Nakon šest godina čekanja, dvije najpoznatije filmske sestre se vraćaju u nastavku Disneyevog animiranog hita Frozen. Je li opravdao očekivanje i pokazao se dostojnim nastavkom originala? Saznajte u našoj recenziji.

Žanr: Animirani, mjuzikl, avantura, komedija, obiteljski

Redatelji: Chris Buck, Jennifer Lee

Scenarist: Jennifer Lee

Glumačka postava (originalni glasovi): Kristen Bell, Idina Menzel, Josh Gad, Jonathan Groff, Evan Rachel Wood, Alfred Molina

Glumačka postava (sinkronizacija): Sementa Rajhard, Kristina Krepela, Ronald Žlabur, Andrej Dojkić

Sinopsis: Anna, Elsa i njihovi prijatelji odlaze iz kraljevstva Arendelle u začaranu jesensku šumu gdje se susreću sa prošlošću svog kraljevstva i porijeklom Elsinih moći.

Nevjerojatno je i gotovo teško za povjerovati da je prošlo već cijelih šest godina otkako sam izašao iz kino dvorane nakon gledanja originalnog filma Frozen, filma kojeg sam išao gledati sasvim slučajno i onako usput, a izašao sam iz kino dvorane potpuno očaran tom čarolijom koju je Disney prenio u taj jedinstveni film koji mi je, iskreno, i potpuno promjenio neke filmske stavove, a i faktički mi se ušio u cijelu životnu priču. Dovoljno je reći da ako mi ikad naupadne ideja da napišem autobiografiju, samo Frozen bi zauzeo dobra dva do tri poglavlja, pogotovo iz tog vremena kad je sve išlo po principu: Što to gledaš? Frozen! Što to pričaš? Frozen! Što to crtaš? Frozen! Što to pjevaš? Frozen! Dakako, ta Frozen zaraza se proširila i cijelim svijetom, gotovo da nema trgovine u kojoj se možete okrenuti a da opet negdje ne piše: Frozen, bilo to na knjigama, olovkama, bilježnicama, torbama, igračkama, majicama, čarapama pa sve do zobenih pahuljica. I kada tu još uračunamo da je originalni film sa $1.2 milijarde tada bio animirani film sa najvećom zaradom, i ktome još osvojio dva Oscara, bilo je sasvim jasno da će nastavak kad-tad stići. I evo ga, napokon je tu.

Pa rješimo onda odmah taj općeniti dio. Frozen 2 je, onako kako smo mogli očekivati, još jedan prvoklasni uradak iz Disneyeve tvornice bajki. S obzirom na vrijeme koje je prošlo od izlaska originala, mlađe gledateljstvo koje je tada bilo toliko zaluđeno originalom je danas donekle odraslo, a samim time je film postao dosta zreliji, sa primjenjenim mračnijim konceptom te znatno većim opsegom priče nego što je to bilo u originalu. Uz to, dodan je i čitav tucet novih likova, iako naravno ne treba ni naglašavati da su sestre Elsa i Anna ponovno u samom centru štosa, zajedno sa njihovim jednako poznatim društvom: snjegovićem Olafom, Anninim dečkom Kristoffom, i njegovim sobom Svenom. Dok je priča u originalu bila zapravo dosta pravocrtna – Elsa ima moći, izgubila kontrolu, smrznula kraljevstvo, Anna ju ide pronaći, usput srede glavnog negativca, Elsa na kraju uspije kontrolirati svoje moći i čiča-miča, gotova je priča – ovdje je fabula zapravo raširena na nekoliko razina, ali sam početak cijele te priče počinje još iz vremena dok se Elsa i Anna još bile djevojčice i kada se Elsa nije bojala da će smrznuti svakoga tko joj se približi.

