Blijedoplavo oko (The Pale Blue Eye, 2022.) – Recenzija filma
Edgar Allan Poe, jedna od najznačajnijih figura američkog književnog romantizma, famozno je izjavio kako ne postoji ništa poetičnije od smrti predivne žene. No, Blijedoplavo oko, Netflixov film iz 2022. godine s Edgarom Allanom Poeom kao likom, uvodi nas u svoj gotički svijet ne smrću jedne dame, već jednog muškarca. Već na samom početku bjelodano je što gledatelji mogu očekivati: 19. stoljeće, nemilosrdno maglovito ozračje, ostarjela detektiva, te tajanstveno ubojstvo mladog kadeta.
Scott Cooper, Christian Bale i Harry Melling
Prije no što zađemo dublje u samu radnju, osvrnimo se na općenite odrednice ovoga filma. Blijedoplavo oko temeljen je na istoimenoj knjizi iz 2003. godine koju je napisao američki autor Louis Bayard. Režirao ga je Scott Cooper, redatelj najpoznatiji po ostvarenjima kao što su Crna misa (2015.) i Svi smo mi neprijatelji (2017.). U glavnim ulogama zatekli su se legendarni Christian Bale, naš protagonist, te Harry Melling, deuteragonist koji glumi ranije spomenutog Edgara Allana Poea. U sporednim ulogama ugledat ćete i poznata lica poput Gillian Anderson (čuvena Dana Scully iz Dosjea X), Tobyja Jonesa (mlađim generacijama prepoznatljiv kao znanstvenik Arnim Zola iz Marvelovog filmskog univerzuma), te Roberta Duvalla (ikonu američke kinematografije s nebrojenim klasicima iza sebe). Glumačka je postava snažna, a da stvar bude bolja, za glazbu je zaslužan Howard Shore, trostruki dobitnik Oskara.
Blijedoplavo oko gotički je krimić smješten u okolici New Yorka. Kao što je bilo naglašeno na početku, prožet je maglovitim ozračjem prikladnim za gledanje u siječnju ili veljači: ovdje viđamo snijegom posute ulice, ogoljene šumske grane, gavrane koji zloslutno gaču, usamljene kolibice iz čijih dimnjaka izbija dim itd. Vizualno, a donekle i tematski, podsjetit će vas na filmove poput Sanjive doline (1999.), Prestiža (2006.), ili pak Vještice (2015.). Dakle, ako se redatelja Scotta Coopera već treba pohvaliti, onda mu svakako moramo skinuti kapu kad je u pitanju vizualni gotički izričaj. Čak i ako vam se ne svidi film, jamačno ćete uživati u njegovoj atmosferi.
19. stoljeće, ubijeni kadet i dvojica unikatnih istražitelja
Listopad je 1930., a umirovljeni detektiv Augustus Landor (Christian Bale) – koji si, uzgred rečeno, kadšto voli cugnuti – pozvan je da istraži ubojstvo. Naime, pripadnik Vojne akademije West Point u saveznoj državi New York, kadet Leroy Fry (Steven Maier) pronađen je mrtav. Na prvu bi čovjek možda zaključio da je riječ o samoubojstvu, jer Fry je obješen usred šume, no zacijelo bi se potom sledio pri spoznaji da je kadetovo srce odstranjeno. Landor se ubrzo u mrtvačnici ističe svojim vrsnim detektivskim metodama, otkrivajući u Fryevoj ruci komadić poderana papira s porukom.
Dok Landor provodi vrijeme mozgajući u krčmi, Blijedoplavo oko iskorištava spomenuti trenutak da nas upozna s deuteragonistom. Ni manje ni više, na ekranu se pojavljuje mladi Edgar Allan Poe (Harry Melling), tada također kadet Vojne akademije West Point (faktografija je ovdje na mjestu). Djelujući kao ekscentrična, unikatna i neizmjerno elokventna osoba, Poe iskazuje zanimanje prema mračnom slučaju. Landor ga na prvu ne shvaća ozbiljno, ali jednom kad Poe iznese svoje zaključke, uključujući i onaj da je ubojica pjesnik, ostarjeli detektiv polako počinje mijenjati mišljenje o kadetu.
