Recenzija: The Walking Dead Sezona 9

Pogledali smo devetu sezonu serije The Walking Dead, kakva je bila i što mislimo o novim zastrašujućim negativcima pročitajte u našoj recenziji.

Žanr serije:

Drama, Horor, Triler

Kreator:

Frank Darabont, Angela Kang

Glumci:

Norman Reedus, Andrew Lincoln, Jeffrey Dean Morgan

Radnja ukratko:

Bazirana na stripu Roberta Kirkmana, The Walking Dead je horor drama koja već devet sezona prati grupu preživjelih u apokaliptičnom svijetu  živih mrtvaca. Na čelu ove grupe je šerif Rick Grimes, kojeg odlično utjelovljuje Andrew Lincoln.

U proteklih osam sezona, serija je imala velike varijacije u kvaliteti, a to najbolje zna sve manji broj predanih fanova koji su odlučili dati priliku devetoj sezoni nakon dvije poprilično loše i iznimno dosadne sezone. Kao jedan o tih „predanih fanova“, sa zadovoljstvom mogu reći da su nam se odanost i strpljenje isplatili. Deveta sezona nešto je sasvim drugačije u usporedbi s onim što smo prethodne dvije sezone bili primorani trpjeti. U nastavku ću dublje analizirati ovu iznenađuje kvalitetnu sezonu pa evo jedan generalni SPOILER WARNING.

Izmoren od dvije sezone razvučenih priča i gomile filler epizoda, s nimalo entuzijazma primio sam se gledanja najnovije sezone. Nisam puno očekivao, a u prve tri epizode nisam puno ni dobio. Ništa novo, ništa drugačije od dosad viđenog; loše odrađena i  dosadna drama unutar grupe preživjelih još uvijek je bila u centru priče, a zombiji više nisu bili ni usputna prijetnja. Naravno, bilo je par „misija“ na koje su se Rick i ekipa morali uputiti gdje bi naletjeli na žive mrtvace, no ubijanje istih već je bio rutinski postupak. S početkom četvrte epizode počinjem dobivati nadu; postaje mi očito da ima nešto drugačije u ovoj sezoni.

Međuljudski odnosi oduvijek su bili jedan od glavnih elemenata priče TWD-a; ranije sezone u više su navrata savršeno pokazale da su upravo ljudi najveća čudovišta u svijetu punom zombija, no ta se poruka polako izgubila u hrpi nepotrebnih epizoda sedme i osme sezone. Srećom, četvrta epizoda vratila se na stazu ranijih sezona i ponovo pokazala da međuljudska drama još uvijek ima svoje mjesto pod suncem u svijetu mrtvaca. Za ovaj dobrodošli obrat, kao i za mnoge druge koje ću kasnije spomenuti zaslužna je Angela Kang, koja je kao novi showrunner uspjela učiniti nemoguće i oživiti seriju koju su mnogi smatrali odavno mrtvom.

U petoj epizodi, The Walking Dead donio je nešto uistinu novo i neočekivano; odlazak legendarnog Ricka Grimesa i time jump od čak pet godina. Uzmite u obzir da je ovakav potez za seriju u padu bio ogroman rizik koji je mogao rezultirati još većim padom gledanosti. No, usudio bih se reći da se rizik isplatio. Skok od pet godina omogućio je Angeli Kang da brzo i efektivno napravi „clean sweep“ dosadašnjeg zamornog materijala i seriju usmjeri natrag na pravi kurs. Ono što slijedi nakon pete epizode je novi, poboljšani The Walking Dead.

„Tko ste vi sada?” naslov je šeste epizode; naslov koji savršeno uokviruje pitanje na koje su i gledatelji tražili odgovor nakon Lincolnovog odlaska. Tko je sada glavni protagonist? Tko ujedinjuje zajednice Alexandrije, Hilltopa i Kingdoma? Tko je nova prijetnja?  Sva ova pitanja postepeno su odgovorena u ostatku sezone, no nakon osme epizode više nisu toliko ni važna.

„Evolucija“. Iznimno primjeran naslov za epizodu koja je preokrenula sve što smo dosad znali i očekivali od TWD-a i napokon zagrebla površinu najzanimljivijeg sukoba u Kirkmanovom stripu; rat sa Šaptačima, zastrašujućom i misterioznom skupinom koja nosi kožne maske napravljene od lica mrtvih. Sve se promijenilo u trenutku kada je Jesus nožem zamahnuo na tromog zombija koji se u trenu sagnuo i vratio mu istom mjerom. Započela je evolucija Živih mrtvaca.

Ono što je slijedilo u ostatku je sve što bi prosječni gledatelj očekivao od dobre post-apokaliptične drame sa zombijima. Od devete pa sve do finalne 16. epizode pratimo kako se zajednice Alexandrije, Kingdoma i Hilltopa nose s ovom novom i revolucionarnom prijetnjom koja se kosi sa svime što su do sada naučili o preživljavanju. Bilo bi puno efektivnije kad bih pisao breakdown svake pojedinačne epizode i tako naglasio sve što me u ovih osam epizoda toliko impresioniralo, no smatram da sam i ovako već podosta rekao pa ću se držati osnovnih zapažanja. ‘Ko zna, možda će to biti moguće za desetu sezonu.

Šaptači su u TWD uspjeli vratiti prijeko potrebni element horora i straha od nepoznatog. Nakon osam sezona polaganog privikavanja na žive mrtvace odjednom su svi bili potencijalni neprijatelj koji je jednako pametan, ako ne i pametniji od naših „heroja“. Upravo je zbog ove činjenice svaka epizoda, svaki put na određenu lokaciju postao mnogo opasniji i napetiji. Kroz par epizoda ova paranoja polako prerasta u sveopći teror, prisiljeni smo pomno pratiti pokrete baš svakog mrtvaca ne bi zamijetili nešto što bi ga odalo. No ipak, prava poslastica sezone započinje s dolaskom Alphe, vođe Šaptača koju je savršeno utjelovila Samantha Morton. Hladna, inteligentna i okrutna, Alpha je savršen spoj krvoločnog zombija i proračunatog negativca.

Nigdje ovo nije toliko očito kao u pretposljednjoj epizodi sezone. Epizoda koja je sama po sebi ogledni primjer savršenog horor trilera donosi dozu brutalnosti koju nismo vidjeli od Neganovog prvog pojavljivanja. No, dok je Neganovo rešetanje kod mnogih izazvalo nezadovoljstvo (najviše zbog nepotrebnog cliffhangera), zloglasna „Pike scena“ zasigurno je jedna od najboljih scena cijele serije, koja služi kao savršena završnica savršene epizode.

Zadnja epizoda sezone nije ništa posebno, no svojevrsna tradicija The Walking Deada je da najžešće udara upravo u pretposljednjim epizodama. Iako nije ništa spektakularno, 16. epizoda daje nam uvid u slomljeno stanje naših protagonista i postavlja podlogu za nastavak borbe sa Šaptačima u desetoj sezoni.