E sada, priča svakako ima mesa te se iz nje uspio skrojiti ovaj sasvim dostojan nastavak. I naravno, iako je ovaj film u konačnici uspijeva oduševiti gledatelje svih generacija, ipak postoji nekoliko kamenčića na koje se ovaj film spotaknuo dok je pokušao potrčati da sustigne original. Otkako je ovo “pravilo nastavaka” za gotovo sve Hollywoodske blockbustere kroz posljednjih nekoliko godina sve više uzelo maha, tako je i Disney prije Frozena izbacio nastavke svojih hitova: Incredibles 2, Finding Dory, Ralph Breaks the Internet i ovogodišnji Toy Story 4 su samo neki od njih, i svaki od tih filmova je na svoj vlastiti način uspio sa jednakom ili barem približnom kvalitetom nastaviti priču svojih prethodnika te tako nečim novim podsjetiti publiku zašto smo voljeli te prethodnike i zašto sada volimo njihove nastavke. No, ipak, iako je Frozen 2 neosporno vrlo kvalitetan film koji je na jednak način nastavio priču originala, moramo reći da je zapravo glavni problem Frozena 2 što je nekako previše igrao na kartu nostalgije te se vidjelo da ovaj film zapravo najviše živi na slavi originala. Bilo je čak četiri ili pet scena gdje se nastavak pozivao na događaje iz originala, i to ne smislu da su ga samo spominjali ili koristili ih kako bi oplemenili priču nastavka, već su ga zapravo u nekoj mjeri i nanovo brzinski kompletnog ispričali. Ovaj nastavak, osim što je nastavak je zapravo i brzinski recap originala da biste i sâmi original nakon ovog filma perfektno shvatili čak iako ga niste nikad gledali. Iskreno, djelovalo mi je kao da je scenaristicu Jennifer Lee zapravo bilo strah hoće li ovaj film uspjeti pa je zato tijekom ovog nastavka nas toliko puta podsijetila na taj original u nadi da ćemo i nastavak zavoljeti na barem približno isti način, kao da pokušavaš naučiti Frozen 2 plivati te mu je original pojas za spašavanje, a zapravo uopće ne vidiš da nastavak zna vrlo dobro plivati sâm za sebe, bez ikakve pomoći. Lee, da znaš za drugi put (Frozen 3, nadajmo se), na tom vremeplovu se stvarno nije trebalo toliko inzistirati, iako je to određeni višak, ovaj nastavak svejedno ima dovoljno toga novoga za ponuditi da će ga publika sigurno zavoljeti, iako možda neće (a tko zna, možda i hoće) u onolikoj mjeri kao originalni film.

Iako se bez tog inzistiranja i hvatanja za nostalgiju definitivno moglo, film i dalje obiluje svime što smo od njega očekivali. Taj nešto mračniji i zreliji pristup nikako nije za zamjerku, čak što više, dao je nastavku jedan dodatni sloj koji je dodatno poboljšao kompletni ambijent. Priča je odlična i savršeno ukomponirana sa dosad neistraženom prošlosti Arendella od koju smo se u originalu jedva i ogrebali. Kemiju i sestrinski odnos između Anne i Else nije niti potrebno previše naglašavati jer je taj dio još jednom fenomenalno odrađen i iznad svih filmsko animiranih standarda. Humor je apsolutno i nepremostivno odličan. Glavni komedijant je ponovno snjegović Olaf koji je zaslužan u najvećoj mjeri što je publika izašla iz kina sa smiješkom od uha do uha, kako djeca, tako i odrasli. Osim izvrsnog komedijanta, Olaf je poslužio i kao neka vrsta pedagoga jer se kroz njegove dijaloge vidi da se najmlađim gledateljima pokušavaju već u toj ranoj životnoj fazi usaditi neke životne lekcije. Uz Olafa, jedno novo stvorenje koje smo upoznali je i jedan mali slatki (ne znam koja je točno životinja pa ću bubnuti) gušter koji se pokazao kao jedan od onih neodoljivih čarobnih stvorenja kakvih često vidio u Disney filmovima, a glavnu povezanost je imao sa likom Else, što je bio totalni cute trenutak. Kristoff i Sven su ponovno prikazani sa svojim pomalo previše zbliženim odnosom čovjeka i soba, a sada im se priključio i još jedan novi lik koji živi gotovo istim načinom života. Kristoff uz sve to i muku muči da Annu pita sudbonosno pitanje, no cijeli film ga neke nepredviđene, i nadasve komične okolnosti koče u realizaciji tog plana.

Naravno, jasno je da su ovdje Elsa i Anna glavni likovi, no koja od njih dvije je zapravo bolje primjećena? Na samom početku filma je zapravo dosta veliki naglasak stavljen na Elsu što je bila jako dobra stvar jer smo svakako očekivali da će je biti puno više nego u originalu. Ipak, kroz cijeli film se Anna zapravo ponovno pretvara u glavnu heroinu, ali Elsa je svejedno u ovom filmu ipak dobila puno više svjetla pod reflektorom tako da je sada u ovom nastavku to ispalo perfectly balanced. Iako, s obzirom na završetak filma, osim što to otvara vrata za mogući Frozen 3, isto tako otvara i mogućnost da bismo Elsu mogli gledati u nekim solo avanturama, ako ne na filmu, onda možda čak u stripu ili nekoj drugoj vrsti medija. Sljedeća stvar, Elsa je dobila i novi izgled u ovom filmu koji je apsolutno, pa i do 50 puta bolji nego prije. Dobro, možda to kažemo jer nam je već dojadilo gledati ju sa tom pletenicom na svakom Frozen merchandiseu, ali ovaj novi look sa odvezanom kosom i novom haljinom koju će dobiti pokazuje kako je Elsa još dodatno odrasla zajedno sa njezinim gledateljstvom kroz zadnjih šest godina. Kada smo već spomenuli Elsin look, moramo naglasiti i sami vizualni dojam koji je također fenomenalan. Iako ovdje više nemamo toliku dozu snijega i površina prekrivenih bijelim pokrivačem, vizualni aspekt je svejedno iznad svake razine, a pogotovo korištenje Elsinih moći koje izgledaju impresivnije nego ikad, a da ne spominjemo još i scenu iz trailera kada je Elsa bila sama u borbi sa divljim valovima, a tek i ono što će nastupiti nakon toga – neprocijenjivo! Čisto radi usporedbe, Elsa iz originala i Elsa sada je toliko unaprijeđena karakterizacija lika da se može usporediti sa Thorom iz prvog Thor filma i kasnije onim epskim, badass Thorom iz Avengers Infinity War (samo se nadajmo da Elsa nakon tog badass izdanja neće kao on dobiti na kilaži do idućeg filma 😁).

