Recenzija: The 9th Life of Louis Drax (2016)
Psiholog koji počinje raditi s dječakom koji je preživio gotovo smrtonosni pad, nađe se uvučen u misteriju koja testira granicu između mašte i stvarnosti.
Žanr filma:
Misterija, triler
Redatelj:
Alexandre Aja
Scenarist:
Liz Jensen, Max Minghella
Glumci:
Jamie Dornan, Aiden Longworth, Sarah Gadon
Redatelj Alexandre Aja je zamijenio svoje iskustvo pravljenja horor filmova (Haute Tension, The Hills Have Eyes), s jednom kombinacijom misterije, trilera, fantazije i drame u filmu The 9th Life of Louis Drax.
Film priča priču o dječaku sklonom ozljedama i nesrećama, čija zadnja nesreća, pad s ruba litice, ga smješta u komu i borbu za životom. Njegova majka Natalie (Sarah Gadon) se mora nositi s tugom, ali i znanjem da je njen otuđeni muž Louisov očuh Peter (Aaron Paul), osoba koja ga je gurnula. Kada njegov slučaj preuzme Dr Allan Pascal (Jamie Dornan), specijalist za kome, puno toga se ispostavi da nije kako se u prvi trenutak činilo.
Film je poprilično dobar, zapravo rekao bi da mu je priča odlična, redatelj je vrlo dobro iskoristio neke stvari, koje su bitne, kako bi se postigao željeni efekt u filmu, pa recimo tako i ljepotu Natalie (Sarah Gadon).
Problem filma su neke gotovo smiješne situacije, koje su osim toga dosta loše odglumljene, kao sretanje Petera (Aaron Paul) s bivšom ženom, taj loš razgovor između njih, pa opet sretanje Dr Allan Pascala (Jamie Dornan) sa svojom ženom u trenucima dok privatno razgovara s Natalie (Sarah Gadon) i opet neugodni razgovori, uz vrlo lošu glumu u tim trenucima. Ti trenuci su u filmu naravno zbog skretanja pažnje s glavne priče, nisu pretjerano bitni za film, ali kvare film zato što bode u oči ta loša gluma na trenutke.
Na svu sreću redatelj je vrlo dobro iskombinirao većinu stvari, poput uloge Natalie (Sarah Gadon), njezine nježne ljepote, te čaroban svijet fantazije i misterije koja se odvija u oštećenoj podsvijesti djeteta.
