Recenzija: Eli (2019)
Pogledali smo novi Netflixov horor film Eli, od producenta serije The Haunting of Hill House i filma Gerald’s Game. Našu recenziju filma Eli pročitajte u članku.
Žanr filma:
Horor
Redatelj:
Ciarán Foy
Scenarist:
David Chirchirillo, Ian Goldberg
Glumci:
Charlie Shotwell, Kelly Reilly, Max Martini
Radnja ukratko:
Dječak koji se liječi zbog auto-imunog poremećaja otkriva da kuća u kojoj živi nije tako sigurna kao što je mislio.
Eli je Američki horor film redatelja Ciarána Foyja, prema scenariju od David Chirchirillo, Ian Goldberg i Richard Naing. Zvijezde filma su Kelly Reilly, Sadie Sink, Lili Taylor, Max Martini i Charlie Shotwell.
Dječak Eli (Charlie Shotwell) s nekakvim autoimunim poremećajem, stiže u ustanovu za liječenje s roditeljima, te se nada da će se izliječiti i napokon živjeti normalnim životom. On tada upoznaje Dr. Horn (Lili Taylor) u njezinoj raskošnoj, a opet minimalističkoj rezidenciji – u potpunosti opremljenoj za smještaj pacijenata sa stanjima kao ove koje ima dječak. Tijekom razgledavanja kuće, Eli primjećuje sjene koje vrebaju u kutovima. Nakon prvog od tri tretmana, gdje dr. Horn i njezin odani tim medicinskih sestara uzimaju uzorke tkiva, tinejdžer se budi u svojoj sobi progonjen naizgled zlobnim duhovima, koji ga uplašenog tjeraju u spavaću sobu njegovih roditelja. Pokušavajući to objasniti timu profesionalnih znanstvenika, oni to brzo objašnjavaju pod halucinacijama iz anestezije. Ali kada se čini da stvari postaju gore i gore sa svakim danom prolaska, a tretmani postaju sve intenzivniji, Eli otkriva tajne koje se nalaze duboko u postrojenju, koje će njegov i njihov život okrenuti naopačke s apokaliptičkim posljedicama.
Ciarán Foy (Sinister 2) nije nov u horor žanru i režira film s prijeko potrebnim samopouzdanjem. Neke jump scare scene i ne sjednu na pravo mjesto, često se ponavljaju i već su viđene u raznim horor filmovima, ali moram priznati da kada neka teško osakaćena djeca potrče prema vama iz niotkuda, ja sam se morao trznuti. Također pomaže kada vaš direktor fotografije (Jeff Cutter – 10 Cloverfield Lane) zna kako stvari posložiti u perspektivu i daje vam kutove na koje drugi možda i ne misle. Također pomaže kada vaš redatelj fotografije (Jeff Cutter – 10 Cloverfield Lane) zna kako stvari posložiti u perspektivu i daje vam kutove na koje drugi možda i ne misle. Glazba od Beara McCrearyja (Godzilla II: King of the Monsters) također vam daje prijeko potrebnu napetost čim film započne.
Charlie Shotwell (Captain Fantastic), koji glumi titularnog lika, mora nositi cijeli ovaj film na svojim leđima, što mu uglavnom polazi za rukom. Njegovo vrištanje i vikanje nakon nekog vremena postaju prilično naporni, ali on definitivno odlično odradi dramatičnije i ozbiljnije situacije.
Kelly Reilly (Yellowstone) je druga važna uloga, glumi Elijevu majku s prijeko potrebnim intenzitetom i dubinom kako bi uvjerljivo prikazala borbe svog lika kao brižnog roditelja.
Nažalost, Lily Taylor, inače vrlo dobra glumica koja je glumila u filmovima poput ‘The Conjuring’ i ‘The Haunting’ je dosta slaba kao Dr. Horn. Njezin lik ne samo da igra veliku ulogu u otkriću oko Elijeve bolesti, već je ključan za čitavu priču. Bezosjećajna i dosadna, činilo se kao da Taylor nema pojma što se događa u ovoj priči. Max Martini (Fifty Shades Freed), također vrlo loš, zapravo najlošiji u filmu kao Elijev otac.
I dok je žanr ovog filma čisti horor, meni se znatno više činila misterija ovog filma. Tako od samog početka smo vidjeli da se nešto zlokobno odvija, ali nismo mogli točno pretpostaviti što. Neki zaključci su se mogli donijeti ili pretpostaviti, ali zaokret na kraju zasigurno nitko nije mogao očekivati i on mi je digao ovaj film za barem tri ocjene prema gore. Odličan. Bez toga, film bi nažalost bio puno slabiji. Tako je dobro vidjeti kada u scenariju ima neke hrabrosti i iznenađenja, pa iako samim hororom i jump scare scenama to nisu prikazali, odličnim scenarijem su definitivno iznenadili. Iz godine u godinu je takvih iznenađenja u scenarijima sve manje i manje, pa tako mogu reći da se uz ovaj film sjećam samo dva do tri, a to su Once Upon a Time in Hollywood, Us i Parasite. Možda ima još koji film ove godine, ali se ne mogu sada odmah sjetiti, a to i nije pohvalno, jer ovakvi filmovi bi se trebali urezati u pamćenje.
