Recenzija: Dark Phoenix (2019)
Iako joลก navodno ฤekamo New Mutants film, veฤ sada moลพemo reฤi da je X-Men filmski serijal kakvim ga poznajemo doลกao do svog kraja. Mi smo konaฤno pogledali Dark Phoenix, dugo oฤekivano posljednje poglavlje, a ลกto mislimo o njemu? To proฤitajte u tekstu ispod.
ลฝanr:
Akcija, avantura, SF
Reลพija:
Simon Kinberg
Scenarij:
Simon Kinberg
Glumaฤka postava:
James McAvoy (Charles Xavier / Professor X), Michael Fassbender (Erik Lehnsherr / Magneto), Sophie Turner (Jean Grey / Phoenix), Jennifer Lawrence (Raven Darkhรถlme / Mystique), Jessica Chastain (Vuk), Nicholas Hoult (Hank McCoy / Beast), Tye Sheridan (Scott Summers / Cyclops), Alexandra Shipp (Ororo Munroe / Storm)
Sinopsis:
Tokom 1992. godine, Profesor X i njegovi X-Meni odlaze u svemir spasiti posadu letjelice Endeavor, pri ฤemu doฤu u doticaj s misterioznom energijom za koju misle da je potekla od Sunca. Nakon ลกto Jean Grey (Sophie Turner) apsorbira tu energiju i spasi posadu, ali i ostale mutante, javljaju se problemi jer se ispostavlja da je ta energija mnogo opasnija i da ju Jean ne moลพe kontrolirati. Otkrivลกi istinu o svojoj proลกlosti, ona se mora suoฤiti sa svojom sadaลกnjoลกฤu i pritom odluฤiti ลกto ฤe uฤiniti sa svojim novosteฤenim moฤima, dok sve to nastoji iskoristiti novi, misteriozni negativac iz svemira (Jessica Chastain).
Pustite vi MCU, DCEU, MonsterVerse, PotterVerse i ostale filmske univerzume, jer sve su to samo jeftine kopije onoga ลกto je joลก 2000. godine pokrenuo Bryan Singer kada je pokrenuo filmski serijal X-Men. Dobro, moลพda ovo sve nisu baลก jeftine kopije, ali svakako su kopije, jer, zanimljivo, prvi superheroji koji su krenuli izgraฤivati zajedniฤki, meฤupovezani svemir bili su upravo Marvelovi mutanti. Ukupno 19 godina i 12 filmova, X-Men serijal kakvog znamo zavrลกio je u lipnju 2019. godine izdavanjem filma Dark Phoenix, nakon ฤega cijela franลกiza prelazi u ruke Kevina Feigeja i MCU-ja; dobro, istina, formalno bi posljednji trebao biti The New Mutants, koji bi trebao izaฤi 2020. godine, ali fama oko tog filma je takva da ga ne treba smatrati posljednjim poglavljem iz ove priฤe. Svakako, ovo je kraj X-Mena kakve znamo, kraj onih X-Mena kakve smo voljeli, X-Mena koji su bili mraฤni, ozbiljni, duboki i ponekad neoฤekivano umjetniฤki sofisticirani, jer, a to se lako da zakljuฤiti i veฤ nakon gledanja ovog filma (kojeg je Feige iskasapio u post-produkciji, ลกto je dovelo do ponovljenog snimanja odreฤenih dijelova i ublaลพenog tona, jer ne daj boลพe da Marvel ima neลกto malo mraฤnije!), Marvel ฤe uskoro uniลกtiti te X-Mene i napraviti od njih joลก jedan ลกablonski, masproizvod za publiku koji ฤe viลกe sliฤiti na adrenalinske Disneyjeve princeze nego na ozbiljne superheroje, aliโฆ moลพda se i varam? Po intervencijama na ovom filmu i temeljem gledanja cjelokupnog MCU-ja, sumnjam, ali moลพda me nakon svih tih godina Feige iznenadiโฆ moลพdaโฆ
No, vratimo se mi naลกim omiljenim mutantima. Ja moram priznati da sam, iako nisam neki veliki ljubitelj Marvela i kritiฤan sam kad god mi se da povoda za tim, veliki fan X-Mena i serijala ลกto ga je pokrenuo Bryan Singer, a onda nastavljali drugi redatelji. Gore sam kratko naveo razloge zbog kojih sam jako volio taj serijal i zapravo sam se jako radovao i ovome filmu, iako sam prema svim ranijim informacijama koje sam dobio imao vrlo niska oฤekivanja. Simon Kinberg, koji je na projektu sudjelovao joลก od 2006. godine, ลกto kao scenarist, ลกto kao producent, ovoga je puta i reลพirao svoj prvi X-Men film i to prema vlastitom scenariju. Tu se, u najmanju ruku, pojavilo nekoliko problema i sukus problematike ovog filma leลพi upravo u reลพiji i scenariju, odnosno neujednaฤenom tonu. Glavna kvaka u ovome je ลกto se nemate za ลกto konkretno uhvatiti, jer generalna slika je viลกe-manje uredna โ rad kamere je dobar, efekti su lijepo inkorporirani u vizualnu cjelinu, Kinberg je dobro isticao kljuฤne momente i sve to skupa, kao jedno veliko platno, iz neke razumne udaljenosti, izgleda uredno โ meฤutim kada krenete pratiti odreฤene detalje, vidite, zapravo, koliko tu ima problema.
