Recenzija: Star Wars: The Last Jedi (2017)
Donosimo vam recenziju za novi Star Wars: The Last Jedi film, naravno kao i uvijek bez spojlera.
Žanr filma:
Akcija, avantura, fantazija
Redatelj:
Rian Johnson
Scenarist:
Rian Johnson, George Lucas
Glumci:
Daisy Ridley, John Boyega, Mark Hamill
Producent filma je Lucasfilm, a distributer Walt Disney Studios Motion Pictures. Zvijezde filma su Mark Hamill, Carrie Fisher, Adam Driver, Daisy Ridley, John Boyega, Oscar Isaac, Lupita Nyong’o, Domhnall Gleeson, Anthony Daniels, Gwendoline Christie i Andy Serkis u povratničkim ulogama. Novi glumci su Benicio del Toro, Laura Dern i Kelly Marie Tran. Fisher je umrla u prosincu 2016 i uloga u The Last Jedi će joj biti posljednja.
Nakon prvih koraka koje je napravila u veći svijet, u filmu Star Wars: The Force Awakens (2015), Rey nastavlja svoje epsko putovanje zajedno s Finn, Poe i Luke Skywalker u novom nastavku epske sage.
Posljednji film The Force Awakens je bio vrlo sličan filmu A New Hope, time su htjeli pridobiti stare obožavatelje, a dali su prostora i provjerenoj priči kako bi doveli nove. Ovog puta je učinjeno nešto slično, ali po meni ipak bolje. Da, ima sekvenci koje direktno povezuju se s filmom The Empire Strikes Back, ali redatelj koristi poznavanje tog filma, od strane gledatelja, kako bi ih iznenadio i krenuo drugačijim i neočekivanim smjerovima. Nešto malo se dotiče i Return of the Jedi filma, ali ne toliko koliko Empire. Pravi i neke radikalnije poteze, poput naglih završavanja nekih starih, otvorenih priča i to radi većinom vrlo dobro. Uz to bilo je priče o tome da će Last Jedi pratiti mračnije tonove The Empire Strikes Back i ostaviti otvoren kraj, ali on se nije odlučio za tako nešto i više se činilo kao da se pripremao za onu novu trilogiju, koju su najavili za 2019 godinu, koja se neće vezati za dosadašnje filmova, vidljivo je da se prošlost želi ostaviti tamo gdje joj je i mjesto, u prošlosti.
I Johnson je to definitivno svjesno radio, jer njegovi likovi stalno razgovaraju o tome kako trebaju prošlost ostaviti iza sebe, praviti svoje odluke u budućnosti, da odbace sve za što su se držali, jer to je ono što ih zadržava. Ovaj film definitivno naglašava to odbacivanje prošlosti, odbacivanje većine do sada viđenog, pogotovo u The Force Awakens. Last Jedi je često bolan, tužan film o gubitku, gdje likovi gube svoje prijatelje, saveznike, obitelj, predmete koji su vezani uz njih, iluzije i ideale. Gube povjerenje, hrabrost i nadu. Neki od njih gube i živote. Nisu svi ti gubitci i porazi, ali iz toga se dobro vidi koliko sve stvoreno u The Force Awakens odlazi u pepeo, u filmu Last Jedi, i kako i najmudriji likovi to teško prihvaćaju.
Film je 152 minute dugačak i u njemu zaista ima svega. Od hrpe novih, starijih i starih likova, te njihovih pojedinačnih avantura. Veličinom se zaista čini kao prava svemirska opera. Neke od tih avantura možda i nisu tako zanimljive i ponekad se čine kao sapunice, ali važne su u kompletnom razvoju franšize, kao i u ukupnom dojmu stvaranja tih gotovo ‘stvarnih’ likova.
Ono što je iznenađenje i to veliko iznenađenje je jedna nova doza humora. Da, u Star Wars filmovima je bilo humora, ali rijetko ili nikada nismo to vidjeli od glavnih negativaca, kao što to možemo vidjeti ovdje. Nekim će se to svidjeti, dok drugima sigurno neće. Iako sam ljubitelj filmova poput Thor: Ragnarok i volim nekada smijeh u filmu, ovdje to nisam niti navikao, niti očekivao, pa mi se osobno baš i nije svidjelo, dok bi vama možda i moglo. Mislim da će jedna od glavnih rasprava među ljubiteljima Star Warsa filmova biti upravo ovo, trebaju li Star Wars franšizi filmovi poput Guardiansa i Ragnaroka? Nemojte sada misliti da je ovaj film tako nabijen humorom kao tamo, čak daleko od toga, ali ipak ovo je jedan novi teritorij za Wars franšizu.
Kao i obično akcije ne nedostaje, čak je ima u izobilju, a vizualni i zvučni efekti su jedni od najbolje napravljenih do sada u Star Wars filmovima. Svemirske borbe su jednostavno savršene i gotovo da bi bio užitak gledati samo to svih 152 minute. Također CGI (računalna animacija) je dovedena do savršenstva.
Film je dobar, jako dobar, redatelj je uspio donijeti dašak stare mitologije, ali je upakirati u jedan novi svijet, svijet koji se konstantno razvija i raste i jednostavno mora ostaviti stare stvari iza sebe, kako bi mogao napredovati. S druge strane radio je dosta drastičnih promjena, na koje većina fanova, pa čak i neformalnih gledatelja baš nije navikla, većinom su te promjene dobre i vjerujem da će biti dobro prihvaćene, ali ima i nekih, barem meni, manje dobrih. Sve u svemu definitivno nešto što se mora i treba ići u kino gledati (vrijedi svakog novčića, ako zbog ničeg drugog, onda zbog vizualnog izgleda), a i nećete valjda sada, nakon toliko godina, prestati gledati ovu fantastičnu franšizu.
