Recenzija: Winchester (2018)

Pogledali smo horor film, pravljen prema istinitoj priči, o kući koja se smatra opsjednutom od strane duhova ubijenih u njoj, naravno puškom Winchester! Recenziju filma Winchester pročitajte u članku.

Datum izlaska:

02. veljače 2018

Žanr:

Biografija, fantazija, horor

Redatelj:

Michael Spierig, Peter Spierig

Scenarist:

Michael Spierig, Peter Spierig

Glumci:

Jason Clarke, Helen Mirren, Sarah Snook

Radnja ukratko:

Sarah Winchester, čiji muž William i njihove dijete iznenada umru, postaje uvjerena da je prokleta i počinje graditi Winchester Mystery House u San Jose, California, nakon savjetovanja s medijem.

Filmovi o stvarnim ‘opsjednutim’ kućama su često punile blagajne kino dvorana, možda i najpoznatiji od njih je The Amityville Horror , a sada je stigao red i na Winchester: The House That Ghosts Built.

Čudna istinita priča počela je 1881 sa smrti, jednog od najvećih proizvođača oružja, William Wirt Winchester. On je ostavio sve svoje veliko bogatstvo ženi Sarah (Helen Mirren), koja je od 1884 sve do svoje smrti 1922, počela praviti ono što se može pristojno nazvati “arhitektonskom znatiželjom”.

Manija građenja 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, nekoliko desetljeća, visoko 7 katova i ima stotine soba. Vanjskom promatraču izgleda kao čudovišni spomenik ludilu poremećene žene. Ali Sarah to ne gradi za sebe, niti za svoju nećakinju (Sarah Snook), pa ni za briljantnog Doktora Eric Price (Jason Clarke), kojeg je pozvala u kuću. Ona gradi zatvor, utočište za stotine opsjednutih duhova, a najstrašniji od njih imaju neke stvari za riješiti s Winchesterima.

Winchester je film koji je jako loše prošao, kako kod publike, tako i kod kritičara. Ocjena od 5.4 na IMDb je zapravo realna njegova ocjena, ali ako gledam kakvi drugi filmovi tamo dobivaju tu ocjenu, onda mislim da ju on ipak nije zaslužio, a o 28 na Metascore ipak da ne pričam.

Priča počne interesantno, s tom ludom, stvarnom kućom, te nekoliko iznenadnih jump scare scena već na samom početku filma.

Ubrzo nažalost vidimo da kuća gotovo uopće nije glavni dio filma, što je šteta, jer da joj se možda posvetilo vrijeme, kao i stvaranju neke jezive atmosfere unutar nje, film bi sigurno drugačije izgledao.

Što se tiče nekog strašnog dijela filma Winchester, scene gotovo da se ponavljaju. Na početku to meni bude vrlo dobro, ali kasnije se već smijem sam sebi, kako me uvijek na istu foru film uspije uplašiti, i to tako da mi se noge odsjeku. Naravno nije to taj strah kao kada ti se film uvuče pod kožu da ga noćima sanjaš, ovo je više onaj trenutni skok, koji potraje sekundu dvije, a poslije toga se zadovoljno nasmiješ.

Što se tiče glume i likov, ni tu me nije bas tako razočarao da bi ga znatnije popljuvao, lik Helen Mirren – Sarah Winchester – je poprilično nezanimljiv, ali s druge strane lik kojeg glumi Jason Clark – Dr. Eric Price – mi je znatno bolji, zanimljiviji i šteta što ga malo bolje nisu razvili, a ne od početka filma nam dali do znanja što će biti s njime na kraju.

Sve u svemu, meni uopće nije baš tako loš film, u nekoliko trenutaka me znatno više uplašio nego recimo ‘A Quiet Place’ (iako je ovaj drugi znatno bolji i inovativniji film), mislim da je zaslužio upravo negdje oko ocijene koju ima na IMDb, ja bi mu dao 5.5, a s obzirom na to da ne mogu, zaokružit ću na sljedeću moguću ocjenu.