Od ponekih krajnje stupidnih dijaloga (poput onoga Raven na samom poฤetku o X-Women u odnosu na X-Men, ลกto toliko smrdi na Feigeja i Marvel/Disney da bi se prosto iznenadio da to nije dodano na samom poฤetku, posebice u svjetlu recentnih izjava), preko pretjerane patetike koja se provlaฤila kroz cijeli film pa sve do potpuno neujednaฤenog tona filma (u jednom momentu je depresivan pa je u sljedeฤem veฤ bezumno kaotiฤan, a onda opet nekako smirujuฤi nakon svega toga, kao da Kinberg nije znao u kojem smjeru odvesti ovaj film, ili je bio ograniฤen naknadnim uplitanjima) โ film je konstantno remeฤen ovakvim i sliฤnim glupostima kakve nismo imali priliku viฤati u ranijim X-Men filmovima (doduลกe, moram se ispriฤati onim dvama solo filmovima o Wolverineu, koji su vrhunac stupidnosti, meฤutim โ tu je cijeli film, od poฤetka do kraja, bio potpuni promaลกaj). Uz sve to, nije bilo one narativno-umjetniฤke sofisticiranosti kakvu smo vidjeli, recimo, u First Class ili Days of Future Past, a koja je veฤ bila naruลกena u filmu Apocalypse, ali ne kao ovdje. Ovaj film je u cijelosti djelovao vrlo poznato, vrlo neinventivno, a razlog tomu nije bila ฤinjenica da je ova priฤa doista veฤ jednom adaptirana (X-Men: The Last Stand), veฤ sam karakter filma koji nije donio niลกta novo, a mutanti su nas navikli da oฤekujemo originalnost.
Uz taj krajnje upitan tehniฤki aspekt, scenarij je takoฤer pun problema. Ne ulazeฤi u odluku da se, unatoฤ seriji drugih, kvalitetnih priฤa ponovo adaptira priฤa o Jean Grey, koju smo veฤ jednom vidjeli na filmu, mada u znatno drugaฤijim okolnostima i s drugaฤijim ishodom (zbog ฤega je taj film bio daleko superiorniji i odvaลพniji od ovoga), treba reฤi da je posao odraฤen dosta traljavo. Istina, ovo je trebao ranije (prije spajanja Disneyja i Foxa) biti prvi dio nove trilogije s mladim X-Menima (koja je sada otpala), tako da je legitimitet ove odluke, inicijalno, moลพda bio dugoroฤno smisleniji nego ลกto izgleda sada, ali posao je svejedno odraฤen traljavo; istina, koliko je to do samog Kinberga, a koliko do kasnijih intervencija nikada neฤemo saznati, ali da se ne ponavljam ponovo kao papagaj o Feigeju i Marvelu. Priฤa kao takva, iako veฤ viฤena, nije loลกa. Ona je vaลพna priฤa u ovom univerzumu i ima vaลพnu ulogu u daljnjoj naraciji tako da je njezina iteracija u svijetu ovih mladih X-Mena i viลกe nego uredan postupak, ali neke su stvari naprosto nejasne. S jedne strane, imate doista kompleksnu, mraฤnu priฤu, a onda ju svodite na prvu polovicu patetiฤnog (samo)iลพivljavanja meฤu likovima i promjena strana kao da su donji veลก (Jean ode od X-Mena kod Magneta koji ju potjera pa zavrลกi kod aliena, Beast ode od X-Mena kod Magneta pa kreฤu na Jean da bi se na kraju sukobili s X-Menima, a onda bili best buddies s njima, itd.) te na drugu polovicu gotovo bezumne akcije (gdje se alieni, iako na poฤetku predvodnica govori da ih je jako malo, javljaju kao da ste u Call of Dutyju ubacili cheat za neograniฤenu municiju, itd.), koja kulminira jednim antiklimaktiฤnim krajem koji nekako fino zakljuฤuje ovu priฤu, ali nedostojno. Uz to, neki su likovi napisani doista loลกe, ali o tome ฤe viลกe rijeฤi biti u drugom dijelu teksta.
