Recenzija: Into the Night (2020-)

Pogledali smo novu Netflixovu SF triler seriju koja tematikom podsjeća na Stephen Kingovu mini-seriju Langoliers, Into the Night. Našu recenziju serije Into the Night pročitajte u članku.

Žanr serije:

Drama, sci-fi, triler

Kreator:

Jason George

Glumci:

Pauline Etienne, Laurent Capelluto, Stefano Cassetti

Radnja ukratko:

Kad tajanstvena kozmička katastrofa pogodi Zemlju, preživjeli su tijekom noćnog leta iz Bruxellesa jurili kako bi pronašli utočište i pobjegli od sunčevih zraka.

Večer koja izgleda poput bilo koje druge, na međunarodnom aerodromu u Bruxellesu, gomila stranaca ukrštava puteve. Njihove jedinstvene sudbine uskoro će se spojiti zbog univerzalne katastrofe. Putnici s leta 21 iz Bruxellesa za Moskvu to još ne znaju, ali sunce je za ljude odjednom postalo smrtonosno. I nema atomskog skloništa koje će čovječanstvu omogućiti da opstane. Njihova jedina opcija? Da postanem noćne sove.

U svakom slučaju, to vjeruje Talenzio, vojni čovjek povezan s NATO-om, koji je, kad mu se kaže za situaciju, spreman učiniti sve kako bi se spasio, počevši od otmice komercijalnog leta. Po njegovom nalogu – i njegovom oružju – kapetan leta, Mathieu, koji je upravo sjeo u pilotsku kabinu, odluči letjeti sa svojih nekoliko putnika u srce noći, ostavljajući mnoge druge i ostatak svog tima na tlu.

Ok, samo u uvodu moram reći da obožavam tematiku kakvu je ponudila serija Into the Night. Veliki sam ljubitelj Kingovih Langolijera, pa iako ova serija nije istog tipa fantazije kao Kingova (više se temelji na ‘znanosti’), njezina tema ljudi zarobljenih i možda samih na svijetu je ono što podsjeća na Kingov rad. Treba dodati da dio ‘znanost’ je vrlo upitan, pa čak i ja koji sam uglavnom laik za te stvari, vidim iz aviona (wink, wink) da neke stvari baš ne drže vodu.

Kroz šest epizoda koje traju nekih 30 minuta veo će se progresivno podizati na pozadini ličnosti nesretnih putnika leta 21. Dok su ulozi kozmičkih razmjera, izazov redatelja je da zadrži napetost s malo sredstava, ne previše vremena (serije) i gotovo jedinstvenom lokacijom. Zaista se velika većina sezone odvija u avionu leta 21, u samo nekoliko dana. Ego i osjećaji sukobit će se, rekao bi malo i previše (sapunica) u trenucima kada bi se zapravo trebali držati zajedno.

Nije lako održavati ritam i napetost, dok s druge strane daju svakom pojedinom liku pažnju koju zaslužuje. Ova serija ne opterećuje se previše pogledima unazad, favorizirajući razgovore između putnika. Iako su neki zaokreti malo manje vjerodostojni i sve ono što se odvija izvan aviona nije otkriveno, sudbina čovječanstva (sa sigurnošću možemo pretpostaviti da postoji pogled nade koji sjaji na kraju noći) zapravo pada u drugi plan, dok je glavna pozornost na igrama između likova i ravnoteži moći koja se mijenja iz epizode u epizodu. Neki likovi procjenjuju svoje krive korake iz prošlosti, dok nas drugi iznenade. I ova će noć, koliko doslovno i metaforično, otkriti najbolje i najgore instinkte u putnicima.

Gluma isto nije baš najbolja, često vidimo neko prenemaganje likova koje je potpuno ne potrebno, a s druge strane smirenost koja ne priliči situaciji u kojoj se nalaze. Promjene među njihovim likovima su također previše drastične.

Serija je vrlo interesantna, a s obzirom na svoju dužinu epizoda od samo 30 minuta, definitivno se pogleda u jednom gledanju. Volio bi da je malo više pozornosti stavljeno na događaje izvana, pokušaje timskog rada na rješavanju problema i stvaranju jedne ekipe koja bi dobro radila zajedno. Međutim, kreatori serije su se odlučili na nešto drugo, iz epizode u epizodu lojalnosti među likovima se mijenjanju, gotovo svatko od likova na avionu ima nekakvu vrlo mračnu prošlost, te zapravo izgleda kao da uopće ne zaslužuje tu ‘sreću’ biti na tom letu.

Into the Night malo izgubi svoj tempo negdje od treće do pete epizode, međutim, na svu sreću, fantastična je u svom finalu, koje je kulminiralo jednim od najboljih vrhunaca koje ćete vidjeti.