Ant-Man i Wasp: Kvantumanija (Ant-Man and the Wasp: Quantumania, 2023.) – Recenzija filma

UPOZORENJE: Blagi spoileri za film Ant-Man i Wasp: Kvantumanija

Kad je Marvel prije gotovo 10 godina objavio vijest da će snimiti film o Ant-Manu, superheroju čija primarna supermoć podrazumijeva fizičko smanjivanje i povećavanje, reakcija je bila mješovita. Neki su smatrali koncept preveć šašavim za filmska platna, dok su drugi vjerovali u Kevina Feigeja (čelnu osobu u Marvelu) i njegovu sposobnost da ono nemoguće pretvori u moguće, pozivajući se na izvanredan uspjeh Osvetnika (2012.) i Čuvara galaksije (2014.).

Stigavši u kina nekoliko mjeseci iza grandioznog filma Osvetnici 2: Vladavina Ultrona (2015.), Ant-Man bio je simpatičan i dobrodošao predah od epskih blockbustera s Kapetanom Amerikom i Iron Manom. Naglasak na simpatičan – nije se radilo o remek-djelu, već o zabavnom filmu koji vas je razvedrio i tu i tamo nasmijao. Njegov nastavak, Ant-Man i Wasp (2018.), pojavio se pak kao predah od filma Osvetnici: Rat beskonačnosti (2018.) te je, premda možda malčice slabiji od originalnog Ant-Mana, i dalje bio solidan. No, Ant-Man i Wasp: Kvantumanija (2023.) film je koji se odlučio odmaknuti od svojih prethodnika i napraviti nešto drugačije da više ne bude tek „predah“. Pa, nešto drugačije svakako i jest napravio, u to nema sumnje. Samo ne u pozitivnom smislu.

Sam naziv ukazuje vam na kvalitetu filma

Kaže se da se knjiga ne sudi po koricama, ali kad je Ant-Man i Wasp: Kvantumanija u pitanju, možete biti sigurni da vam sam naziv filma ukazuje na njegovu kvalitetu. Prije no što zađemo u samu priču i dotaknemo se onoga što ne štima s ovim djelom, dotaknimo se glumačke postave. Likovi iz prijašnjih filmova o Ant-Manu ponovno su s nama: vedri Paul Rudd čija karakterizacija naprosto ne odaje dojam superjunaka; Evangeline Lily, u novom izdanju s novom frizurom; Michael Douglas, koji djeluje zbunjeno što se zatekao u ovom filmu; te Michelle Pfeiffer, koja vjerojatno također nije ovo očekivala. Dodatak glumačkoj postavi jesu Kathryn Newton koja glumi protagonistovu kćer (glumica iz Osvetnika: Završnice zamijenjena je), te Jonathan Majors, iliti zlikovac Kang Osvajač.

Ant-Man i Wasp: Kvantumanija ne časi ni časka da nam ukaže na svrhu ovog filma. Ako ste platili kino ulaznicu, kupili kokice i piće te se udobno smjestili kako biste pogledali treći nastavak Ant-Mana, nažalost ste se prevarili: ovo je film o Kangu Osvajaču, a Ant-Man je ovdje reda radi, jer eto, neki superjunak mora mu se suprotstaviti, pa zašto to ne bi bio sićušni čovjek-mrav. Dakle, prva scena prikazuje nam Kanga (Jonathan Majors), odbačenog putnika koji se zatekao u Kvantnom predjelu. Janet van Dyne (Michelle Pfeiffer), u tom trenutku također zatočena u Predjelu, odlučuje mu pomoći u popravljanju multiverzumskog uređaja kako bi oboje pobjegli iz mikrosvijeta.

U sadašnjici, nakon Bitke za Zemlju iz Osvetnika: Završnice, Scott Lang (Paul Rudd) napisao je vlastitu biografiju i u njoj opisao svoje herojske doživljaje iz ranijih filmova. Živi sretnim životom uz svoju kćerku Cassie (Kathryn Newton) u San Franciscu, družeći se pritom s partnericom Hope (Evangeline Lily) i njezinim roditeljima (Michael Douglas i Pfeiffer). Jednog dana, dok je spomenuta obitelj okupljena za ručkom, Langova kćer Cassie sve ih odvodi u podrum gdje je potajno radila na uređaju pomoću kojeg može kontaktirati Kvantni predio. I kao što to biva u ovakvim filmova, zbog nekoliko pogrešnih poteza, čitava je obitelj iznenadno povučena u mikrosvijet u kojem vlada zli i zastrašujući Kang Osvajač.