Sve u svemu, tehniฤka realizacija ovoga filma njegov je, nesumnjivo, najproblematiฤniji dio. I dok se redateljski problemi joลก nekako i mogu proลพvakati, iako su priliฤno evidentni, neke scenaristiฤke gluposti neฤete, naprosto, moฤi izbjeฤi. Ipak, ono ลกto izvlaฤi ovaj film jest to da smo, naลพalost, od ranih X-Mena (opet ti, Wolverine!) veฤ vidjeli i mnogo loลกije stvari od ovoga, kao i to da, kao ลกto rekoh, Dark Phoenix kao neka cjelina promatrana s razumne udaljenosti i bez fokusa na detalje ipak funkcionira. Ono ลกto je, ipak, nesumnjivo savrลกeno u ovom filmu i ลกto nadilazi po svojoj kvaliteti sve ostale tehniฤke elemente โ to je briljantna i predivna glazba genijalnog i neponovljivog Hansa Zimmera. ฤovjek je pred par godina rekao da neฤe viลกe komponirati za superheroje, meฤutim, nakon odsluลกanog soundtracka za ovaj film, mogu samo reฤi โ lieber Hans, willkommen zurรผck!
Likovi su pak posebna cjelina u ovom filmu. Naime, ako je iลกta dosad funkcioniralo u X-Men serijalu, to su bili likovi. Da, bilo je nekih iznimki, ali u pravilu, bilo da ste uzeli originalnu postavu โstarijihโ X-Mena (Stewart, McKellen, Jackman, Berry, Janssen, Marsden), ili pak nove, โmladeโ X-Mene (McAvoy, Fassbender, Lawrence, Turner), likovi su uvijek odgovarali. Ovdje je to viลกe-manje zadrลพano, meฤutim ฤinjenica je da su neki likovi za ovaj film naprosto loลกe napisani i nisu dosljedni svojim ranijim interpretacijama. I dok se glumaฤkim izvedbama doista ne moลพe niลกta prigovoriti (osim da je Sophie Turner bila malo usiljena, alโ dobro, to je veฤ drugi problem), problem su, doista sami likovi. Tako je James McAvoy za sobom ostavio joลก jednu dobru interpretaciju, meฤutim interpretaciju gotovo neprepoznatljivog Profesora X, koji se inaฤe uvijek nesebiฤno brine za sve, da bi ovdje sve do pred kraj filma doลพivio neku katarzu i uvidio neke svoje greลกke koje je do tog trenutka tvrdoglavo branio. Doduลกe, nekoliko zanimljivih scena s njim je imalo jako dobar scenaristiฤki uฤinak (borba na ulici i prisilno โhodanjeโ), ali to nije bilo dovoljno da zasjeni sve probleme u interpretaciji lika. Isto se dogodilo i s Beastom, likom ลกto ga tumaฤi Nicholas Hoult. Inicijalno neupitno lojalan i odan cilju X-Mena, u ovome filmu, doduลกe zbog snaลพne motivacije, prevrฤe se kao pubertetlija pa bi malo bio ovdje, pa bi malo bio na drugom mjestu, pa bi bio dobar, pa bi bio loลกโฆ i dok to narativno ima smisla u kontekstu ovoga filma, Kinberg kao da je zanemario cjelokupni razvojni luk njegova lika i odluฤio to prilagoditi kaosu ove priฤe pa ลกto bilo. Raven, koju tumaฤi Jennifer Lawrence, bila je, izuzev onog jednog stupidnog nazovimonologa, dosljedna ranijim interpretacijama i razvoju lika, odnosno svim ranijim previranjima ลกto ih je Raven imala i tu je Lawrenceova odradila oฤekivano dobar posao; njezina sudbina u ovom filmu ostaje sporan detalj, ali kako ne bih spojlao ลกto se s njom dogaฤa โ prepustit ฤu vama da u konaฤnici procijenite kvalitetu tog odabira.
