Recenzija: Jexi (2019)
Pogledali smo urnebesnu komediju Jexi koja pokazuje što se dogodi kada umjetna inteligencija postane previše iskrena. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr: Komedija
Redatelj: Jon Lucas, Scott Moore
Scenarist: Jon Lucas, Scott Moore
Glumačka postava: Adam Devine, Alexandra Shipp, Rose Bryne, Michael Pena
Sinopsis: Komedija o tome što se može dogoditi ako svoj mobitel volite više od čega.
Danas mi se pokvario mobitel pa sam vrijeme proveo sa obitelji. Fini neki ljudi.
Okej, ne znam zašto sam počeo recenziju ovim prastarim i ne baš intelektualnim vicem, ali nekako je evidentno kao da je ideja cijelog ovog filma se izrodila baš iz tog vica. Jexi je film koji je na jedan komičan i nadasve prosti način pokušao pokazati kako nas patološka ovisnost o modernoj tehnologiji može udaljiti od življenja vlastitog života. Jedan od mnogih takvih slučajeva je i protagnost filma Phil. Phil je momak koji nema ništa osim svog mobitela, ni žene, ni cure, ni kučeta, ni mačeta. Njegova pataloška ovisnost seže do te mjere da se ne zna ni vratiti od posla do kuće bez gledanja u Google Maps, jer svaki put kada ide na posao, pognute glave blene u mobitel ko tele u šarena vrata. No on uskoro nabalja novi mobitel, kojim upravlja umjetna inteligencija zvana Jexi, koja je zapravo i mnogo više od umjetne inteligencije, toliko inteligentne da na jedan čudan i nadasve komičan način odluči dokazati Philu da mu život prolazi ispred malog ekrana te učiniti njegov život boljim.
Ono što smo unaprijed već očekivali, ovo je jedna klasična komedija koja se bazira na enormnoj dozi prostačkog, seksističkog i krajnje bolesnog humora. Zbog toga se o filmovima ovakvog tipa i ne može baš puno ni pričati jer ovakve filmove zapravo gotovo nitko ne gleda zbog sveobuhvatne kvalitete filma. Ali proći ćemo kroz neke osnovne aspekte. Iako je ideja zapravo čak i vrlo dobra, pa na nekoj razini čak i poučna, scenarij je pravljen na totalno ziheraški način za jednu ovakvu komediju. Pretežito je samo napunjen psovkama, referencama na neke stvari iz današnje opće američke kulture, te segemntima kada scena zna skrenuti u neku nepotrebnu, a nerijetko i idiotsku stranputicu. Koncept fabule je korektno prožet kroz scenarij, a film sa svojim trajanjem od niti onih klasičnih 90 minuta, na svu sreću, nije previše filozofirao te se nastojao, koliko-toliko, održati čvrsto za zemlji.
Glumačke performanse nisu ništa posebno. Adam Devine i Alexandra Shipp su onak, nit smrde nit mirišu. Kemija između njih je isto vrlo mlaka i prozirna. Michael Pena, je iskreno, dosta toga preglumatao za te komičarske svrhe, ali to je nažalost bilo suhoparno i isprazno, i ni blizu onoj njegovoj komediji iz Ant-Man filmova. Dobro, ono što je za pohvalu je glas Rose Bryne kao Jexi, koji je stvarno jako dobar. Iako su Jexi napravili iskrenom da iskrenijom ne može, nekako je lik Phila imao čak i bolju kemiju sa Jexi nego sa likom Alexandre Shipp. Zapravo, iako je samo pohranjena u pametnom uređaju, Jexi je dano nekako najviše osobnosti i karaktera, za što ne mogu poreći da je napravljeno jako dobro.
Ova recenzija je podosta kraća od ostalih, ali već smo rekli da je ovo zapravo jedna skromna komedija koja će se sasvim sigurno svidjeti ljubiteljima žanra. Iako nema ono nešto zbog čega bismo ju izdvojili iz svog tog žbunja filmskih komedija, Jexi se svakako može pogledati jer ipak je naprvljena sa nekim ciljem pokazivanja neke poruke, jer pokazuje da moderna tehnologija može biti i počast isto koliko i blagoslov.
