Recenzija: Death Note (2017)

Light Turner, pametni student, naletio je na mističnu bilježnicu, koja ima moći ubiti bilo koju osobu čije ime on napiše u nju. Light odlučuje pokrenuti tajni križarski rat, kako bi očistio ulice od kriminalaca. Uskoro učenik-osvetnik se nalazi traženim od poznatog detektiva znanim jedino pod pseudonimom L.

Žanr:

Fantazija, horor, misterija, triler

Redatelj:

Adam Wingard

Scenarist:

Charley Parlapanides, Vlas Parlapanides

Glumci:

Nat Wolff, Lakeith Stanfield, Margaret Qualley

Death Note je Netflixov, Američki fantastični, misteriozni, horor, triler film, pravljen prema Japanskim manga stripovima istog imena, redatelja Adam Wingard, producenata Roy Lee, Dan Lin i Masi Oka i scenarista Jeremy Slater. Zvijezde filma su Nat Wolff, Lakeith Stanfield, Margaret Qualley, Shea Whigham, Paul Nakauchi, Jason Liles i Willem Dafoe. Film je užasno loše prihvaćen i od strane kritike i od strane gledatelja. Moram odmah reći, da će se moja ocjena jako razlikovati od njihove.

Ovom filmu, baš kao prije njega i filmu Ghost in the Shell se najviše negativnosti pridaje “whitewashing”, što znači da previše bijelih likova igra Japanske uloge. Osobno me to uopće ne smeta, mada ne bi me smetalo niti da je obrnuto. Nisam čitao Death Note Japanske manga stripove, tako da nisam znao od prije ništa o filmu i osobno mi film uopće nije bio tako loš, čak s obzirom na kritiku i gledatelje sasvim solidan.

Ima, pogotovo u početku, vrlo interesantnu priču, mada je pre jednostavno napravljeno i objašnjeno kako je glavni lik Light Turner (Nat Wolff ) došao do knjige “Death Note” i postao njenim vlasnikom, ali svejedno zanimljiva priča koju još do sada nisam imao prilike vidjeti. Radi se o knjizi Death Note i njenom vlasniku Light Turneru, koji može napisati ime koga želi u nju i ta će osoba umrijeti i to na način kako napiše u knjizi. Film je definitivno R-Rated, što se vidi odmah u prvih par minuta filma, ali interesantno kasnije puno manje. Na početku me jako podsjetio na filmove Final Destination, zbog načina na koji su izvršena ubojstva. Malo se razvodnio i djelomično pogubio u sredini, ali i dalje je pružao zanimljivosti i misteriju, a u filmu me je najviše smetao lik L (Lakeith Stanfield), koji prvo igra dobru ulogu, misterioznog i zanimljivog detektiva, da bi nakon svog otkrivanja postao totalno ne zanimljiv lik. Kraj je opet dobar, opet odličan zaplet i misterija, te moram reći da mi je kraj i najbolji dio filma.

Vizualno izgleda dobro, te ima par odličnih pjesama u filmu, možda ne uvijek pogođenih na pravo mjesto, ali i dalje dobrih. Kao što sam prije rekao u početku jako dolazi do izražaja taj R rating, jer su ubojstva brutalna i s hrpom krvi.

Tko voli stripove, misteriozne i fantastične filmove, ja bi mu svakako preporučio ovaj film.

Trailer filma možete pogledati ovdje.