Recenzija: Science Fiction Volume One: The Osiris Child

Radnja se odvija u budućnosti u vrijeme međuplanetarne kolonizacije, neočekivani par se utrkuje protiv nadolazeće globalne krize i suočeni su s čudovištima koja žive u svima nama.

Žanr filma:

Akcija, avantura, drama, sci-fi

Redatelj:

Shane Abbess

Scenarist:

Shane Abbess, Brian Cachia

Glumci:

Kellan Lutz, Daniel MacPherson, Isabel Lucas

Science Fiction Volume One: The Osiris Child je Australski znanstveno fantastični film, redatelja Shane Abbess.

Nekoć prije mogli ste ući u videoteke i izabrati razne nisko budžetne, znanstveno-fantastične filmove. Filmove koji su izgledali slično, ali jedan je imao lasere, drugi svemirske brodove i slično. Novi SF filmovi, s visokim budžetom i odličnim efektima su takve filmove, više manje, izbacili iz izrade. Redatelja Shane Abbess, se filmom Science Fiction Volume One: The Osiris Child, nada to ispraviti.

Redateljeve želje, barem po mojoj procjeni, sigurno nisu ispunjene ovim očajno lošim, SF filmom B-produkcije, iako je možda redatelj i ciljao na nešto tako. Glavni problem, kao i obično, je priča filma. Efekte bi i preživio, ako je priča dobra, ali ovdje to nije slučaj. Science Fiction Volume 1 je u nazivu zato što je ovo, potencijalno, početak jednog, većeg, serijala. Mislim da na svu sreću do toga neće doći. Nemam ništa protiv low-budget filmova, a još manje ako su SF, što zaista volim, ali moraju ponuditi neku dobru priču i barem donekle dobre glumce.

Što se tiče glumaca, teško ih je za gledati. Toliko lošu glumu ne sjećam se kada sam zadnji puta vidio. Kellan Lutz koji je glumi u filmovima poput Twilight sage i The Legend of Hercules je poprilično loš, ali je ništa naspram, ipak glavnog glumca, Daniel MacPhersona (APB, Strike Back, The Shannara Chronicles, Infini). A joj kako taj čovjek ne zna glumiti. Nedavno sam ga bio gledao u još jednom low-budget SF filmu, koje očito voli snimati, Infini i djelomično je bio bolji nego ovdje, ali samo djelomično.

Vizualni efekti su onako, u početku se čini da će biti vrlo dobri, dok je kasnije većina u nekim poljima i malim zatvorenim prostorima. Čudovišta koja se pojavljuju u filmu su poprilično ne impresivnog izgleda također. Glazba koja prati film je užasna i došlo mi je da isključim zvuk tijekom gledanja.

Ako, kao ja, volite sve SF filmove, pogledajte i ovo, možda se vama svidi, ali pazite, gledate na vlastitu odgovornost 🙂