da bi stvorio jedan ovakav guilty pleasure film.
Od glumaca se ponovno vraćaju Jessica Rothe i Israel Broussard, ali i ostali, gotovo nepoznati glumci kojima su ovaj film i njegov prethodnik zapravo najveći filmovi koje su dosad snimili. Phi Vu, Rachel Matthews i Ruby Modine se vraćaju se također vraćaju svojim ulogama, ali, iako ste i po budžetu to mogli zaključiti, nemojte očekivati glumce A, pa čak ni B klase. Ovakvi filmovi su inače odlična stvar za novopečene glumce koji se još uvijek nadaju da će se jednog dana probiti u Hollywoodu. Samim time se može reći da glumačke performanse nisu baš za bog zna kakvu hvalu, ali s druge strane, bili bismo posve ludi kada bi rekli da su za Zlatnu Malinu. Jedino bih možda izdvojio Jessicu jer ona je iz svojeg histeričnog lika izvukla maksimum, pogotovo u scenama kada se mora derati iz petnih žila jer ne može vjerojati što joj se događa. Iskreno, ni ne krivim je, ne bih ni ja ostao pri zdravoj pameti da se i meni to sve izdogađa i to samo jedan dan, a ona je u jednom danu i poginula jedno desetak puta. Kad sam već spomenuo umiranje, mogu reći da su načini na koje je pogibala u ovom nastavku čak i još, da tako kažem, zabavniji. Iako je to možda nešto što bi određene gledatelje zgrozilo, meni je to djelovalo baš zabavno.
Što se tiče glazbe, mogu reći da mi se svidjela i da je dobro ukomponirana prema razvoju fabule. Pogotovo dio kada je zasvirala poznata skladba O Fortuna Carl Orffa kada je Tree svjedočila nečemu što je za nju bio, u najmanju ruku, šok. Sama režija filma je također goli prosjek, ništa više i ništa manje, iako su dobro prikazane slow-motion scene, a i CGI je, s obzirom na budžet, napravljen korektno.
Ovo vam je film koji nije loš za pogledati, ali ponavljam, ni u ludilu nemojte od ovog filma očekivati horor, jer horora u ovom filmu ima okruglih -0%. Ako ste gledali original, nije loše pogledati ovaj film koji se ovdje ipak više bazira na odnosu Tree i Cartera, a ne na traženju ubojice sa baby maskom. Ali znajte, ovo će za neke biti u najboljem slučaju guilty pleasure film, dok će za druge, primarno pobornike horor žanra, biti najgori film zadnjih par desetljeća. Sve zavisi kakav ste tip gledatelja, ali čak i ako ste pobornik horora, ako možete zažmiriti na taj, istina, ne baš mali propust, ovaj film će vam dobro doći da ubijete sat i pol bez problema.