Već smo spomenuli da je priča odlična, ali i složenija od one iz originala. A sâm scenarij je ponovno savršeno ukomponiran te se vidi da se svakom aspektu priče vrlo ozbiljno pristupalo. Od samog početka, kada se postavljaju temelji za ovu novu priču, preko zapleta, vrhunca, pa sve do raspleta i samog završetka, se jako dobro pazilo na apsolutno sve, a film ni u kojem trenutku ne ispada naivan, a dosadan još i manje. Onako kako smo mogli očekivati od Disneya, riječ je o još jednom vrhunski složenom konceptu za sve generacije gledatelja. Sâm završetak je također odličan, a i završna scena u kojoj Elsa jaše prema obzoru je i još dodatno, vrhunski i prekrasno dočarala kakvoj smo animiranoj čaroliji upravo svjedočili. Kvaliteta animacije je također vrhunska, što se pogotovo vidi u scenama krupnih kadrova gdje smo ponovno uočili fantastične rekreacije lica, te poigravanje i sa izvođenjem animacije prilikom pjesama jer znamo da su te scene znatno brže, pogotovo kada je riječ o dubinskim pjesmama koje govore o karakterima sâmih likova koji ih izvode.

Što se tiče glazbe, e tu smo vas tek čekali. Pjesme, koju su kao i u originalu pisali Kristen Anderson-Lopez i njezin muž, Robert Lopez su, iako u globalu vrhunske (odslušao sam i engleske verzije nakon gledanja sinkroniziranog), ipak nisu catchy kao u originalu. Nova Elsina pjesma Into the Unknown koja je zapravo nasljednica sada gotovo kultne pjesme Let it Go ipak nije uspjela toliko zaraziti publiku, ali i dalje, kao samoj za sebe, riječ o vrhunskoj glazbenoj izvedbi Elsine glumice Idine Menzel koja ju je pjevala u suradnji sa norveškom pjevačicom AUROROM, koja je poslužila samo jednim svojim glasom unijela dodatni saft u pjesmu. Također, moramo obavezno spomenuti i pjesmu All is Found koju izvodi Evan Rachel Wood, koja interpretira lik Kraljice Idune, Annine i Elsine majke, čija pjesma je zapravo prožeta kroz cijeli film. Dodatno, pjesma Into the Unknown je na svom vrhuncu se pokazala kao savršena Elsina solo izvedba kao i Let it Go jer je i prilikom izvođenja te pjesme se dogodio njezin vlastiti epski moment kao i u originalu, koji je uključivao tu spomenutu promjenu izgleda i novi, još bolji dress code. Od ostalih glazbenih brojeva, Lost in the Woods koju izvodi Jonathan Groffov lik Kristoff je imala također vrlo impresivnu scenu sa Annom i Kristoffom, a poslužila je i kao dodatno inzistiranje na toj ranije spomenutoj nostalgiji, no bez obzira na to, kvaliteta same pjesme zbog toga ne pati. I još da spomenemo Olafovu vlastitu pjesmu When I Am Older. Definitivno je da će mlađi gledatelji posebno uživati u samoj Olafovoj pojavi, a vidi se da je za ovaj film karakter tog lika još dodatno izbrušen kako bi se mlađa publika s njim mogla što više poistovjetiti.

