Recenzija: Game of Thrones (Igra Prijestolja) Sezona 8

Donosimo vam recenziju osme i posljednje sezone epske HBO serije Game of Thrones (Igra Prijestolja) – ovaj članak je pun SPOJLERA i čitate ga na vlastitu odgovornost.

Žanr serije:

Akcija, avantura, drama, fantazija

Kreator:

David Benioff, D.B. Weiss

Glumci:

Emilia Clarke, Peter Dinklage, Kit Harington

Radnja ukratko:

Temeljena na popularnom fantastičnom serijalu knjiga Georgea R. R. Martina, IGRA PRIJESTOLJA epska je priča o izdaji i plemenitosti smještena u zemlju Westeros, gdje ljeta i zime mogu trajati godinama, a samo je žudnja za moći vječna.

Osma sezona Igre Prijestolja je najavljivana kao jedno čudo koje nikada prije nismo imali prilike gledati na malim ekranima. Najavljivalo se šest epizoda svaka dužine igranog filma, pa bitke kakve se rijetko ili nikada ne mogu vidjeti ni na velikim ekranima (konkurencija Lord of the Rings bitkama), pričalo se o tjednima iscrpljujućih snimanja koje su glumci jedva izdržavali koliko je bilo napeto, pričalo se, pričalo se svašta.

Nažalost, od sve te velike priče, dobili smo daleko najlošiju sezonu serije Game of Thrones i možda i najgori kraj jedne velike serije u povijesti. Pišu se peticije, koje je potpisalo više od milijun ljudi za pravljenje nove osme sezone serije, ljudi otkazuju pretplate na HBO, ocjene na Rotten Tomatoes nikada manje, baš kao i na IMDb, više manje su svi složni – kritičari i gledatelji – da je ovo bila jedna velika katastrofa.

Sezona je u prve dvije epizode započela solidno, možda čak i dobro, ali sam u pojedinačnim recenzijama ove osme sezone odmah pisao o tome da je veliki problem što su potrošene još dvije epizode na više manje ništa, te da su ostale samo četiri epizode za završiti razne borbe, priče likove dovesti do kraja i povezati sve u jednu kvalitetnu završnicu. Ispostavilo se da sam nažalost bio u pravu i da je to bilo potpuno nemoguće. Ruku na srce, da su od početka sezone počeli eksplozivno i bez ikakvog gubljenja vremena i dalje u samo šest epizoda ne bi stigli ni pola riješiti, barem ne na kvalitetan način, čak ni da su epizode zaista trajale poput igranog filma, što nisu, nisu čak ni blizu. Stvari su se trebale početi pripremati za kraj već u prethodnim sezonama, ili su trebali učiniti potpuno suprotnu stvar i umjesto manje, u ovoj sezoni napraviti više epizoda.

Nakon prve dvije usporene epizode uslijedila je kulminacija serije Igre Prijestolja, Bitka za Winterfell, bitka između mrtvih i živih, ono sve što se mjesecima najavljivalo, ono što smo čekali, tu bitku kraj koje će se i veliki Gospodari Prstenova sakriti – mogli su se sakriti u nju koliko je bilo toliko mračno i ništa se nije vidjelo. Dakle vizualni efekti čista nula, bitka od taktički loše do potpuno nevidljive, jedino vizualno dobro su bile borbe NA zmajevima, a ne borbe zmajeva koje su također izostale. Vojske su bile potpuno zanemarene, presudili su zmajevi, magija i Arya koja se stvorila od nikuda i u prvoj epizodi borbe ubila Night Kinga! Moram priznati, veliko razočaranje za mene. Ako su već planirali dati da ga nekako završi jedna osoba, iako po meni ne u jednoj epizodi jer je to premalo za negativca kojeg od prve sezone čekamo, onda je to morao biti potpuno beskorisni Bran – ili ciljano beskoristan zbog svoje krajnje velike koristi. Sve u svemu, ova bitka nije bila ni među pet najboljih u Game of Thrones seriji, ne da se može uspoređivati s najboljim filmskim borbama. Budžet na nuli otprilike, jer to što mora biti mrak, jer je kao Night King, a i borba je po noći, ne mora značiti da se apsolutno ne vidi ništa, samo znači da su si time maksimalno uštedjeli na budžetu, iako sam vidio da su još oko ove epizode ljudi podijeljeni, nekima se svidjela, nekima ne, tu završava više manje sva podjela i nakon ove epizode sve ide naglo prema dolje.

