Recenzija serije: The OA (sezona 1) (2016– )
Nakon što je nestala na 7 godina, nekoć slijepa Johnson vraća se kući, sada u svojim 20-tima i s vraćenim vidom. Dok mnogi misle da je ona čudo, ostali misle da bi mogla biti opasna.
Žanr serije:
Drama, misterija
Kreator serije:
Zal Batmanglij, Brit Marling
Glumci:
Emory Cohen, Scott Wilson, Alice Krige
Recenzija serije
Ovo je nova Netflixova serija, čiji je izvršni producent Brad Pitt, a neki od “pokreta” u seriji su od koreografa Sie Furler – Sia (pjesma “Cheap Thrills”).
Vidim da se dosta ljudi serije svidjela, osobno mi nikako nije sjela niti mi se svidjela. Mislim da je kao i većina Netflixovih serija, koje mislim da nisu loše, ali samo to, prenapuhana.
Serija je drama i to na trenutke malo teža drama, s dosta misterije. Jedini meni dobar dio nje je upravo ta misterija. Mada teško da će me to zadržati za drugu sezonu jer mi ni to nije zanimljivo.
Priča mi je poprilično loša i bez ikakvog smisla. Čemu sve to uopće mi nije jasno. Ne želim spojlati pa vam ne mogu više reći o tome, ali ne vidim razloga ćemu bi sve to bilo, da ne kažem zašto bi uopče neko gledao nešto tako dosadno.
Natjerao sam se pogledati do kraja samo da vam mogu dati svoje mišljenje, tako da bar neke od vas spasim od poprilične dosade i prenapuhanih ocjena samo zbog velike propagande serije.
Dalje serija osim što joj je priča nikakva, uopće nema smisla. Otmičar koji bez problema ubija ljude, ali ne ubija one koje tvorcima serije odgovara da ne ubiju.
OA koje se čini na trenutke kao neki spasitelj, koja je prema svima dobra, puna razumijevanja pa čak i prema svom otmičaru, ali ne može ni oprostit (mada nema im ni što oprostit) ni zaboraviti ljudima koji su se cijeli život brinuli o njoj i totalno propali nakon njene otmice. Jedinim ljudima koji su ju zapravo voljeli.
O njihovim pokretima (plesovima) ne znam uopće što bi rekao. Dali bi se smijao kada ih vidim ili samo ugasio nisam baš sto posto siguran. Još jedna stvar koja uopče nema smisla. Nisam još vidio nigdje takvu glupost kao što je priča oko tih pokreta.
Likovi su potpuno ne interesantni, gotovo je nemoguće povezati se s ikim od njih. Najbolji od ekipe mi je nekako Steve Winchell (Patrick Gibson), mada ni on ništa posebno i jedino koga zbilja u seriji žalim kao što sam već i prije rekao su mi njeni roditelji i oni su najbolji dio serije. Ne zato što su ne znam kako zanimljivi ili nešto slično nego su oni jedini realni dio i prava zapravo drama ove serije. Sve ostalo je potpuno ne realno i ne čini se stvarno da bi mogao s time se poistovjetiti.
Očekivao sam barem kraj da će biti nešto bolji, pa da će možda to izvući seriju, ali nažalost kao i cijela serija vrlo loše.
Iskreno se nadam da neće biti druge sezone, ali nažalost vjerujem da hoće.
Seriju ne mogu preporučiti nikome jer mi je priča poprilično loša, ono što ima od misterije me zapravo i ne zanima, jedino možda dio te drame, prave životne drame, a ne ovih ostalih izmišljenih stvari je razlog gledanja.