Ubrzo se između Landora i Poea ostvaruje dinamičan odnos. Obojica pokušavaju zajedničkim snagama riješiti slučaj, s tim da su i jedan i drugi briljantni umovi, a njihove različite osobnosti pružaju temelj za zabavnu interakciju: Landor je povučen, krut i okorio, a Poe čudnovata umjetnička duša. Kako god bilo, Blijedoplavo oko ne dopušta da Landor zasjeni mladog umjetnika, jer Poe brzo otkriva smisao poderane Fryeve poruke, što vodi dvojicu istražitelja korak dalje u njihovoj istrazi. Uskoro su u okolici smaknuti krava i ovca, a njihova srca, baš kao i Fryeovo, odstranjena. S obzirom na raskomadane životinje, naši istražitelji zaključuju da je po svemu sudeći ubojstvo počinjeno u sklopu rituala crne magije.
Kako vam ne bismo odali ostatak radnje, reći ćemo samo da tajanstveni zločini ne prestaju s Fryem, kravom i ovcom, da se Landor i Poe upuštaju, između ostalog, u razotkrivanje okultističkih elemenata povezanih sa slučajem, te da se u priči ističe i dašak romanse. Premda se, naravno, i drugi likovi pojavljuju tijekom filma, Blijedoplavo oko najveće težište stavlja na odnos između Landora i Poea, pa su najbolje interakcije između likova namijenjene upravo njima dvojici.
Reference na Poea i poveznice s Harryjem Potterom
Valjalo bi istaknuti i pojedine zanimljivosti u vezi samog filma. Osim što nas Cooper počašćuje kadrovima gavrana – a svi znamo da je upravo Gavran jedna od najpoznatijih lirskih pjesama Edgara Allana Poea – još jedna referenca na vrsnog američkog autora iščitava se i iz imena Baleova lika. „Augustus“ je dobio ime po C. Augusteu Dupinu, poznatom Poeovom detektivu i preteči Sherlocka Holmesa koji je prvi put osvanuo u kratkoj priči Umorstva u Ulici Morgue (1841.), a „Landor“ je poveznica s Landorovom kolibom (1849.), Poeovom posljednjom kratkom pričom. Kad smo već kod Poea, začudna je fizička sličnost između pravog autora i njegove inačice u filmu koju je pohvalno utjelovio Harry Melling.
Što se tiče Mellinga, možda ga nećete prepoznati, ali riječ je o glumcu koji je prije dvadesetak godina glumio Dudleyja Dursleyja, nasilnog i priglupog rođaka malenog čarobnjaka Harryja Pottera. Melling se odonda posve promijenio pa je na prvu teško pronaći sličnost između njega i zlobnog debeljuce iz filmova o Harryju Potteru. No, Blijedoplavo oko povezuje još toga s Harryjem Potterom: u sporednoj je ulozi u filmu i Timothy Spall (štakorski Petter Pettigrew u čarobnjačkom svijetu), Simon McBurney (zajedljivi vilenjak Kreacher), te gorenavedeni Toby Jones (dobrodušni vilenjak Dobby).
Blijedoplavo oko nije savršen film, ali isplati ga se pogledati dvaput
Zanimljivosti na stranu, Blijedoplavo oko nije savršen film. Na trenutke se radnja blago usporava, što možda i neće zasmetati sve gledatelje, ali ono što hoće jesu izvjesne nedosljednosti u priči, odnosno nelogičnosti. Primjerice, u jednom trenutku u filmu Poe iznosi vlastiti zaključak u vezi ubojice, no kasnije o njemu nema ni riječi, te se u retrospekciji čini pogrešnim. Ako je Cooperu tim zaključkom namjera bila uspostaviti takozvani red herring, odnosno zavesti gledatelje pomoću krivoga traga, onda to zacijelo ovdje ostaje promašen narativni postupak. Nadalje, tijekom filma dvojica glavnih likova u najvećoj mjeri nisu u opasnosti, što pridonosi manjku napetosti.
U svakom slučaju, Blijedoplavo oko kvalitetan je gotički krimić koji vas vraća u 19. stoljeće i uvodi u maglovit zimski svijet išaran ubojstvima, tajnama i okultnim ritualima. Pretežno je dobio mješovite recenzije, no zaslužuje veću hvalu: ozračje i gluma izvrsni su, odnosi između likova dinamični, a detektivski obrati, premda ne nužno originalni, zadovoljavajući. Također, Blijedoplavo oko nije nužno film koji se gleda jednom. Tek kad otkrijete što je zapravo snašlo kadeta, imat ćete poriv pustiti ga ispočetka. Tad biste ga mogli cijeniti još više. Topla preporuka svim ljubiteljima gotičkih krimića smještenih u 19. stoljeće.
