Recenzija: Instant Family (2018)
Vrijeme za moju prvu recenziju u 2019. godini. Iako je službena godina izlaska ovog filma 2018., tek jučer sam imao priliku pogledati ga. No, bez obzira iz koje je godine, bitna je činjenica isplati li se ovom filmu dati šansu ili ne. Odgovor saznajte u donjem tekstu.
Prevedno ime: Instant obitelj
Žanr: Komedija
Režija: Sean Anders
Scenarij: Sean Anders, John Morris
Glumačka postava: Mark Wahlberg, Rose Byrne, Isabela Moner, Gustavo Quiroz, Julianna Gamiz, Octavia Spencer, Margo Martindale
Sinopsis: Bračni par su nađe u problemima preko glave kada usvoje troje djece.
Ako ste vidjeli trailer, poster ili neki drugi marketinški aspekt ovog filma, vjerojatno ste pomislili “meh…ovo je sigurno komedija ko i svaka druga, dosadna i sa hrpom loših i prostih fora.” Priznajem, i meni je tako djelovalo na prvu, ali mora se reći da Instant Family ispod svoje haube krije mnoge pozitivne značajke zbog kojih bi mogli zapamtiti baš ovaj film u moru svih današnjih obiteljskih komedija.
Istina, fabula filma je ovakva kakvu smo dosad u filmovima slične ili iste tematike prožvakali barem milijun i dva puta. Bračni par, Pete (Mark Wahlberg) i Ellie (Rose Byrne) shvate da ne mogu imati djece, a kako su, ili barem tako misle, i više nego spremni podijeliti svoju obiteljsku ljubav sa još jednim mladim članom, odluče otići na tečaj za skrbnike. Ovako, ja nisam roditelj (još sam premlad) i nisam dječiji psiholog ili pedagog, ali premisa filma je postavljena tako da apsolutno svatko može shvatiti s kakvim se svakodnevnim, tako rečeno, problemima roditelji nose kad su djeca u pitanju, ali i obrnuto. Upravo zbog toga, nijedan roditelj na tečaju ne želi usvojiti tinejdžera jer znaju da pokušati utjecati na život tinejdžera kojeg je već spucao pubertet je gore nego brati bodljikave biljke bez zaštitnih rukavica. No, kako to i obično biva, glavni likovi vazda izvuku deblji kraj pa, nakon što ne uspiju pronaći dijete od svega par godina, odluče usvojiti 15-godišnju Lizzy (Isabela Moner) a dočekat će ih i hladan tuš kada doznaju da sa njom u paketu dolaze i njezin mlađi, emocionalni brat Juan (Gustavo Quiroz) i, također mlađa, ali i pomalo histerična sestra Lita (Julianna Gamiz). Ali, bez obzira na to, Pete i Ellie su uvjereni kako mogu ovo troje djece učiniti svojom obitelji. No na putu da to postignu će se naći mnogobrojne obiteljske prepreke koje, između ostaloga, uključuju i Lizzyinu, Juanovu i Litinu biološku majku. Toliko o priči.
Da se malo posvetimo glumačkoj postavi. Iako je bio dva puta nominiran za Oscara, Mark Wahlberg se zadnjih 6-7 godina puno bolje snalazio u komičnim nego u akcijskim ulogama. Siguran sam da se skoro svi još uvijek sjećaju dva Ted filma, kao i dva Daddy’s Home filma. Dok je, što se tiče akcijskih uloga, ostao zabilježen tako što je glumio u dva Transformers filma od kojih je jedan bio vrlo loš, a drugi suštinska katastrofa. A tu je još i sol na ranu dodao prošlogodišnji, također kriminalno loši Mile 22. No, kao što sam već rekao, Mark je sad nekako u komedijama pronašao svoju prednost domaćeg terena tako da je njegov performans u Instant Family sasvim okej, ništa više i ništa manje od toga.
Rose Bryne, koju nisam gledao na velikom platnu već dvije i pol godine, još od X-Men Apocalypse, oko kojeg je kritika bila vrlo podijeljena, iako na mene i nije ostavio dojam kakav jedan superherojski film treba ostaviti. Ipak, još uvijek se dobro sjećam akcijske komedije Spy koja mi je jedna od boljih komedija zadnjih godina. Što se tiče ovog filma, Rose je ostavila dobar dojam, ništa posebno, ali čovjeka veseli. Od ostalih performansi bih izdvojio Isabelu Moner koja je kao Lizzy ostavila odličan dojam pomalo buntovne, ali inače vrlo brižne tinejdžerice, te Margo Martindale koja je odglumila ludu Baku Sandy, njezin performans mi je bio jedan od najzabavnijih aspekata ovog filma.
Istina je da se u ovakvom tipu filma vrlo velika pažnja daje i kvaliteti humora. Bit ću iskren, humor je, za jednu komediju, mogao biti bolji. Prostačke fore su mi djelovale nekako kao da su na silu ubačene u scenarij, ali njih nema puno, tako da je činjenica da je ovo PG-13 film sasvim opravdana. Iako komedije uvijek ciljaju na široku publiku, ja bih rekao da su ciljane skupine prije svega roditelji i wannabe parents parovi, a poslije njih je nekako najviše za, što bi reklo, pubertetlije.
Vizualni dojam, mislim, nema ni svrhe spominjat jer ovo nije sci-fi. Scenarij je onako, za jednu komediju, vrlo prolazan. No, ono što daje dušu u ovom filmu su emocije i roditeljski trud, jer Pete i Ellie ne prezaju ni pred čim da bi djeci priuštili ono što je za njih najbolje, a isto takvo stajalište ima i Lizzy prema svome bratu i sestri, iako sa svojim novim roditeljima, barem prve tri četvrtine filma, nije baš na ti. Svi jako dobro znamo da danas postoji malih milijun slučajeva u kojima roditelj, iako sve što radi radi za dijetetovo dobro, često zna u očima dijeteta postati neprijatelj. A u slučaju ovog filma se to i još jače osjeti, jer ipak, treba znati odgojiti troje djece koje znate manje od mjesec dana, ali oni više nisu u pelenama tj. niste u početku osjetili s njima onu povezanost koju roditelj osjeti sa dijetetom odmah nakon što se dijete rodi.
Zbog tako, moram reći, vrlo dobro složene obiteljske atmosfere, ovaj film ima nekoliko scena, a pogotovo na kraju, kada bi ste, bez da si možete pomoći, rekli “Awwwwwwwww” sa onim izgledom nježnosti na licu. Mogu čak zbog toga reći da je kraj, u neku ruku, i dirljiv, pogotovo zbog scene u kojima su Pete i Ellie pod svaku cijenu htjeli utješti Lizzy nakon što je doživjela šok.
Da zaključimo. Već sam spomenuo koje su najočitije ciljane skupine za ovaj film, ali ipak, u koju god da ciljanu skupinu spadate, ovo NIJE film koji ćete pogledati i onda pomisliti: “Na šta sam ja potrošio dva sata života?” Instant Family je jedan vrlo simpatični i topli filmić u kojem se svatko može pronaći. Na kraju krajeva, dobro će vam doći u ovo vrijeme post-blagdanske filmske suše, dok nam uskoro ne krenu stizati nešto ozbiljniji naslovi.