Osim što smo u filmu upoznali čitav tucet novih likova, upoznali smo zapravo i cijeli jedan novi narod, odnosno pleme – Northuldra. Njihova pojava je zapravo već bila definirana i kroz uvodnu pjesmu Vuelie koju smo slušali prilikom uvodne špice kako originalnog, tako i ovog filma. Kroz priču je dodatno istražen njihov odnos sa stanovnicima Arendella koji datira još od prije nekoliko desetljeća u vrijeme kada je još Annin i Elsin otac bio dječak. Ipak, povezanost njih s Arendellom je i puno veća nego što bilo tko od njih misli. Iako su Elsini i Annini roditelji u originalnom filmu prikazani samo na početku kao kozmetički detalj, ovdje im se, prilikom istraživanja njihove prošlosti dao puno veći značaj. Isto tako, kroz priču zapravo saznajemo i pravu prirodu Elsinih moći te način na koji ona doseže svoj puni potencijal (kao i Thor). To se posebno vidi u glazbenim scenama gdje se njezine moći stavljaju u sami centar štosa. Uz to je usko povezan i glavni plot-twist filma, koji iako nije baš onako iznenađujuć kao u originalu, svejedno je vrlo dobro poslužio svojoj svrsi. Ubrzo nakon toga nastupa i možda najmračniji trenutak cijelog filma koji je naručito povezan za Elsom i Olafom, ali već ste mogli pretpostaviti da vam ga sigurno neću odati. Što se tiče novih likova, najviše pažnje drže lik Ryder, koji dijeli Kristoffovu ljubav prema sobovima, zatim Destin Mattias, vođa skupine Arendellskih vojnika, te Yelana, vođa Northuldra plemena.

Još malo da spomenemo i sinkronizaciju, iako u tom aspektu Disneyev studio iz Burbanka, Kalifornija, nije ni luk jeo ni luk mirisao. Da vam pravo kažem, nakon originalnog filma, Frozen 2 je tek drugi animirani film za kojeg sam bio spreman progutati ponos i ići gledati sinkronizirano u kino. Svi glumci iz sinkronizacije originalnog filma su se i ovdje vratili, no nažalost sama kvaliteta sinkronizacije se nije baš poboljšala od tada. Hrvatske sinkronizacije su već zadnjih nekoliko godina u većini animiranih filmova dosta loše (a o igranim Disney filmovima da i ne govorim), pogotovo u novim filmovima, dok su u nastavcima nešto starijih filmova, kao što su Toy Story 4 i Incredibles 2 sinkronizacije bile na jednoj sasvim solidnoj razini, budući da su se vraćali stari glumci koji su im glasove posuđivali prije desetak ili više godina, kada je hrvatska sinkronizacija još značila nešto. Ipak, sinkronizacija pjesama nije bila baš na nekoj razini jer recimo, dok je u originalu pjesma Let it Go (prevedna kao Puštam sve) ipak bila donekle zarazna, iako ne kao u svojoj originalnoj verziji, sinkronizirane pjesme sada nisu niti do koljena svojim originalima, dok su se u originalnom filmu barem trudile to biti. Ipak, Kristina Krepela kao Elsa zvuči mnogo bolje nego u originalu, no ipak je nekako Ronald Žlabur taj koji još uvijek donekle pozitivno doprinosti tom dojmu jer Olafova komedija ni sa njegovim glasom nimalo ne pati. Dakako, morat ću pogledati i originalnu verziju da tu mogu dati čisti sud, ali poznavajući Josh Gada i njegovog Olafa, kao i sve druge glumce iz originalne engleske verzije, sasvim je sigurno da ću u originalnoj verziji uživati čak i više jednom kada stigne na kućna izdanja (za jedno tri do četiri mjeseca).

I što sad na kraju pametnoga reći? Pa možda to da Frozen 2, iako nažalost ima to nešto što ga koči pred originalom, svejedno se može ocjeniti kao odličan, jedinstveni, i prvoklasni film kakvog smo mogli i očekivati od jednog Disneya. Film ima apsolutno sve što smo očekivali, a uspio nas je i dodatno, u pozitivnom smislu iznenaditi sa nekim određenim aspektima koje ćete ipak otkrivati sami. Fantastično unaprijeđenje karaktera glavnih likova, pogotovo Else, te izvrsna priča koja je dodatno obogatila cijeli taj Frozen svijet u kojem ćemo sasvim sigurno uživati u godinama koje slijede. Iako Disney, kao i uvijek, šuti ko zaliven glede eventualnog trećeg dijela, moramo reći da je sâm završetak filma imao takav utjecaj da ja u sebi jednostavno vrištim: daj još! Dakako, ako sagledamo filmsku i Hollywoodsku sadašnjost, uz iole pristojan rezultat na kino-blagajnama, u kojeg apsolutno nitko ne sumnja, vrlo vjerojatno možemo očekivati da će Disney dati zeleno svjetlo za još jedan film. Iako bi mogle potrajati godine dok se to ne dogodi, Frozen 2 se pokazao vrijednim šest godina čekanja, tako da mi možemo čekati koliko god treba za eventualni nastavak priče o Anni, Elsi i cijelom njihovom veselom, otkačenom i simpatičnom društvu. Simbolnično, zadnjih šest godina je bilo Let it Go, a narednih šest ili koliko već će biti Into the Unknown.