Recenzija: Men in Black: International (2019)

Pogledali smo film Men in Black: International, u kojem je dinamični duo Chris Hemsworth i Tessa Thompson preuzeo štafetu od Will Smitha i Tommy Lee Jonesa iz originalne MiB trilogije. Vrijeme da vidimo koliko im je uspjelo.

Žanr: Akcija, avantura, komedija, sci-fi

Redatelj: F. Gary Gray

Scenaristi: Matt Holloway, Art Marcum

Glumačka postava: Chris Hemsworth, Tessa Thompson, Liam Nesson, Emma Thompson, Kumail Nanjiani, Rebecca Ferguson

Sinopsis: Ljudi u Crnom su uvijek štitili Zemlju od svih svemirskih prijetnji. U ovoj novoj avanturi, suočavaju se sa svojom najvećom prijetnjom dosad – krticom u njihovoj vlastitoj organizaciji.

Generalno gledano, International je jedan čudno smiksan proizvod koji u sebi ima određene pogreške koje su se lako mogle izbjeći, ali i dalje ima ono nešto što ga drži da mu voda ne stigne do nosa. Vjerojatno ste mogli pretpostaviti, ali da je ovaj film i ne znam koliko loš, mogao bi se nazvati prolaznim samo zbog pojave, pogodili ste, Chris Hemswortha.

Pa hajdemo odmah riješiti taj dio. Opće je poznata stvar da su glumci ono što u velikoj mjeri rasprodaje film. Iako je ovaj film označio povratak dobro poznatog serijala, ali ipak nije riječ o povratku koji se baš željno iščekivao, pogotovo s toga što povezanosti sa originalnom trilogijom gotovo da i nema (izuzetak je Emma Thompson koja reprizira ulogu Agentice O iz trećeg nastavka). No unatoč manama kojima ćemo se uskoro pozabaviti, mora se reći da su producenti sa Chrisom stvarno pogodili u sridu. Chris se danas bez sumnje slovi za jednog od najpoznatijih a, objektivno gledano, i najzgodnijih glumaca na svijetu, zbog čega, osim zakletih MiB fanova, u kinima ćemo vrlo lako pronaći i brojne pripadnice ljepšeg spola. No unatoč tome što je Chris dao svoj maksimum o ovom, kao i skoro svakom svom filmu, tim iza kamere je tu njegovu karizmu iskoristio na totalno glup način. Mislim stvarno, vanzemljaska zmija ga otruje, a venzemaljska žena koja ima protuotrov ga spasi tek nakon što joj on obeća kvalitetno vrijeme u postelji. Dakako da su to još iskoristili da fino pokažu Chrisove isklesane mišiće, ali iako će to ženski dio publike baciti u sevdah, sve je to napravljeno totalno isforsirano, blesavo, i što je najgore, totalno nehumoristično.

Fabula je totalno šablonizirana i klišeizirana, što i ne bi bio neki problem da nije totalno površinski napravljena. Toliko površinski da ćete primjetiti samo brzinsko izmjenjivanje scena, ali iz scene u scenu nema nikakvog dubinskog istraživanja fabule. Samim time je i sam rasplet totalno predvidljiv. No kao što rekoh, moglo se preko toga preći da su samo scenaristi složili malo bolji i dublji koncept. Prvi kadar filma je čak i obećavao jer smo odmah dobili pogled na dva najkarizmatičnija glumca u filmu – Chrisa i Liam Nessona, ali generalni početak je zapravo totalno blesav. Pogotovo dio sa Tessom i onime što je uzrokovalo da postane Agentica MiB-a. Po logici ovog filma, ako se ja lukavo ušuljam u Hollywood, velike su šanse da ću postat glumac.

Iako Tessa nije odradila loš glumački posao, ipak se šlampavost u radnji čak i puno više negativno odrazila na nju nego na Chrisa, čiji je vrlo dobar performans ipak uspio dati filmu pokoji plus te se nekako uspio ograditi od svih tih manjkavosti. Što se ostalih likova tiče, Liam Nesson je svojom karizmom je još dodatno ojačao kompletno viđenje na glumačku postavu, a i Emma Thompson je zapravo bila vrlo dobrodošli dodatak, unatoč onoj bijedi od scene zašto institucija zove Men in Black ako ‘men’ znače muškarci. Isto smo vidjeli i u nedavnom filmu Dark Phoenix u onoj X-Women sceni, što je zapravo totalna glupost jer ‘men’ generalno znače ‘ljudi’, što uključuje i žene a ne samo striktno muškarce. Još samo mogu dodatni da je i vrhunac filma, tj. konačni obračun, osim što je bio predvidljiv, bio je i previše zbrzan, ako ništa dugo, bar se to moglo malo produžiti.

Humor je gotovo nikakav. Izbrojao sam čitav tucet trenutaka gdje se pokušao postići humoristični doživljaj, ali naglasak je na riječi ‘pokušao’ jer se u većini tih situacija nije otišlo dalje od pokušaja. Dobro, s druge strane, Chris je uspio neke scene učiniti simpatičnima sa svojim jedinstvenim komičarskim pristupom, ali nije to ni blizu onome što smo vidjeli u Thor Ragnarok ili Avengers Endgame. Dobro, možda ne bi ni bilo fer tražiti tu usporedbu, ali činjenica je da je Chris gotovo postao sinonim za Thora i da će gotovo svaku iduću ulogu vući pritisak te uloge jer su šanse da išta odglumi bolje od Thora gotovo nemoguće. Možemo još spomenuti malog Pijuna koji je bio zapravo vrlo simpatičan lik, ali simpatičan, ne humorističan.

CGI je isto tako mogao biti bolji. Istina, prikazana moderna i svemirska tehnologija je dobro napravljena vizualnim efektima, čak me je donekle podsijetila i na film Tron: Legacy. No s druge strane, dosta je loš napravljen taj prikaz vanzemaljskih likova. Dovoljno je reći da su mi većina tih vanzemaljaca izgledala kao da su im lica složena plastelinom. Dijalozi su isto bili pretežito do vrlo otrcani. Pogotvo u situacijama kada dijalozi polako skreću sa puta fabule i odlaze u nekom drugom smjeru zbog čega biste mogli zakolutati očima i pomisliti: “Oh jeez, here we go again.”

Unatoč šlampavosti, fabula filma nakon prve trećine filma ipak nekako počinje da diše, ako zaboravimo banalni način na koji je Tessin lik upao u MiB, odnosno kažemo: “dobro ajde, upala si”, kasnije ipak nekako film dobije na živosti. Jedna pozitivna stvar koju bi trebalo izdvojiti je i hand-to-hand borba. Scene borbe prsa o prsa su sasvim dobro napravljene te je prava šteta što toga nije bilo više. A ni onih scena sa pew-pew borbama iz sci-fi oružja isto nije baš bilo na izvoz.

I što na kraju reći? International definitivno nije neko oličenje kvalitete, ali ipak ima nekoliko pozitivnih niti. Zapravo, najgore je to što čak se čak ni ne možemo odlučiti, jel ovaj film na kraju dobar ili loš, ili mu samo noge smrde, da se tako teatralno izrazim. Ipak, skrušeno moramo reći da je ipak riječ o najgorem MiB filmu dosad. Ako se producenti odluče za nastavak, bolje im je da to iskoriste jer ima tu gomila prostora da nastavak bude masno bolji, samo se nadamo da neće ponoviti iste greške jer koliko god da ima prostora da eventualni nastavak bude bolji, isto toliko ima prostora da bude i gori. Zaključno gledano, ovaj film je zapravo suštinska sredina, ne ona tzv. zlatna sredina, nego samo sredina.