Pogledali smo SF horor s Connie Nielsen u glavnoj ulozi, Sea Fever. Našu recenziju filma Sea Fever pročitajte u članku.

Žanr filma:

Horor, sci-fi

Redatelj:

Neasa Hardiman

Scenarist:

Neasa Hardiman

Glumci:

Connie Nielsen, Hermione Corfield, Dougray Scott

Radnje ukratko:

Posada West of Ireland koče, nasukana na moru, bori se za svoje živote protiv rastućeg parazita u njihovoj pitkoj vodi.

Recenzija: Sea Fever (2020)

S obzirom na trenutno stanje u svijetu, teško je gledati film poput Sea Fever, u kojem riječ “karantena” znatno utječe na scenarij, bez da pomislimo na naše današnje borbe s COVID-19, gdje se vjerojatno dobar broj nas osjeća kao zvijezda u najdosadnijem horor filmu na svijetu. S obzirom ne to, Sea Fever je ili nevjerojatno dobro tempiran ili nevjerojatno loše, ovisno o tome u kojem ste raspoloženju, iako zasigurno ovaj nisko budžetni Irski horor triler film nikada nije planirao da će ovako opasno dobro pogoditi svojim izlaskom.

Zapravo, to je relativno dobro izvedeni jako nisko budžetni jezivi film. Odlično snimljen i režiran, unatoč svom vjerojatno skromnom podrijetlu, to je sjajan iako pomalo neoriginalan pristup već dobro potrošenom žanru.

Hermione Corfield glumi kao društveno nesposobni student poslana da radi/uči s ekipom Irskog ribičkog broda, na čelu s mamom i tatom kao skiperima, koje glume Dougray Scott i veteranska glumica Connie Nielsen. U problemima s bankom i plaćanjima računa, oni nesmotreno usmjeravaju posadu u probleme, nasukavši se na izoliranom dijelu oceana gdje nitko ne može pomoći ekipi nakon što naiđu na misterioznu biće iz dubina.

Redateljica/scenaristica Neasa Hardiman zaslužuje puno pohvala za ono što je napravili s ovih filmom s obzirom na tako male resurse, sa skromnim, učinkovitim dizajnom bića. Nedavno smo gledali tematikom vrlo sličan film Underwater, koji je imao znatno veći budžet, ali unatoč tome, kvalitetom je tu negdje s ovim filmom. Bilo bi interesantno vidjeti što bi ova ekipa uspjela napraviti da je imala takve resurse.

Za razliku od Underwater filma, koji je prepun akcije od samog početka, ovaj film je znatno sporiji i više psihološki triler, ali ima nekih efektivnih brutalnih trenutaka, poput brutalne scene u kojoj članu ekipe oči eksplodiraju.

Unatoč tome što traje samo 87 minuta, Hardiman odrađuje odličan posao građenja likova, dok je Corfield intrigantna prisutnost kao posebno povučena junakinja.

Međutim, ne može se poreći da su neke stvari poprilično predvidive, s recimo scenom u kojoj Corfield pregledava oči putnika koja je samo druga varijacija već viđene scene iz filma The Thing. S druge strane, neke scene u kojima razgovaraju oko toga trebaju li ili ne otići u karantenu zvuči kao nešto iz razgovora ove naše ružne sadašnjosti, pogotovo u ranim danima Korona virusa.