Recenzija: Solo: A Star Wars Story (2018)

Otkako je Disney preuzeo Star Wars franšizu, dobili smo novu trilogiju, ali i serijal spin-off filmova, među kojima je i Solo: A Star Wars Story. Našu recenziju filma pročitajte ispod.

Žanr:

Akcija, avantura, fantastika

Režija:

Ron Howard

Scenarij:

Jonathan Kasdan, Lawrence Kasdan

Glumačka postava:

Alden Ehrenreich, Emilia Clarke, Woody Harrelson, Paul Bettany, Donald Glover, Thandie Newton

Sinopsis:

Priča o tome kako je Han Solo postao Han Solo, izgradio svoj ugled, stekao ključna poznanstva i postao lik kojeg obožavamo.

Nakon brojnih problema u produkciji, odlasku režisera, ponovljenim snimanjem i pričom o navodno toliko lošoj glumi Aldena Ehrenreicha da su mu morali unajmiti učitelja glume, dugo najavljivani Solo na koncu je ipak realiziran. Bio je to drugi film iz antologijskog serijala Star Wars filmova, koji je ranije započeo s briljantnim filmom Rogue One, a uslijedio je nakon kontroverznog (mada autoru ovog članka izvrsnog) filma Star Wars VIII: The Last Jedi. Možda je bila stvar tajminga, možda zasićenja publike, a možda i drugačije prirode filma u odnosu na ranije Star Wars filmove, ali, bilo kako bilo, Solo je podbacio na kino blagajnama i mada su kritički komentari bili uglavnom pozitivni, nije oduševio kao raniji nastavci.

Priča prati Hana Sola (Alden Ehrenreich) kako ulazi u svijet plaćenika, a sve s ciljem da dobije dovoljno novca i spasi svoju djevojku Qi’ru (Emilia Clarke) od ropstva u kojemu su živjeli. Na putu susreće bandu plaćenika koju predvodi prevrtljivi Beckett (Woody Harrelson), a kojoj se na koncu pridružuje, te dobrog starog Chewbaccu, kojega također usput spasi. U plejadi raznovrsnih događaja očekivanih za priču o Hanu Solu, film obiluje serijom impresivnih akcijskih scena s besprijekornim efektima i, kako se priča razvija, postaje sve zanimljiviji. Iskreno, film je počeo pomalo dosadno i radnja se odvijala nekako mlako, automatizirano i šablonski, ali kako je priča išla svojim tokom, narativni aspekt je postajao sve dinamičniji, zanimljiviji i bolji. Zapravo, samoj priči se nema što prigovoriti, s obzirom da je ona, u gabaritima unutar kojih je postavljena, funkcionirala sasvim dobro; nije bilo isforsiranih scena, nije bilo pretjerano očitih rupa u radnji, a sve one ”pogreške” o kojima možemo govoriti su stvari tipične za akcijski film, a Solo je, ipak, predominantno akcijski film. Ron Howard je odradio odličan posao u redateljskom kontekstu, ali to je bilo i za očekivati, s obzirom da se radi o jednom od najkvalitetnijih holivudskih redatelja; nije teško povjerovati da je Howard doista spasio film, kako se govorilo nedugo nakon premijere. Režijski je film dosta blizak njegovom radu na trilogiji o Robertu Langonu (Da Vincijev kod, Anđeli i demoni, Inferno), tako da ako tražite usporedbu, ta tri filma su dobre referentne točke.

Iako možda neće ponuditi vječno pamtljivu scenografiju i efekte kao neki raniji filmovi iz serijala, Solo ima svoju dozu impresivnih svemirskih kadrova i efekata koji su, očekivano (s obzirom da iza njih stoji Disney), izvanredni; iako je film morao biti uvelike temeljen na specijalnim efektima, ne postoji zasićenje istima.

