Recenzija: The Flash (2014-), Sezona 6
Završena je i šesta sezona najgledanije The CW serije – The Flash. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr: Superhero, akcija, avantura, sci-fi
Showrunner: Eric Wallace
Glumačka postava: Grant Gustin, Candice Patton, Danielle Panabaker, Carlos Valdes, Hartley Sawyer, Danielle Nicolet, LaMonica Garrett, Tom Cavanagh, Jesse L. Martin, Efrat Dor
Sinopsis: Dok Barry i Iris tuguju oko srceparajućeg gubitka svoje kćerke, Nore, tim se suočava s najvećom prijetnjom do sada – jednom koja prijeti uništiti cijeli Central City. U međuvremenu, Killer Frost ima bliski susret sa smrću koji rezultira neočekivanom novom dinamikom koja će promijeniti njezin odnos s Caitlin zauvijek.
Povezane recenzije:
- Recenzija: Crisis on Infinite Earths (Arrowverse crossover, 2019) – Prva tri dijela
- Recenzija: Crisis on Infinite Earths (Arrowverse crossover, 2020) – Zadnja dva dijela
- Recenzija: Arrow (2012-2020), Sezona 8
Arrowverse svemir već je odavno došao u onu fazu “ili ga voliš, ili ga mrziš.” Dakako, po mojim nekim istraživanjima, primjetio sam da ima još dobra doza ljudi koji iako nisu veliki fanovi, za The Flash su uvijek imali kakve-takve riječi hvale. Što je zapravo i sasvim opravdano s obzirom da je The Flash jedina Arrowverse serija koja je nekako kroz sve svoje prethodne sezone uspjela zadržati određeni tempo kvalitete, odnosno nije kao Arrow išla zbrda-zdola po principu “dvije odlične, pa dvije užasne sezone.” Ipak, bez obzira na to držanje tempa, već je općepoznato da The Flash nikad više neće postići onakvu razinu kvalitete kakvu je imao u prve dvije sezone, koje su bile zaista odlične, iako su naredne tri bile relativno solidne, nažalost moramo reći da je taj tempo kvalitete koji se držao pet godina sada ozbiljno ugrožen jer je šesta sezona debelo najgora sezona serije dosad.
Iako je peta sezona od strane fanbase-a prošle godine imenovana najgorom, po nama ona nije bila ništa lošija od treće i četvrte koje su bile u najmanju ruku solidne, iako debelo ispod prve dvije. Od ove šeste sezone se jako puno očekivalo, ne samo zbog nade da će uzdići seriju, već i zbog toga što se za vrijeme nje odvijao taj prokleti crossover Crisis on Infinite Earths koji je u seriji prvi put najavljen još u prvoj epizodi prve sezone i kojeg smo već odavno recenzirali. Ipak, ovisnost o Crisisu na kraju je nažalost presudila ostatku ove sezone, pogotovo u njezinoj prvoj polovini. Dobro, da se razumijemo, ova sezona je imala i neke zaista dobre, pa i odlično odrađene elemente, kojima ćemo se vratiti nešto kasnije, ali ti elementi su uglavnom vrlo izdvojeni te neki od njih nisu imali prevelikog utjecaja na glavni storyline koji je zapravo ovdje glavni trn u oku.
No idemo od početka. Prvo ćemo se pozabaviti samo prvom polovicom sezone, odnosno onim što se dogodilo prije Crisisa. Naravno, bilo je jasno da će se nešto morati događati i da je potreban neki storyline uoči Crisisa. No nažalost, iako nas je prvi dio sezone upoznao s jednim od najpoznatijih Flashovih negativaca, imao sam osjećaj kao da se iz epizode u epizodu ništa posebno ne dešava. U tih prvih osam epizoda samo su spomenuli Crisis, neću vas lagati, barem pedeset puta; “Crisis ovo, Crisis ono.” Dobro, shvaćam da je se sezona morala malo pozabaviti time uoči crossovera, ali to je isto radila osma sezona sada već završenog Arrowa, ali na znatno bolji način, dok su ovdje samo bezveze preopteretili dijaloge sa tok prokletom riječi na C, a storyline je cijelo vrijeme visio sa strane.