Ostali pozitivci su viลกe-manje uredni, pri ฤemu bih posebno pohvalio Fassbenderovog Magneta, koji je bez imalo sumnje najbolje napisan i interpretiran lik u ovom filmu, iako je de facto negativac (mada je u ovom filmu antiheroj) i ovdje ima znaฤajno manju ulogu nego u ranijim filmovima. Fassbender je izvanredno odigrao svoju ulogu i nekoliko scena je naprosto oduzimalo dah, ali joลก bolje od toga je kako je njegov lik napisan i tu Kinbergu doista svaka ฤast. Kinberg je pokazao dobar osjeฤaj za razvoj Magneta u ovoj iteraciji X-Mena i dosljedno je pratio onaj prijateljski pakt izmeฤu McKellena i Stewarta u filmu Days of Future Past te ga je na odreฤen naฤin uklopio i ovdje. Njegova katarza, odnosno promjena koju doลพivljava iz negativca u antiheroja, a koja je znaฤajno uvjetovana borbom s Apocalypseom u prethodnom filmu, izvrsno je prikazana i bila je doista predivna za gledati; joลก jedna posebna pohvala ide zadnjoj, pariลกkoj sceni izmeฤu Magneta i Profesora X, koja je izvanredno napisana i mada donekle kliลกeizirana, bila je lijepa i pruลพila je dostojan i zadovoljavajuฤi kraj za njih dvojicu. Storm, Cyclops i Nightcrawler nisu imali nikakvih promjena u odnosu na ranija pojavljivanja, pri ฤemu bih pohvalio to ลกto je โmladaโ Storm konaฤno dobila neลกto veฤu ulogu.
Joลก jedna stvar na koju smo navikli kod X-Mena su bili dobri negativci (opet, ne brojimo dva Wolverine filma, mada, hajde, nije Sabertooth bio baลก toliko loลก koliko i film); ako pogledate od samog poฤetka โ Magneto, izvorna Jean Grey pa kasnije Sebastian Shaw (Kevin Bacon) i Bolivar Trask (Peter Dinklage) pa ฤak i sporni Apocalypse (Oscar Isaac) โ sve su to bili jako dobri, ako veฤ ne izvrsni negativci koji su bili uvjerljivi kako u svojim namjerama, tako i u njihovoj realizaciji. Naravno, Magneto je zaลกtitno ime svih njih i glavni negativac ove franลกize, ali sve njegove zamjene bile su, do ovoga filma, jako dobre.
S jedne strane bila je tu Vuk i njezina banda vanzemaljaca koji ubijaju ljude i preuzimaju njihove likove. Vuk je tumaฤila Jessica Chastain, dakle apsolutno provjereno ime koje je, barem prije gledanja, govorilo u prilog dobrog negativca. Meฤutim, Vuk se ispostavila kao jedan od najloลกijih superherojskih negativaca od poฤetka suvremenih superherojskih filmova (pri ฤemu za potrebe ovog teksta govorimo o Burtonovom Batmanu iz 1989. godine kao poฤetku) te se moลพe svrstati rame uz rame sa Schumacherovim Baneom i Mr. Freezeom (Batman & Robin), Aldrichom Killianom i onom debilnom verzijom Mandarina (Iron Man 3), onim glupim samurajima i onom otvornom ลพenom (The Wolverine) i Yon-Roggom (Captain Marvel), mada iz sasvim drugih razloga. Naime, dok su ovi nabrojani delegati bili praktiฤki samoironiฤne karikature ฤija je neuvjerljivost bila evidentna, lik Vuk je jednostavno jako loลกe napisan. Prvo, ostaje potpuno nejasno koju toฤno motivaciju ona i njezini alieni imaju za cijeli taj plan, a kao drugo, ona je toliko nezamjetna i nevaลพna za razvoj ove priฤe, iako joj se Kinberg nasilu trudio nametnuti nekakav znaฤaj i/ili notoritet da je prava ลกteta da je Jessica Chastain potroลกena na tako blijedu ulogu. Kaลพem, vi vidite da je ona neka opasnost, odnosno to vam se nameฤe kroz cijeli film, ali ona ne napravi praktiฤki niลกta da bi taj status opravdala i na kraju zavrลกava jednako kako se i pojavila โ potpuno neprimjetno.