Glumačka ekipa je, više-manje, dobro odabrana. Alden Ehrenreich na kraju i nije bio toliko loš kao Han Solo i vjerujem da bi bez problema prošao da prije toga niste imali legendarnog Harrisona Forda i njegovu neponovljivu interpretaciju ovog lika. Ehrenrich naprosto nema taj šegački šarm što ga je imao Ford i, iako se trudi biti taj isti lik, uglavnom ispada umjetno. Per se, to nije ništa loše, ali ostaje činjenica da će Han Solo biti lik koji će vječno ostati vezan uz lik i djelo Harrisona Forda, tako da je svaki pokušaj repeticije samo bolja ili lošija imitacija nezamjenjivog originala. Od mene je, ipak, dobio prolaznu ocjenu. Emilia Clarke je donekle potrošena jer joj je uloga, unatoč značaju njezinog lika, relativno jednostavna te bi trebalo vidjeti jedan veći razvoj lika kroz neku drugu priču da bi dao nekakav konkretan sud o Qi’ri; glumački je lik odrađen besprijekorno. Paul Bettany je negativca, nemilosrdnog Drydena Vosa, odradio tehnički dobro, ali lik je kao takav bio prilično neinspirativan i bez ikakve karizme. Dva interesantna i briljantna lika bili su novopridošlica Beckett (Woody Harrelson) i stari dobri Lando Calrissian (Donald Glover), koji bi prodao i samog sebe ako bi mu to pomoglo. Beckett je lik s dubinom, predvodnik plaćenika kojima se Han pridružuje i čovjek koji se u životu nagledao svačega; i dok se na kraju pokazuje kao sebični seronja, cijela njegova priča čini ga izrazito simpatičnim likom kojeg su scenaristi izvanredno uklopili u priču i razvili od samog početka do kraja. Kada tomu pridodate i, naravno, fenomenalnog Harrelsona, koji se savršeno uklopio u atmosferu filma, dobijete antijunaka kojeg ćete instantno zavoljeti. S druge strane tu je Lando, kojega je fenomenalno rastumačio Donald Glover i dao je liku koji je u inicijalnoj trilogiji imao premalo prostora dovoljno mjesta za razvoj. Glover je izvanredno pogodio Landov karakter i bio je nevjerojatno uvjerljiv; ono što su mnogi zamjerali ovom liku jest to da je pretvoren u panseksualca… ja načelno nemam nikakvih problema s tom činjenicom i ne vidim problem da u nekoj alternativnoj galaksiji ljudi razvijaju seksualnu privlačnost i prema robotima, ali moram istaknuti da je ta činjenica u kontekstu u kojem je napravljena takvom problematična. O čemu se točno radi? Pročitajte ispod isječka.

Moj generalno glavni problem s ovim filmom bio je taj da nije imao onaj osjećaj Star Wars filma, što su ga imali svi dosadašnji filmovi (da, i prequel trilogija, da, i Rogue One, da, i Posljednji Jedi), iako je u svim drugim aspektima bio doista dobar; nije najbolji akcijski film ikada, ali zadovoljava sve potrebne kriterije, dodajući tome neke zanimljive i dobro razrađene likove, ali i važne poruke. Ipak, unatoč svemu, kao što sam rekao, Solo više djeluje kao šabloizirani Marvelov film (koji, valjda zbog izvrsnog marketinga i nemoguće medijske kampanje koja od vrlo dobrih filmova čini čuda) nego kao nešto iz glave Georgea Lucasa. Akcijom, efektima i dobro poznatim likovima kamufliraju se nedostaci u dubini i kvaliteti, dok film postaje platforma za prenošenje političkih poruka. Da se razumijemo, apsolutno je neophodno da film kao takav stane u obranu žena, homoseksualaca, transrodnih osoba, manjina, diskriminiranih rasa, ali film sam po sebi onda mora biti takav (poput, recimo, Moonlighta, ili Spotlighta, ili Pijanista), a ne akcijski film u kojeg ubacite stvari samo zato što su one društveno aktualne. Pa je tako Lando panseksualac ne zato što to odgovara njegovom liku ili priči, nego je takav zato što je to Disney, a Disney se u svojim filmovima bori za prava manjina pa to gura i gdje treba i gdje ne treba; isto tako i Landov droid, L3-37, pokreće bunu droida protiv njihovih (robo)vlasnika u dijelu priče koji je bio apsolutno neuklopljen u radnju i nepotreban, ali je ubačen da bi se poslala poruka koja nema veze s franšizom, već s nekim drugim idejama. S druge strane, pobunjenici koji se pretvaraju da su plaćenici, ta malena skupina stvarnih žrtava, bili su izvanredni i njihova uloga na kraju priče podsjetila je na ono što je bit Star Warsa kao serijala, a to je borba dobra protiv zla, odnosno borba protiv svih oblika tiranije.

Ima još dosta toga o čemu bi mogao pisati, ali nastojao sam u ovome iznijeti ono što sam smatrao najvažnijim. Solo je daleko od lošeg filma i ima nešto od onog štiha Star Warsa, ali glavi problem filma je što se utjecaj Disneyjeve produkcijske politike previše vidi u filmu. Realno, teško se nešto konkretno može izdvojiti kao pravi, veliki nedostatak, no cjelokupni dojam daleko je od onoga što smo navikli vidjeti u Star Warsu. Rogue One je tu bio izvanredan primjer na kojega se Solo mogao i trebao osloniti, ali konačni je rezultat bio daleko od navedene formule. Ipak, kraj filma ostavlja prostora za nastavak (ili nastavke?), tako da možda bude prilike za iskupljenje; priča koju je natuknuo kraj djeluje dovoljno intrigantno da aktivira vašu znatiželju oko toga što će se dalje događati. Solo je svakako preporuka za gledanje, jer se unatoč svemu radi o jednom zabavnom filmu s većinom posloženim dijelovima, ali upozorenje da ne očekujete previše jer je ipak ispod standarda drugih Star Wars filmova.