Sljedeća, četvrta epizoda serije Igra Prijestolja je meni osobno i najbolja epizoda. Taktički opet vrlo loša, bilo je nekih nepotrebnih dijaloga, vjerojatno se više trebalo napraviti, međutim vizualno je dobro izgledala, napokon je uklonjen jedan zmaj – od početka sam bio uvjeren da treba ukloniti zmajeve jer su prevelika prednost u borbi s običnim vojskama – završila je vrlo dobro s najavom u novi glavni okršaj i možebitni spas sezone, o kako sam se prevario. Već ova epizoda se kritičarima i velikom djelu gledatelja nije sviđala, a stvari samo postaju sve gore i gore.

Bitka za Kraljev Grudobran (odnosno Dubrovnik) je bila kulminacija svega što nije valjalo u ovoj sezoni. Transformacija možda i glavnog lika u seriji, doslovno preko noći, od glavne heroine do poludjele kraljice, od lomiteljice okova do ubijanja svojih neprijatelja bez milosti, od izbaviteljice robova do masovnog ubojice muškaraca, žena, starih i nemoćnih i djece, a sve to u pet minuta jedne epizode. Da su nas pripremali na to zadnje dvije sezone, da je polako ludila, ubijala nedužne i slično, ovi potezi bi imali smisla, nažalost ovako njezini potezi nemaju nikakvog smisla. Međutim, to nije jedna stvar koja nije valjala u ovoj epizodi. Vraćamo se ponovno na bitku, na taktiku, na ono što su najavljivali kao najbolje bitke ikada viđene na malim ekranima. Mislio sam ‘ok, ona prva bitka nije valjala, ali sada ćemo dobiti pravu stvar,’ nažalost, ova bitka je bila još gora od one protiv Night Kinga, ili točnije ove bitke nije ni bilo, došao je zmaj i počistio sve pred sobom. Kao što sam gore rekao, zmaj nije smio sudjelovati u ovoj bitci, samo bi tako bila zanimljiva. Svi oni Dothraki, svi oni Neokaljani, a pogotovo oni Golden Company su bili potpuno beskorisni u ovoj sezoni, odnosno u ovom slučaju epizodi. Golden Company, glavni adut Cersei, je doslovno pao u pet sekundi na malim ekranima. Taktički sve ponovno katastrofa, od onog njezinog leta zmajem na brodove koji su u prošloj epizodi joj ubili zmaja i od kojih je iz nekog razloga pobjegla, sada je bez ikakvog problema na namještene napala i sve ih uništila, nema baš smisla, jel? Onda te vojske s jedne i druge strane, nikakve logike, one baliste na zidinama koje su precizne kao stormtrooperi iz Star Warsa i tako dalje. Ajde nadao sam se barem će borbe 1 na 1 izvući ovu epizodu Igre Prijestolja, međutim i toga je izostalo ili je bilo ponovno loše. Borba Jaimea i Eurona završava tako što Euron čeka 5 minuta da ovaj ode po mač, a kada ga je već vidio da ga je uzeo, odlučio se i nabosti na njega, ne ga slučajno probosti od iza ili nešto slično. Onda borba Sandora Cleganea i njegovog brata Gregora ponovno bez puno logike – kako se samo Gregor odjednom odlučio oglušiti o zapovjedi svoje kraljice i ubio svog saveznika bez ikakvog razloga – a ne treba ni zaboraviti kako je Hound, jedan od sposobnijih ratnika, ubadao svog brata u ruke, prsa i ne znam ni ja gdje sve ne jedno 20 puta, prije nego ga se sjetio ubosti u oko, sve to dok ga je ovaj davio. Dakako, ubod i oko je imao više smisla. Umiranje Jaimea i Cersei jedno drugom u zagrljaju tijekom rušenja zidina je još jedan šamar gledateljima koji su 10 godina čekali vidjeti kakvu će sudbinu doživjeti fantastična Cersei. O potezima Jaimea, koji je prešao pola svijeta da dođe tamo umrijeti ne treba ništa posebno govoriti. Osobno, ovo mi je bila najgora epizoda ove osme sezone, a to puno govori jer rijetko je koja bila dobra.