S druge strane, tu je Jean Grey, odnosno Dark Phoenix. U priฤu o tome kako Jean Grey dobije te svoje moฤi neฤu pretjerano ulaziti, samo ฤu naglasiti da su izvrลกene znaฤajne promjene u odnosu na X-Men: The Last Stand, gdje je Famke Janssen doista superiorno odigrala svoju ulogu i bila doista opasan negativac. Sophie Turner je imala svojih momenata u ovome filmu, ali je tokom veฤeg dijela djelovala kao jedan od onih frustrirajuฤe iritantnih tinejdลพera koji su zli samo zato ลกto nisu sposobno sabrati se sami sa sobom. Ona nema neku intrinziฤnu motivaciju za zlom, ona je samo previลกe moฤna i previลกe kaotiฤna da ne bi pravila sranja, da prostite. A to, naลพalost, nije dovoljno uvjerljiva motivacija. Iako je demonstracija njezinih moฤi ne trenutka bila doista impresivna, priliฤno usiljena i na trenutke oฤito umjetna gluma mlake Sophie Turner kombinirana s loลกe napisanim likom dovela je do toga da ju percipirate kao neotesano derle, a ne kao gotovo svemoฤno biฤe. Isto kao i s Vuk, njezina svemoฤ vam se nameฤe, ona vam se gura i tjera vas se da ju prigrlile, ali film maloฤime opravdava to nametanje, ลกto na kraju dovodi do vrlo blagog i loลกeg dojma. Uz to, ฤinjenica je da Dark Phoenix u jednom trenutku prestaje biti โdarkโ i postaje samo Phoenix, ลกto je kopernikanski obrat koji je doveo do toga da se principijelni negativac zapravo poniลกtava, a onaj koji je preostao (Vuk), zapravo je toliko nebitan i tako lako bude poraลพen da je to gotovo uvredljivo. I onda imate film bez pravog negativca.
Dark Phoenix je u tom smislu potvrdio ono da je superherojski film uspjeลกan onoliko koliko je njegov negativac, kao protuteลพa koja inspirira herojski ฤin idealnog (ili idealiziranog, neovisno o njegovim stvarnim manama) protagonista. X-Meni su dosad jako dobro radili na tom polju, ali u ovom filmu ne samo da nisu imali dobre negativce, nego su do kraja, uz kopernikansko muฤeniลกtvo Jean Grey, ostali bez ijednog uvjerljivog antagonista.
ล to na kraju reฤi o filmu Dark Phoenix? Ako niste fan X-Mena, ovaj film slobodno zaobiฤite i to u ลกirokom luku. Ipak, ako kojim sluฤajem jeste fan X-Mena, ovo vam je, neovisno o kvaliteti, obvezno ลกtivo. To je zakljuฤak jedne velike i doista impresivne te meni jako drage sage i kakav je, da je figurira u tom svojstvu i zbog toga je neizostavan. Da ฤete imati prigovora โ apsolutno hoฤete, ali da se baลก radi o potpunoj katastrofi? Ne baลก! Uz tehniฤki korektnu vizualnu realizaciju, briljantnu i vanserijsku glazbu Hansa Zimmera te nekoliko doista lijepo napisanih scena i likova, objektivne nedostatke reลพije, priฤe i nekih likova ฤete lakลกe probaviti, mada ne i zanemariti. Je li moglo biti bolje? Jest, ali โ moglo je biti i puno gore. Najveฤi ลพal ostaje zbog ฤinjenice da su X-Meni doista zasluลพili bolji i prikladniji kraj prije nego ih Marvel potpuno pobriลกe i prekroji, ali nek vam kao uspomena ostane ono ลกto je serijal dao kroz ovih 19 godina, neka vam ostanu lijepi trenuci i neka vam kao oproลกtaj bude dostatna ona prekrasna pariลกka scena izmeฤu Erika i Charlesa, koji se spremaju igrati ลกah.