Već sam spomenuo da je prvi dio sezone predstavio jednog od najpoznatijih Flashovih neprijatelja sa stranica stripa – Bloodworka, pa iako je relativno solidno napravljen karakter, razvoj njega kao lika je bio dosta požurivan, a jedino zanimljivo što se dogodilo u vezi njega, a uz to jedino što se zanimljivo dogodilo u cijelom prvom dijelu sezone bile su sedma i osma epizoda, odnosno zadnje dvije epizode prije Crisisa kad su se Flash i on našli face-to-face. Ipak, iako je taj dio bio relativno jako zanimljiv, bilo je evidentno da scenaristi žele što prije sklepati i završiti taj stroryline jer je Crisis kucao na vrata, protiv čega ne bismo imali ništa protiv da se Bloodworkov potencijal dodatno iskoristio nakon Crisisa, ali njegov doprinos storylineu u drugom dijelu sezone bio je toliko malen da je zapravo u potpunosti zanemariv. Šteta jednog takvog negativca.
Sad da prijeđemo na drugi dio sezone. Dok se prvi dio sezone možda i mogao vaditi na pritisak i manjak vremena uoči Crisisa, drugi nije mogao. No nažalost, ni drugi dio sezone nije bio puni bolji, storyline se odvijao užasno sporo, sa puno tzv. filler trenutaka koji služe samo da razvuku priču do zla boga, a oličenje toga je bila epizoda Love is a Battlefield (6×11) koja je bila toliko glupa i blesava da je to bilo neugodno za gledati. Ubjedljivo, što bi se danas reklo, naj-cringe epizoda ne samo u sezoni nego i u cijeloj seriji, a možda i u cijelom Arrowverseu. Da se vratimo na glavni storyline, ne samo da se odvijao jako sporo, nego je i svaka epizoda išla ne neku drugu stranu, totalno rašrtkane epizode na sve moguće strane da se ne zna tko pije, tko plaća. Tu ću sada iskoristiti priliku i da iskažem razočaranje zbog epizode u kojoj su opet, po ko zna koji put, vratili Eobarda Thawnea koji je Barryu trn u oku još od prve sezone, i na kraju ga se u toj istoj epizodi opet riješili. Iako je Thawne na glasu kao jedan od najboljih, ako ne i najbolji negativac cijelom Arrowverseu, iskreno se nadam da će ga više prestati milkati svake proklete sezone jer stvarno, što je previše, previše je!
Još jedna velika mana je bila i negativka u drugom dijelu sezone. To užasno razvlačenje priče među epizodama dovelo je sezonu pred sam kraj a da se glavnom negativcu sezone nije apsolutno ništa znalo. Ipak, otkrivanje glavnog negativca djelovalo je onako reda radi te zapravo nije bila nikakva riječ o nekom šokantnom plot-twistu kakvi su uvijek dobro došli u takvim situacijama, zbog čega možemo reći da je sezona u tom segemntu ispala i predvidljiva, što je također još jedna mana. No ni nakon otkrivanja, glavna negativka nije ostavila ama baš nikakav poseban dojam. Njezin motiv – osobna osveta – vau! E, fakat nisu mogli mogli naći ništa originalnije od toga. Ipak, endgame sezone je uspio ostaviti nekog traga na život glavnog lika, ali to je nažalost bio potez kada vam je već u potpunosti svejedno što će se dogoditi.
Još jedna stvar gdje su scenaristi napravili ne jednu, nego nekoliko ozbiljnih grešaka je bio balans između glavnih i sporednih likova. Naime, serija je ove sezone dovela novu dozu sporednih likova, što i ne bi bio neki problem da se neke epizode nisu na neke sporedne likove fokusirali toliko da je i sam The Flash pao u drugi plan. Pa mislim, umalo da Flash u svojoj vlastitoj seriji nije postao sporedan lik. Također, ono što se najviše primjetilo na početku drugog dijela sezone, svaka epizoda se fokusirala na nekog drugog sporednog lika, a Flash je trčao samo jednu scenu po epizodi, tako reda radi da uleti kad zatreba i da slučajno ne zaboravimo da se serije zove The Flash, a ne “Flash’s friends and not so important Flash”. Što se tiče ostalih likova, upoznali smo se sa nekoliko novih koji su pokazali određeni potencijal, ali i nekoliko koji su bili, što bi se reklo, ubi bože. Prije svega, lik Nasha, najnovija, a po svemu sudeći i konačna inkarnacija Wellsa u izvedbi glumca Toma Cavanagha. Nash je, iako relativno zanimljiv, i znatno bolji od prošlosezonskog Sherloquea Wellsa, ipak nije uspio ostaviti onaj dojam kakvog su ostavili Harry Wells u drugoj i četvrtoj, ili komični H.R. Wells u trećoj sezoni. Ipak, iako je Crisis uzrokovao da sada postoji samo jedan Wells, napravljen je zanimljivi subota-plot sa Nashom koji pokazuje da bi i ove sve alternativne Wellsove mogli ponovno vidjeti u budućnosti, iako možda ne na onaj način kako smo navikli.
