Recenzija: Gemini Man (Blizanac, 2019)

Pogledali smo Gemini Man, akcijski film vizionara Ang Leeja sa dva Will Smitha u glavnoj ulozi. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Akcija, sci-fi, triler

Redatelj: Ang Lee

Scenaristi: David Benioff, Billy Ray, Darren Lemke

Glumačka postava: Will Smith, Mary Elizabeth Winstead, Clive Owen, Benedict Wong

Sinopsis: Izuzetno vješti plaćeni ubojica postaje meta svog mlađeg klona.

Internet je zadnjih dana postao prepun negativnih recenzija na račun Ang Leejevog i Will Smithovog filma Gemini Man, a nama stvarno nije jasno zašto. Dobro, u neku ruku možemo i razumjeti kolege recenzente, jer samim pogledom na imena: redatelj Ang Lee, Oskarovac koji je snimio jednog od najboljih modernih klasika, Life of Pi, scenaristi David Benioff, koji je pisao mega-seriju Game of Thrones, Billy Ray koji je pisao scenarij za uspješnicu Hunger Games, Darren Lemke koji je bio scenarist jednog od ovogodišnjih ugodnih iznenađenja, Shazam!, kada tu još dodate Will Smitha u dvostrukoj ulozi u kojoj će se boriti protiv samog sebe, do izlaska filma se moglo očekivati da nas očekuje istinski akcijski spektakl. Pa iako Gemini Man to definitivno nije, i istina, s obzirom na imena koja se kriju iza njega, definitivno je da je mogao biti puno bolji, svejedno je dovoljno zanimljiv, zabavan i pun solidne akcije što ovaj film čini onim klasičnim akcijskim filmom koji je se gleda po principu: “pusti mozak na pašu i uživaj.”

Kako smo i mogli očekivati, apsolutno najjači adut filma je Will Smith koji je obje uloge odradio na svojoj klasičnoj iznad-prosječnoj razini. Uz to, kombinacija Willa i CGI-a kojim se dobila pomlađena verzija njegovog klona je napravljena vrlo kvalitetno. Također je na relativno dostojan način prikazana koliko to velika sličnost, ali tako i neke određene razlike između njih dvojice. Iako su obojica iznimno vješti plaćeni ubojice, vidio se onaj dobar balans mladosti i iskustva. U sceni gdje se dva Willa nađu u hand-to-hand borbi je uvjerljivo pokazala da je mlađi Will brži te nije istrošen kao stariji, ali stariji Will je mogao igrati na jednu važnu kartu, a to je iskustvo, iako je stariji Will prije nego je upoznao svog klona namjeravao povući u mirovinu, s obzirom da je prošao puno više borbi od tog mlađeg Willa, a i zna apsolutno sve njegove, tj. svoje pokrete i na koji način razmišlja, evidetno je da je borba između njih dvojice je kao svađa sa vlastitim ogledalom.

S obzirom da je primarno riječ o akcijskom filmu, definitivno je da film obiluje dobrom dozom akcije koja će se svidjeti svim štovateljima žanra. No ipak, glavna mana ovog filma zapravo leži u scenariju i prezentaciji fabule. Naime, scenarij je dosta blijedo napisan, dijalozi su pretežito vrlo otrcani, a fabula je prezentirana dosta površno te bez ikakve dubine. No ipak, s obzirom da je ovo stopostotni akcić koji i svojim trailerom publiku privlači na kartu toga što se većinu filma puca na sve strane i što svako malo nešto leti u zrak, može se reći da film nije napravljen da bio film u pravom smislu, odnosno da se na njega gleda kao na umjetnost, već je ukomponiran na onaj način da se napuni impresivnim vizualijama kako bi se u njemu moglo uživati. Dobro, istina je da film ima određenu količinu onih klasičnih akcijskih pretjerivanja, ali s obzirom na to što nam je sve od toga dosad prodao jedan Fast & Furious, ovaj film je u tom segmentu ispao mala beba.

