Recenzija: Gosnell: The Trial of America’s Biggest Serial Killer (2018)
Pogledali smo film o suđenju najvećem serijskom ubojici u povijesti Amerike (kako naslov kaže), liječniku Kermitu Gosnellu. Našu recenziju filma pročitajte u članku.
Žanr:
Krimi, drama
Redatelj:
Nick Searcy
Scenarist:
Andrew Klavan, Ann McElhinney
Glumci:
Janine Turner, Michael Beach, Dean Cain
Radnje ukratko:
Film o strašnim zločinima i suđenju Kermiut Gosnellu, Američkom najvećem serijskom ubojici.
Gosnell: The Trial of America’s Biggest Serial Killer je Američki film pravljen prema istinitom događaju o Kermit Gosnellu, liječniku i obnašatelju abortusa. Scenaristi filma su Irski filmaši Ann McElhinney i Phelim McAleer, a redatelj filma je Nick Searcy. Zvijezde filma su Earl Billings i Dean Cain. Film je, zbog tužbe suca koji je bio prikazan u filmu, vrlo teško našao izdavača u GVN Releasing i pušten je u samo nekih 650 kina diljem Amerike.
Ovaj film prati jedna vrlo teška, užasna i zastrašujuća priča, o jednom nevjerojatno užasnom ljudskom biću, koji, kako je prikazan u filmu, nažalost čini se ni ne shvaća užase koje je počinio. Film je dosta kratak, tako da je glavni fokus na činjenice koje su se dogodile, o tim užasnim, pa teško ih je uopće nazvati abortusima jer su ovo bila direktna ubojstva beba već rođenih beba, te suđenju koje je uslijedilo. Političke stvari koje su okruživale ovaj slučaj su okruživale i ovaj film, pa iako u filmu se nisu puno obazirali na to, pročitao sam da su oko njega i ovog slučaja, užasno podijeljeni Republikanci i Demokrati u Americi. Zaista mi nije jasno kako netko može biti podijeljen oko ovog slučaja, ali dobro. Baš ta, užasna životna priča je i ono najbolje u filmu.
Gluma u filmu nije bila tako loša, sigurno da je mogla biti i bolja, iako teško s budžetom koji su imali. Reakcije glumaca su uglavnom bile dobre, jer tko normalan ne bi reagirao s gnušanjem na nešto tako, nekada se vidjelo da nisu baš A klasa Hollywooda.
Najgora stvar u filmu je bila kinematografija, gdje se najviše vidjelo kako im fali budžeta. I dok je možda dobro što nisu pokazali puno ružnih scena, ovako kada zamišljamo što se događalo možda je i jednako užasno, fali nešto više, neke širine, a s druge strane, neke scene izgledaju amaterski snimljeno, kao da ih je netko mobitelom u svojoj sobi snimao, pogotovo kada istražitelji pričaju, pa scene snimane izbliza, ispadaju kao neki dokumentarci ili serija The Office.
Sve u svemu, nama koji možda nismo toliko pratili događanja u Americi, jedna vrlo zanimljiva priča koju do sada nismo imali prilike vidjeti na ekranima. Šteta što film nije bio duži, te se nije više vremena posvetilo ovoj priči.