Također, jedan novi lik koji je imao veliku ulogu ove sezone bila je Allegra, novi meta-human u Timu Flash koja je bila sasvim solidna kao jedan takav sporedni karakter. Uz to, jedan od jako zanimljivih novih likova je i Sue Dearbon, profesionalna, ali i dobronamjerna kradljivica koja će se znatno povezati sa likom Ralpha Dibnya, sada nam već dobro poznatog Elongated Mana. Iako glavna negativka nije ostavila neki dojam, ja bih izvojio jednu sporednu negativku umjetničkog imena Sunshine, koja je pokazala dobar potencijal za kojeg se nadam da će se moći puno bolje iskoristiti iduće sezone. Uz to, moram iskazati nezadovoljstvo jer scenaristi dvoje originalnih likova iz serije – Ciscu i Caitlin, također nisu pokazali baš pravde. Za Cisca je čak dva puta tijekom sezone izmišljen neki subplot da ga se skolni na nekoliko epizoda, dok je Caitlin/Killer Frost jako dobro započela sezonu i to baš kad sam pomislio: “to, napokon ćemo dobiti Frost kakvu trebamo vidjeti,” scenaristi su i to uspjeli, da mi prostite, vrhunski sjebat. Iako mogu donekle razumijeti da je nije bilo puno u drugom dijelu sezone (zbog trudnoće glumice Danielle Panabaker), ali ako su već htjeli dati liku malo odmora, onda bolje da su je privremeno u potpunosti poslali na porodiljni, a ne da je dovuku svaku drugu ili treću epizodu gdje su samo gledamo kako sjedi na kauču. Iako, s obzirom na kraj sezone, sve mi se čini da će ona biti na tom porodiljnom sada dobar dio iduće sezone, a možda i cijelu iduću sezonu.
Na početku ove recenzije sam rekao da je sezona ipak imala i neke jako dobre elemente, pa hajde da i njih spomenemo. Osim tog, iako požurivanog obračuna sa Bloodworkom, te dvije epizode uoči Crisisa su bile jako dobre. Također, epizoda Death of the Speed Force (1×14) je bila jako dobra zbog plot twista koji će sigurno imati velikog utjecaja i na iduću sezonu, kao i zbog kratkotrajnog povratka Wallya Westa. I na kraju, šlag na torti, epizoda Pay the Piper koja je bila ubjedljivo najbolja epizoda ove sezone. Povratak Hartleya Rathawaya/Pied Pipera, koji se pokazao znatno boljim likom nego što ga sjećam, ali glavna zvijezda te epizode je bio negativac Godspeed za kojeg se iskreno nadam da će biti glavni negativac iduće sezone, jer je riječ o nevjerojatno dobrom liku, a epizoda itekako da naslutiti da scenaristi imaju velike planove s njim za budućnost. Ono što još treba naglasiti, u toj epizodi smo po prvi put nakon dugo vremena vidjeli one izvrsne utrke između speedstera po cijelom gradu, a ova epizoda je to tako dobro napravila da me pukla nostalgija za prve dvije sezone. Eh, gdje li su ta vremena…
I još da za kraj spomenemo posljednju, finalnu epizodu sezone. Iako smo svjesni da je trenutna situacija u svijetu prislila skoro sve serije na rezanje sezona, pa je tako i The Flash sada morao sklepati kakav-takav kraj čak tri epizode ranije, finale je s obzirom na to sve ipak relativno okej napravljeno. Borba na vrhuncu epizode je bila zaista odlično prikazana i režirana, a čitava serija cliffhangera koja je ostala na kraju se itekako pobrinula da, koliko god me ova sezona razočarala, da nema šanse da odustanem od serije i da sada samo sjedim i (ne)strpljivo čekam sedmu sezonu.
I što na kraju reći kao nekakav zaključak? Iako ima tih nekoliko jako dobro odrađenih elemenata, kompletna sezona svejedno jako škripi u mnogim segmentima. Razvučen i spor storyline i u prvom, a pogotovo u drugom dijelu sezone, previše opterećenja zbog Crisisa u prvom dijelu sezone. Jako puno bespotrebnog žongliranja sa sporednim likovima do te mjere da je Flash skoro postao najmanje bitan lik u svojoj vlastitoj seriji. Od 19 epizoda, možda možemo izdvojiti tri ili četiri koje su bile u onom rangu na kakav smo inače navikli od The Flasha. Sve ostalo je na kraju ispalo, negdje malo manji, negdje malo veći, fail.