Uz Will Smitha, vrijedi nekoliko riječi potrošiti i na Mary Elizabeth Winstead čiji me performans zapravo ugodno iznenadio. Mary se pokazala kao glumica koja se apsoultno može povezati sa karakterom badass curke koja nije ona klasična dama u nevolji već da zna uzvratiti udarac kad treba. Iskreno, po onome što sam vidio ovdje, moram priznati da je jedva čekam vidjeti u ulozi Huntress u Birds of Prey sljedeće godine jer Huntress je definitivno lik s čijim se karakterom Mary može lako sjediniti, kao što je to učinila i u ovom filmu. Dakako, kako obično i biva u ovakvim pure akcijskim filmovima, uvijek se nađe mjesta i za određenu dozu seksipila. Ipak, ovaj film je nekako djelovao dosta, da se tako izrazim, stidljiv u tom pogledu. Bila je jedna scena koja je izgledala kao banalni način da se Mary malo ‘raskomoti’, ali ta je scena izrežirana kao da je u tom trenutku Leeju i kamermanima bilo neugodno snimati (a tko zna, možda i je).

Što se tiče ostalih likova, Clive Owen i nije ostavio neki preveliki utisak, osim što je glumio onog klasičnog filmskog gada zbog kojeg stalno govorite u ekran: “de rokni ga više i završi s tim.” Dok je Benedict Wong, iako je zapravo bio samo kozmetički detalj, nikako nije bio višak budući da je malo potpomognuo onoj maloj dozi humora koju svaki ovakav film mora imati. Kad smo već kod humora, može se reći da je bilo par simpatičnih scena za malo se podsmjehnuti, ali humor generalno nije baš uspio. Ali ipak, vrlo dobra stvar je što se humor nije previše nametao, jer bilo bi puno gore da se nabacaju situacije za koje je tako očito da žele ispasti humoristične, a zapravo nisu uopće, ovako se i taj segment filma zadržao na relativno pristojnoj razini.

E sad, jedna stvar kojoj u ovoj filmu treba dati zasluženi palac gore je glazba. Dramatična glazba, pogotovo tijekom akcijskih scena, je apsolutno i bez pretjerivanja – vrhunska! Moram priznati da sam poslije morao googlati da nije glazbu možda radio Hans Zimmer jer ta dramaturgija koja se osjeti u glazbi prilikom akcijskih scena je djelovala baš u njegovom stilu. Iako je googlanje da negativan odgovor, stvarno sve pohvale glazbenom kompozitoru Lorne Balfeu. Išao bih čak toliko daleko i rekao da ovaj film bi trebao dobiti nominaciju za Oskara za najbolji glazbeni score i najbolju montažu i miks zvuka, možda ne da osvoji, ali nominacije svakako. Što se tiče CGI i vizualnih efekata, to je za jedan akcijski film napravljeno na sasvim zadovoljavajućoj razini, a već smo i spomenuli da je to pomlađivanje Will Smitha CGIem napravljeno na jedan sasvim kvalitetan način. Još jedne stvari koje se možemo dotaknuti je završetak filma. Iako će epilog možda nekome djelovati previše banalan uz komentar: “a moglo se i bez toga,” iako se zapravo i moglo, može se reći da je epilog ipak nekako napravljen kao onaj klasični završetak koji ostavlja osjećaj ispunjenja nakon svega što smo vidjeli što su glavni likovi sve morali proživjeti.

Zaključno gledano, je li Gemini Man vrijedan gledanja? A gledajte, kompletan film možda nije na onoj razini na kojoj ga je većina kritičara očekivala da će biti, ali je dovoljno zanimljiv da se može pogledati barem jedan put. Ovaj film nije nešto što biste mogli pohrliti gledati čim čujete za njega, ali film može poslužiti onoj klasičnoj svrsi svakog praznoglavog akcijskog filma – da vam uz solidnu količinu zabavne akcije prekrati dva dosadna sata. U konačnici, film kojeg biste ako ne sada, za koju godinu mogli pogledati na televiziji jedne večeri pred spavanje.