Recenzija: Apostle (2018)
Pogledali smo novi Netflixov horor, misterija, triler filma, s Dan Stevens (Legion) u glavnoj ulozi, Apostle. Našu recenziju filma Apostle pročitajte u članku.
Žanr:
Horor, misterija, triler
Redatelj:
Gareth Evans
Scenarist:
Gareth Evans
Glumci:
Kristine Froseth, Dan Stevens, Michael Sheen
Radnje ukratko:
Muškarac pokušava spasiti svoju sestru koju je oteo religiozni kult.
Apostle je Britansko-Američki horor, misterija, triler film, scenarista i redatelja Gareth Evansa. Zvijezde filma su Dan Stevens, Lucy Boynton, Mark Lewis Jones, Bill Milner, Kristine Froseth i Michael Sheen. Izašao je 12. listopada 2018. godine na Netflixu i uglavnom je dobio pozitivne ocjene kritičara.
Apostle je film redatelja Gareth Evens, koji je napravio dva odlična Raid filma, pa su time očekivanja za ovaj film bila velika. I mora se priznati film je počeo interesantno, s jednom depresivnom i jezivom atmosferom, te odličnom glazbom kroz cijeli film. Nažalost ostatak filma nije puno ponudio, poprilično usporen film koji se kasnije pretvara u maksimalno brutalna, nepotrebna i pretjerana ubijanja, koja nisu ni malo strašna, ali su maksimalno grozna i odurna, što meni nije plus, iako bi se možda to nekome i svidjelo.
Film počinje kada glavni lik Thomas Richardson, kojeg glumi Dan Stevensen (Legion, Beauty and the Beast), dolazi na otok kako bi spasio svoju otetu sestru. Taj otok je pun religioznih (na neki način) ljudi, koji ne žele da se itko miješa u njihov način života. Kada bi rekao išta više bili bi spojleri, a iskreno nisam ni siguran jel bi znao objasniti, koliko sve to na tom otoku nema baš nikakvog smisla.
Rijetko išta u filmu ima ikakvog smisla, dijalozi su zaglupljujući, gluma je također nikakva, reakcije likova su baš kao i dijalozi, vrlo bedasti, gledatelj vidi što će se dogoditi iz aviona, ali baš nitko od likova to ne vidi.
Sve u svemu meni se film Apostle nije svidio, možda ljubiteljima gore horora hoće, zato što u drugom dijelu filma ima poprilično brutalnih scena, ali ja nisam ljubitelj takvih filmova u kojima je scenarij, gluma, dijalozi i ostalo na drugom mjestu, dok hrpe krvi i brutalnosti dolaze u prvi plan. Kada bi još služile u svrhu plašenja gledatelja, ne bi imao ništa protiv, ali samo zato da bude odurno mi nema smisla.
