Recenzija: Pacific Rim: Uprising (2018)
Pogledali smo znanstveno-fantastični film Pacific Rim: Uprising, koji je nastavak filma Pacific Rim iz 2013 godine. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr filma:
Akcija, avantura, sci-fi
Redatelj:
Steven S. DeKnight
Scenarist:
Travis Beacham, Steven S. DeKnight
Glumci:
Adria Arjona, Scott Eastwood, Tian Jing, John Boyega
Radnje ukratko:
Globalni sukob između čudovišta za masovno uništenje koja nisu sa planete Zemlje i super mašina koje su stvorene da ih unište, a kojima upravljaju ljudi, biti će samo uvod u napad na čovječanstvo epskih razmjera.
Pacific Rim: Uprising je nastavak na znanstveno-fantastični spektakl iz 2013 godine. Vrlo malo bitnih likova iz prvog filma se pojavljuje u ovom, pa od zapaženijih tu su Mako Mori (Rinko Kikuchi), Dr. Newton Geiszler (Charlie Day) i Dr. Hermann Gottlieb (Burn Gorman). Ovaj film je obilježila uglavnom nova i pomlađena postava. Osobno mi je originalni Pacific Rim bio sasvim solidan film, zabavan, fantastičnog izgleda, vrlo dobrih glumaca, te neke osrednje, ali prolazne priče.
Upravo ovo zadnje, priča, je glavni nedostatak ovog filma. Imam osjećaj da redatelj nije znao kako nastaviti dalje nakon završetka iz prvog filma, u kojem je bio zatvoren prolaz čudovišnim izvanzemaljcima Kaiju. Ne mogu puno više reći kako ne bi otkrio spojlere, ali znatno je promijenjen smjer u kojem je film išao. Također, puno više se išlo na neki humor u filmu, za razliku od znatno ozbiljnijeg prvog dijela. Što se tiče humora, ima ga hrpa, kvaliteta je upitna, neke šale uspiju sjesti, ali većina odlazi u prazno.
Glumci su sljedeći korak unazad. Glavni glumac u filmu je John Boyega koji glumi Jake Pentecost, sina Stacker Pentecost (Idris Elba) iz prvog dijela. Interesantno i pomalo iznenađujuće, sljedeći do njega nije Scott Eastwood, nego mlada Cailee Spaeny koja glumi Amara Namani. Svi ostali su manje više na marginama, baš kao i Eastwood. Boyega, koji me užasno iritirao u Star Wars filmovima, je ovdje bio vrlo dobar, te se zapravo pokazao kao jedina svijetla točka glumaca/likova. Svi ostali su ili ne zanimljivi ili poprilično dječji.
Najbolja stvar u filmu su dakako fantastični efekti. Film izgleda i zvuči odlično, ima čak nešto i vrlo dobre glazbe u njemu, šteta što i to nisu malo više iskoristili. Ipak i tu imam nekih prigovora. Iako vizuali izgledaj fenomenalno, borbe u filmu nekako previše podsjećaju na one iz serije Mighty Morphin Power Rangers (1993-1999), a ako slučajno niste gledali seriju, to nije nešto čime bi se film mogao pohvaliti.
Ipak, film je ponudio jako puno zabave, humora, odličnih vizualnih i zvučnih scena, te bi se pogotovo mogao svidjeti mlađoj publici, za koju mi se čini da je više namijenjen.
Ako ste film planirali gledati, preporučujem vam svakako otići u kino, jer ove efekte treba vidjeti na velikom platnu.