Vizualno odbojan film smješten u Kvantnom predjelu

I ovdje počinje prava zabava. Gotovo ostatak filma prikazuje nam šašav, neozbiljan, apsurdan i vizualno odbojan svijet koji kao da je prikladniji za video-igre nego za filmska platna. Ant-Man i Wasp: Kvantumanija uvodi nas u Kvantni predio koji, Bog te pitaj zašto, nastanjuju humanoidna bića, ali i neka druga bizarna stvorenja poput naporne ljige opsjednute rupama (vjerujte mi, i sam se pitam što ja to uopće pišem), čovjeka-brokule, likova koji podsjećaju na figure iz Ratova zvijezda itd. Naša se obitelj slučajno razdvoji, pa tako Hank Pym, Janet i Hope ostaju u jednom dijelu Kvantnog predjela, dok Ant-Man i Cassie (koja i sama, vidi čuda, odjednom ima superherojsko odijelo) padaju u ruke tih… bića.

Ubrzo su Ant-Man i Cassie odvedeni k Kangu, zlonamjernom diktatoru, koji zahtijeva od Ant-Mana da mu ovaj pomogne popraviti uređaj kojim može izaći iz Kvantnog predjela. Naš protagonist baš i nema izbora nego pristati, s obzirom na to da će mu Kang u suprotnom ubiti kćer. Ovo je temeljni zaplet filma Ant-Man i Wasp: Kvantumanija, a kako vam ne bismo razotkrili ostatak, stat ćemo ovdje s radnjom. No, što konkretno ne valja s filmom?

Loša karakterizacija, nepostojeći razvoj likova i cheesy dijalog

Mnogo toga, no krenimo redom. Kao što smo već iznijeli, film je vizualno odbojan. Kvantni predio u kojem provodimo najviše vremena naprosto izgleda ružno; poželjet ćete vidjeti pravi svijet, sunce, nebo, zgrade, ljude i uobičajeno svjetovno okruženje. Opet, kao što je već rečeno, ovo je film kojem je stalo više do Kanga nego do Ant-Mana. Ideja filma Ant-Man i Wasp: Kvantumanija nije unaprijediti likove iz naslova, već postaviti temelje za idući film o Osvetnicima. Stoga pati karakterizacija i razvoj likova. U principu, Langovi i Pymovi na istom su mjestu na kraju i na početku radnje. Nadalje, tinejdžerica Cassie odjednom je tehnološki genijalac na razini Tonyja Starka i Brucea Bannera, sudeći po iznenadnom razumijevanju kvantne tehnologije. Dijalog je cheesy, a pokušaji da se gledatelje nasmije – ako su to uopće i bili pokušaji – padaju u vodu. Akcija je onakva kakvu možete očekivati od bilo kojeg Marvelovog filma, sad već ništa posebno ili novo. Dok čekate da akcijske scene završe, svjesni ste toga da vas iza njih ne čeka ništa bolje, pa samo uzdišete i brojite minute do konca filma, pitajući se zašto ste uopće odlučili potratiti vrijeme na ovakvu budalaštinu.

Trebalo bi se istaknuti i da Ant-Man i Wasp: Kvantumanija u jednom trenutku poseže za deus ex machina narativnim postupkom – određen problem u zapletu donekle razriješi netko tko u principu nije imao veze s likovima. Ako već to nije velik grijeh, onda je prijestup zacijelo prisutnost M.O.D.O.K.-a, idiotske lebdeće glave koja dodatno narušava film s cringe pokušajima humora.

Ali nemojmo očajavati, vele gledatelji, jer Jonathan Majors rastura u ulozi Kanga! Pa… u redu, ako vas to tješi, Majors kao Kang jest solidan. Solidan – ali ne ništa spektakularno. Istovremeno, nema potrebe Kanga kao lika hvaliti kao da je vrhunski napisan antagonist, jer nije pretjerano razrađen i o njemu ne saznajemo mnogo. Njegova je motivacija površna, a prošlost neotkrivena.

Marvelovi filmovi postali su reklame za buduće reklame

Inače blago ocjenjujem Marvelove filmove. Vjerujem da je kritika prema četvrtoj fazi pretjerana, a osobno su mi se svidjeli i filmovi koji su zaradili osrednje ocjene poput Black Widow (2021.) i Doktora Strangea u Multiverzumu ludila (2022.). Međutim, Ant-Man i Wasp: Kvantumanija jasno pokazuje najveći problem s Marvelom danas: gotovo nijedan njihov film više nije film, već reklama za iduću reklamu. To postaje zamorno za gledati. Ljudi ne žele plaćati za reklame, žele pogledati film – s početkom, sredinom, i krajem. Umjesto da nam je Feige dao smislenu završnicu u trilogiji o Ant-Manu, dobili smo estetski ružan film s bijednom karakterizacijom, nepostojećim razvojem likova, lošim dijalogom, neuspjelim humorom, i uobičajenim i odavno već zamornim akcijskim scenama kakve smo vidjeli stoput ranije.

Ali hej, Kang će se vratiti.