Recenzija: Chernobyl (Černobil 2019)

Pogledali smo novu HBO povijesnu drama mini-seriju Černobil (Chernobyl). Našu recenziju mini-serije Černobil (Chernobyl) pročitajte u članku.

Žanr serije:

Drama, povijesni

Kreator:

Craig Mazin

Glumci:

Jared Harris, Stellan Skarsgård, Jessie Buckley

Radnja ukratko:

Chernobyl je nova petodijelna HBO povijesna serija, koja je zaludila svijet, ne samo svojom posebnom ovisnošću, nego i užasima koja su se odvijala tijekom i nakon katastrofe u Černobilu. Slike iz ove serije i razmišljanja o njoj će mi se sigurno još tjednima motati po glavi.

Ovo je takva serija kod koje nakon što pogledate epizodu ćete odmah ići na internet i googlati kako bi što više saznali o tim događanjima koja su se odvijala. Ako mislite da ste jedini kojima se ova serija svidjela, budite sigurni da niste, jer je nedavno postala najbolje ocijenjena serija svih vremena prema korisnicima IMDba. Serija Chernobyl je ponovno pokrenula debate i razgovore oko nuklearne energije, rasprave oko toga kako je prikazana Sovjetska Rusija, socijalizam i nuklearna fizika. Moscow Times tvrdi da je Rusija trebala napraviti seriju Černobil, što možda i je, međutim s kvalitetom ove serije teško da će itko biti razočaran što nije bilo nešto drugačije.

Serija, čiji je kreator Craig Mazin, dramatizira nuklearno topljenje 1986. godine u elektrani Černobil – nuklearnu katastrofu 7. razine koja oslobađa sedam tona nuklearnog goriva u atmosferu (za usporedbu, bombe na Hiroshimu i Nagasaki su koristile malo manje od jedne kile nuklearnog materijala svaka). Nevidljiva radijacija i Sovjetska propaganda nisu baš jednostavne za dramatizirati, ali Černobil koristi strah od nepoznatog kako bi vas držao napetima, pretvarajući te nepoznanice i rasprostranjeno poricanje u usporeni, autokratski užas.

Jared Harris glumi znanstvenika Valeryja Legasova, stručnjaka za komisiju formiranu za rješavanje katastrofe. Najveći dio serije odvija se u trenutku kada se dogodi černobilski incident, ali njegova prva scena postavljena je točno dvije godine nakon toga – kada, uz prisustvo svoje mačke, Legasov se objesi.

S tim zlokobnim otvaranjem, Černobil vraća publiku u noć katastrofe. U svojoj petoj i posljednjoj epizodi, dok Legasov pokušava rekonstruirati događaje noći u sovjetskoj sudnici, serija nas vodi još dalje u prošlost – u tišinu prije nego što je jezgra reaktora rastrgala elektranu, poslala radioaktivni oblak u nebo i prekrila radijus od 1.000 kvadratnih milja s padavinama.

Veličina i magnituda te katastrofe, zajedno s znanstveno-fiktivnom kvalitetom zračenja i represijom sovjetskog režima, prave ovako moćnu dramu. Kao i većina gledatelja, iako sam rođen oko tog vremena, ne sjećam se medijske pozornosti oko Černobilske katastrofe, a ni Sovjetskog Saveza, iako se djelomično sjećam sličnog vremena kod nas u to vrijeme. Tako da mi je teško tvrditi koliko ima istine u svemu ovome, iako to možda i nije bitno, jer ova serija nije dokumentarna, iako se bazira na stvarnim povijesnim događajima. Sigurno ima Hollywoodskog udjela u njoj, međutim, ovog puta je sve to bilo samo na korist gledatelja. Teško da im se može i jedna stvar zamjeriti. Obuhvatili su ono najbitnije u njoj, a to je da su Černobilskom katastrofom dominirale laži, obmane i truli politički sistem, znatno više nego loš inženjering.

Neki detalji su sigurno izmijenjeni, poput lika Emily Watson, što serija čak i prizna na kraju, njezin lik je udruživanje desetaka znanstvenika – ali raspoloženje se prenosi i podsjeća, oživljavajući desetke likova koji žive u nadi obećanog komunizma, neki dokaz svoje superiornosti Amerikancima, i iznad svega, vrlo ljudska želje da ne budu odgovorni za najveći nuklearni incident u svijetu.

Slabosti Sovjetske Unije su u potpunosti izložene, kao i žrtvovanja raznih ekipa ljudi koji su bili spremni na sve, kako bi spasili svoje voljene i možda još važnije, dali svoj život kada ga je Sovjetska Unija tražila i trebala. Jedan samo od primjera je kada su roboti prestali raditi, režim se okrenuo sposobnim i slobodnim “bio-robotima” – to jest, ljudskim bićima. Zastrašujuće za napisati, a ne gledati ili se naći tamo.

Iako nije potpuno iste tematike, više je satirična mini-serija, nedavno smo gledali gotovo jednako odličnu Hulu seriju Catch-22, koja se po mnogo čemu može poistovjetiti s ovim užasima u Černobilu. Ljudi koji su gotovo kao topovsko meso ubacivani u avione kako bi sudjelovali u ratu koji niti su željeli niti su ga prouzročili (mislim da pojedince), te se svim snagama pokušavaju izvući iz tog strašnog rata, ali baš kao i ovdje, izlaza nema, te su osuđeni na smrt i patnju. Moguće da bi ovakvih stvari trebalo više pokazivati, tako da se ljudi zapitaju zaista kakav je to zapravo ovaj svijet u kojem živimo i kako bi mi postupili na njihovim mjestima, to su pitanja koja mi ostaju u glavi nakon gledanja serije Černobil, baš kao i Catch-22. Dvije do sada najbolje serije ove godine.

U nastavku pogledajte trailer serije Chernobyl:

https://youtu.be/V2JB6DHM1uE