Recenzija: Official Secrets (2019)
Pogledali smo političku dramu Official Secrets sa Keirom Knightley u glavnoj ulozi. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr: Drama, biografski
Redatelj: Gavin Hood
Scenaristi: Gregory Bernstein, Sara Bernstein, Gavin Hood
Glumačka postava: Keira Knightley, Matt Smith, Matthew Goode, Adam Bakri, Ralph Fiennes
Sinopsis: Istinita priča o Katharine Gun koja je pustila u javnost povjerljive državne tajne kako bi razotkrila ilegalne špijunske operacije. No time je prekršila i zakon o službenim tajnama zbog čega joj prijeti i zatvorska kazna. Sa svojom slobodom, brakom, i cijelim životom na tankoj liniji, morati će se postaviti za ono u što vjeruje.
Snimljen prema istinitom događaju, bez ikakvih kozmetičkih izmjena, nadomjestaka i dodataka, film Official Secrets Gavina Hooda nam je pokazao najturbulentniju godinu života Katharine Gun, koja je kao zaposlenica GCHQ-a pustila povjerljivo pismo iz NSA-a u javnost kako bi spriječila da diplomati UN-a odobre NATO savezu napad na Irak. Iako nije uspjela spriječiti rat, Katharina borba tek počinje kada joj se za posljedicu sloboda, brak i cijeli život nađu na tankoj liniji. Prije svega, mora se reći da je Gavin Hood sastavio vrlo dobar koncept za jednu ovakvu političku docudramu koja je na jasan i smislen, iako dosta pravocrtan način pokazala to turbulentno razdoblje Katharinog života. Kroz film smo prošli detaljno sve važne činjenice i događanja koja su se vrtila oko te priče. Od toga kako je Katharine pustila dopis u javnost, do toga kako novinari nisu bili sigurni je li riječ o originalnom dopisu, pa zatim sve do otkrivanja Katharine tajne, njezinih pravnih problema i konačne borbe za ono što smatra ispravnim.
Ovo je apsolutna drama, i kao takva vrlo vjerojatno neće leći baš svakoj vrsti gledatelja. Scenarij je složen od niza važnih događaja o Katharinom životu i što se sve našlo na kocki kao posljedica njezinih akcija, pogotovo što to uključuje i njezinog muža koji je imigrant koji se vjenčao sa njom zbog papira. Iako naravno Katharine inzistira da papiri nikada nisu bili primarni razlog tog braka, istražiteljima Scotland Yarda će to svakako biti sumnjivo s obzirom da njezin suprug dolazi sa onog dijela planete koji se SAD-u pokazao kao trn u oku. Ubrzo će njezinom suprugu zaprijetiti i deportacija, što će Katharine samo još više natjerati na borbu za ono dočega joj je stalo i što bi mogla izgubiti samo jer je htjela učiniti pravu stvar, iako je u konačnici ispala vrlo naivna.
U glavnoj ulozi, Katharine Gun glumi svima nam poznata Keira Knightley, koju već jako dobro poznajemo. S obzirom da je ona zapravo britanska glumica, nije imala nikakav problem sa naglaskom i ostalim čimbenicima kako bi iznjela ulogu u ovom filmu koji je inzistirao na prvenstveno britanskim glumcima, radi vjerodostojnosti s obzirom da se kompletan film, kao i istina priča, odvija u Engleskoj, a Hood je tu napravio jako dobar posao. Keira je odradila jako dobar posao u glavnoj ulozi, nije sad da je performans vrijedan Oskara, ali svakako iznad prosjeka, a naravno, od glumice Keirinog kalibra, ništa manje nismo ni očekivali. Uz nju, solidan performans je ponudio i Matt Smith, kao novinar Observera Martin Bright koji medijski pokriva Katharinu priču, a sigurno je da ne smijemo izostaviti ni legendarnog Ralph Fiennesa, koji je odradio vrhunski posao, onako kako i treba na svojoj vrhunskoj razini. U filmu je cameo preko arhivskih snimki imao i George Bush, ali to je bio samo mali podsegment kako bi se pokazala Katharino zanimanje i praćenje političkih događanja.
Što se tiče samog prezentiranja fabule, tu se i ne mogu naći neke velike zamjerke. Iako priča ide svojim pravocrtnim redom, nemojte očekivati neke grandiozne plot-twistove jer ipak je ovo film pravljen po istinitom događaju, a ni Hood nije išao u neko preveliko i dubinsko istraživanje fabule. On je orijenitirao cijelu priču samo oko Katharine, što je jako dobro stvar jer definitivno nije bilo potrebe da se ide u neke pustinje i prašume prilikom sastavljanja scenarija. Dijalozi su sasvim zadovoljavajuće napisani, što je također jako dobra stvar jer je u ovakvim filmovima kvaliteta dijaloga ono što nosi film i težinski prepričava fabulu. Jedino možda malu zamjerku bi mogli naći u samom završetku, odnosno raspletu koji je djelovao nekako previše lagan, ali s obzirom da je ovo ipak snimljeno po istinitom događaju, ne bi bilo fer tu tražiti krivicu kod scenarista.
S obzirom da je riječ o biografskom filmu, vrlo je bitna i sama vjerodostojnost u odnosu na stvarni događaj. U tom pogledu se Gavin Hood striktno držao stvarnih događaja te nije izmišljao toplu vodu. Uz to, dobro je prikazano i okruženje iz vremena radnje. Dobro, 2003. možda nije bila prije baš toliko davno, ali dobro je prikazano okružje i tadašnja tehnologija koja se još sastojala od monitora sa katodnim cijevima, VHS rekorderima, žičanim telefonima, preklopnim mobitelima, disketama i slično. Sve to bi kod generacija koje su to iskusile mogle probuditi neku određenu dozu nostalgije, što u svakom slučaju nije na odmet.
Glazba možda nije neka epska, ali ni ovo nije film koji bi tako nečemu morao inzistirati. Glazbeni score je sasvim zadovoljavajuće napravljen, što je u dobro pridonjelo kompletnom filmskom ambijentu. U konačnici, Official Secrets nije film koji bi mogao izazvati pomutnju među onim biografskim filmovima koji su kroz vrijeme postali klasici. Ali sasvim solidan koncept i vrlo dobar performans Keire Knightley je nešto što se može odgledati, ali ne i nešto što biste mogli dugovječno pamtiti ili ponovno pogledati.