Za posljednju epizodu se znalo da mora biti razočaranje, jednostavno vremena više nije bilo. U cijeloj sezoni nisu nam ponudili ni jedno iznenađenje, pa sam se nadao da bi možda to moglo biti u posljednjoj epizodi. Iskreno, ne znam više zašto sam polagao ikakvu nadu u išta vezano uz ovu sezoni. Jon je ubio Dany, očekivano, iako je 2 minute ranije rekao Tyrionu da mu ne pada na pamet ubiti ‘svoju kraljicu’ i to u sred sobe sa Željeznim Prijestoljem gdje baš ni jedan vojnik njezin nije bio da joj stane u obranu, iako je bilo prijetnji i dalje sa svih strana, a glavna upravo Jon, koji je bio i jedan od glavnih nasljednika na to prijestolje. Dobili smo i uglavnom očekivani izbor za novog vladara, beskorisnog Brana, koji je uglavnom uvijek bio na samom vrhu anketa. Taj dio moram priznati da mi je zadovoljavajuć, nekako najbolje i najpravednije objašnjena odluka. Više od pola važnih priča nije objašnjeno niti će ikada biti, a druga polovica izrazito nezadovoljavajuće. Tyrion, najinteligentnija osoba u Game of Thrones seriji je u svakoj epizodi bivao sve gluplji i gluplji. Jon, pravi nasljednik, Azor Ahai, Princ Koji Je Obećan, osim što je uspio ubiti Dany nije napravio apsolutno ništa i protjeran je da živi u divljini – cijela sezona se gradila i gubila vrijeme na njega i Dany, a od njih na kraju baš ništa. Sivi Crv, jedan od najgorih vojskovođa ikada, niti je uspio spasiti, a ni osvetiti svoju ljubav, baš kao ni svoju kraljicu. Priče od Sanse, Arye, Gendryja, Brienne i drugih kao da su zaboravili napisati, iako budimo iskreni, vremena za to zaista nije bilo.

Iako sam definitivno užasno razočaran s ovom dvojicom showrunnera, Davidom Benioffom i D.B. Weisseom, bilo bi interesantno vidjeti tko je forsirao da sve bude riješene u šest epizoda umjesto u puno više. Uopće mi nije jasno zašto je HBO jednu seriju koja je bila najgledanija na svijetu odlučio tako brzo završiti. Trebalo joj je dati još sezona, a ako ne to, onda barem u ovoj sezoni povećati broj epizoda.

Ostaje velika, velika tuga što je jedna ovako velika serija završena na jedan ovako loš i užurban način. I dalje je ovo vrhunska serija, samo sada je to vrhunska serija s vrlo lošim krajem. Dobro je što je definitivno razbudila studije koji se sve više i više bacaju na izradu novih epskih serija fantazije, tako su sada u izradi čak tri Game of Thrones prequel serije, Amazonova Lord of the Rings serija s najvećim budžetom ikada viđenim na malim ekranima, a i Netflix nam ove godine donosi novu The Witcher seriju. Ne treba zaboraviti ni nadolazeću seriju fantazije od HBOa, His Dark Materials, koja također ima veliki potencijal. Sve to što stiže je zahvaljujući Igri Prijestolja.