Recenzija: Bohemian Rhapsody (2018)

BOHEMIAN RHAPSODY je priča o ljubavi, boli, prihvaćanju i da, sjajnoj glazbi. Slavljenje Freddijeva talenta i legendarnog rock benda, koji je svojom glazbom i osjećajem za avanturu i specifičnim nastupima prekršio sva pravila tadašnje scene. Pjevačku legendu glumi Rami Malek, američki glumac egipatskog podrijetla koji nevjerojatno sliči Freddieju. Gwilym Lee igra ulogu gitarista Briana Maya, Ben Hardy je u ulozi bubnjara Rogera Taylora, a Joseph Mazzello nastupa kao basist John Deacon. Mary Austin, ženu za koju je Freddie tvrdio da je ljubav njegovog života igra Lucy Boynton, a u filmu se pojavljuje i Mike Myers.

Bohemian Rhapsody je jedan od onih filmova koji je uspio podijeliti publiku i kritičare. Na Rotten Tomatoes film drži ‘samo’ 55%, što ga stavlja u ‘rotten’ sekciju, a Metascore s Metacritic stranice mu je još lošiji s 49 srednjom ukupnom ocjenom. S druge strane, čini se kako se gledateljima, barem za sada, jako svidio, jer ima (u trenutku pisanja) preko 8 ocjenu na IMDb.

Prije nego su upoznali Freddie Mercuryja (Rami Malek), Brian May (Gwilym Lee) i Roger Taylor (Ben Hardy) su bili bend koji nije nikoga zanimao. S Mercuryjem postali su jedan od najvećih bendova u povijesti. I dok je slava grupe Queen rasla, Mercury je postao zvijezda, ali slava nije uvijek ono čemu se nadao.

Nažalost Bohemian Rhapsody je već prije njegovog izlaska okruživala razna drama i skandali, s originalnim redateljem Bryan Singerom koji je otpušten s produkcije (iako i dalje dobio kredite) i zamijenjen s Dexter Fletcherom vrlo daleko u produkciji. Osim toga, Sacha Baron Cohen je bio prvi izbor za glumiti Freddie Mercuryja, ali je zbog neslaganja s ostatkom grupe Queen napustio film.

Što se tiče samog filma, on definitivno nije bez mana, ali ne vidim kako bi netko otišao u kino ovo gledati i onda bi po izlasku rekao film ne valja. Netko tko ne voli taj tip glazbe, teško da će ga uopće i ići gledati. Sama ta glazba, taj naboj koji vas drži nešto malo preko dva sata, cijelo vrijeme sa svim dlakama na tijelu naježenim, je dovoljno da film bude odličan. Uz to, Rami Malek je fantastično utjelovio Freddie Mercuryja.

Malek je bio nevjerojatan u filmu. Toliko je dobro utjelovio ‘divu’, sa svojim pokretima, ludom odjećom koja je krasila dizajnera Mercuryja, oponašanjem na pozornicama, te iako ne pjeva baš direktno on, glas u filmu je spoj nekoliko glasova, uključujući i njegov. Definitivno očekujem nominaciju za Oscara za ovu ulogu, ako ne i više, iako je ove godine bilo jako dobrih glumaca, pa čak mu je jedan od direktnih rivala Bradley Cooper, koji je sam pjevao pjesme u filmu koji je sam i režirao, A Star is Born.

Koliko god Malek bio dobar, glazba je broj jedan ovog filma. Toliko puno naboja, odlično napravljena publika koja sudjeluje u svakoj pjesmi, svi hitovi grupe Queen na jednom mjestu i svakako moj savjet gledati u kinu s tim odličnim ozvučenjem – nešto neponovljivo. Koncer Live Aid je samo bio šlag na tortu, s fantatičnom izvedbom Maleka i ostatka grupe, te meni barem, odlično napravljenom publikom u CGI (iako sam vidio dosta kritika na to).

Recenzija: Bohemian Rhapsody (2018)

E sad moram se dotaknuti i loših stvari ovog filma, a to je gotovo sve osim glazbe i Maleka (što bi vjerojatno u svakom drugom filmu značilo katastrofu). Većina kritičara je vjerojatno očekivala vidjeti te lude Mercuryjeve partije, pune droge, alkohola, sexa, golih konobara, patuljaka i sličnih ekstravagantnih stvari kojima je on punio novine u svojim danima slave. S obzirom na to da je film PG-13, vrlo malo toga je prikazano, tek nagoviješteno nekim scenama poput ulaska u homoseksualne barove pune muškaraca u kožnim maskama, te ponekim prahom po stolovima.

Iako je ovaj film bio uglavnom o Mercuryju, vrlo slabo je prikazan taj njegov pozadinski život. I dok je donekle dobro ostvarena njegova povezanost s Mary Austin, iako su me jako nervirala njezina ‘proročanstva’, s druge strane Jim Huttona se gotovo nisu ni dotakli u filmu, tek par minuta na kraju filma. Nažalost nisam osjetio ni neku veliku povezanost s članovima grupe, iako se stalno spominje termin obitelj, nema tog toplog obiteljskog osjećaja. S druge strane, ipak se odalo nešto priznanja i drugim članovima grupe, poput toga da su napisali neke od velikih hitova, kako ne bi ispalo da je Queen samo Mercury.

Put grupe Queen od njihovih studentskih dana, do velike slave je prikazan vrlo ubrzano i bez gotovo ikakvih prepreka. Svi trenuci između su preskočeni, gotovo sve do Mercuryjevog žestokog tulumarenja s glavnim negativcem filma Paul Prenterom i lošeg utjecaja koji je on imao na Fredija, koje je dovelo i do kratkog razilaženja grupe.

Film je završen fantastičnim Live Aid koncertom, nakon kojeg je on imao još ček šest velikih godina života, nažalost ne prikazanih u filmu!

Osim toga neke stvari su izmijenjene u filmu kako bi se stvorio dodatan naboj za taj ‘posljednji’ koncert, pa je tako taman u tijeku priprema za Live Aid koncert on navodno saznao da ima AIDS, što je u stvarnosti bilo dvije godine kasnije. Njegova bolest, borba s njom, razna pisanja po tabloidima, sve je to preskočeno u ovom filmu, tek na trenutke spomenuto.

I sad nakon svega ovoga lošeg napisanog, dati filmu ocjenu 8 – netko će misliti da sam poludio! Međutim, pogriješio bi. Odite u kino pogledati ovaj film pa ćete vidjeti zašto, nevjerojatno je koliko je jak naboj ovog filma, ove glazbe i vrhunske izvedbe Rami Maleka kao velikog Freddie Mercuryja. Sve ostalo pada u drugi plan.