Recenzija: The King (2019)
Pogledali smo novi Netflixov biografski film s Timothée Chalametom i Robertom Pattinsonom u glavnim ulogama, The King. Našu recenziju filma The King pročitajte u članku.
Žanr:
Biografija, drama, povijesni
Redatelj:
David Michôd
Scenarist:
Joel Edgerton, David Michôd
Glumci:
Timothée Chalamet, Lily-Rose Depp, Robert Pattinson
Radnje ukratko:
Hal, svojeglavi princ i nasljednik engleskog prijestolja, okrunjen je za kralja Henryja V nakon što je umro njegov tiranski otac. Sada mladi kralj mora upravljati politikom palače, ratom koji je njegov otac ostavio iza sebe i emocionalnim poveznicama svog prošlog života.
The King je nova adaptacija nekoliko predstava Shakespeareovog “Henriada,” redatelja Davida Michôda, prema scenariju od Michôda i Joela Edgertona. Zvijezde filma su Timothée Chalamet, Joel Edgerton, Sean Harris, Lily-Rose Depp, Robert Pattinson i Ben Mendelsohn.
William Shakespeare možda je umro prije 400 godina, ali tehnički je, kinematografski autor s preko 420 filmskih i TV kredita prema Guinnessovim svjetskim rekordima. Film The King je pravljene prema njegovoj grupi drama Henriad, te prati Hala (Timothée Chalamet), mladog princa, nasljednika Engleskog prijestolja, koji prezire svog oca Kralja Henry IV (Ben Mendelsohn) i živi u Eastcheap dijelu Londona s vitezom alkoholičarom Johnom Falstaffom (Joel Edgerton). Nakon smrti njegovog oca, nevoljni princ je okrunjen za kralja Henryja V. Hal sada mora pokušati biti kralj kakav je oduvijek težio, ali uskoro će se suočiti s politikom, izdajama i prijetnjama iz Francuske.
Fanovi Timothée Chalameta će biti sretni čuti da je on bio vrlo dobar kao Hal. Njegov lik se ne udaljava od uloga u kojima smo ga navikli vidjeti. Ovo je također i priča o odrastanju, od tinejdžerskih godina do odraslosti, ili kao što je to slučaj ovdje, od raščupane frizure do ravnije rezane poput redovnika.
The King je dobro izabrao mladog Chalameta u ulozi Hala, te ga razvio iz bezbrižnog dječaka u vođu velike nacije koji u rukama drži tisuće života. Također, zahvaljujući kinematografu Adamu Arkapawu, Battle of Agincourt je vrlo dobro prikazana i definitivno je vrhunac ponekad uspavanog filma. Odlično su se dosjetili prikazati Hala, ne samo kako se bori s protivnicima, nego i sa samim sobom, sa strahom, sa zarobljenosti u blatu i klaustrofobijom. Ova bitka je jako podsjećala na bitku iz Game of Thrones – Battle of the Bastards.
Međutim, pokušati adaptirati Shakespeareovo djelo na ekrane nije lagan posao, nešto što je rijetkima kvalitetno pošlo za rukom. The King je pokušaj modernizacije Henriadovih dijela kako bi ono bilo u skladu sa suvremenim pitanjima. Film su napisali David Michôd i Joel Edgerton, koji također glumi Falstaffa. Uklonili su jampski pentametar i također promijenili značajne dijelove priče. Možda jedna od glavnih promjena, a i pomalo iritantna stvar je to što su od Hala napravili moralni kompas. U dijelu, on kada postane kralj odbaci svog prijatelja Falstaffa, što ovdje ne samo da nije slučaj, već je potpuno obrnuto. Time su Falstaffa gurali poprilično u film, što i nije bilo loše s obzirom na to da je bio zanimljiv lik, ali nije baš pratilo Shakespearea. Veći problem bi ipak bio to što je film dobrim dijelom poprilično usporen, a ponekad i jednostavno dosadan.
Robert Pattinsonova uloga Francuskog princa je za umrijeti od smijeha. Na trenutke si pomisliš da je ovo neka parodija, a ne ozbiljan film. Vjerojatno su ga htjeli prikazati kao nekog glupana, ali ovo je izgledalo pretjerano i kao obično ruganje. Teško ga je gledati ovako slabog u svim aspektima – gluma, karizma, dijalozi, scenarij – i misliti si da je to budući Batman. Pogotovo ne kada počne padati po blatu.
The King nije loš film, pogotovo ne kada se uzme u obzir da posljednjih godina imamo sve manje i manje takvih povijesno-ratnih filmova, ali definitivno je moglo, a i trebalo bolje.
