Recenzija: Mary Poppins Returns (2018)

Pogledali smo nastavak poznatog klasika iz 1964., Mary Poppins Returns. Malo kasnimo sa ovom recenzijom, ali vjerujte da je prava šteta da ovakav film ostane izostavljen.

Žanr: Komedija, obiteljski, fantazija, mjuzikl

Redatelj: Rob Marshall

Scenarist: David Magee

Glumačka postava: Emily Blunt, Lin-Manuel Miranda, Ben Whishaw, Emily Mortimer, Pixie Davies, Nathanael Saleh, Joel Dawson, Julie Walters, Meryl Streep, Colin Firth

Sinopsis: Dva i pol desetljeća nakon zadnjeg posjeta, čarobna dadilja se vraća Michaelu i Jane koje je prije čuvala te pomaže njima i Michaelovoj djeci da prožive teške trenutke svojih života.

Dakle, ako ste i pogledali ovaj famozni film, možda vas zanima i naše mišljenje o istom. E pa ono je, generalno gledano, vrhonaravno i pozitivno. Mary Poppins Returns je esencija bajkovitog Disney filma i svatko tko kaže drugačije – laže. Da vam pravo kažem, ovo je film kojeg sam zapravo čekao cijeli svoj život, a da toga uopće nisam bio svijestan.

Kao što vjerojatno znate, originalni Mary Poppins film je izašao još davne 1964. a producirao ga je sam Walt Disney. Taj film je pomaknuo sve moguće standarde tadašnje kinematografije, bio je nominiran za čak 13 Oscara (jedini Disney film koji je bio nominiran za Najbolji Film za životnog vijeka Walt Disneya) od čega je 5 osvojio, a performans Julie Andrews kao naslovog lika je pobrao sve same pohvale te je sasvim zasluženo nagrađen Oscarom za glavnu žensku ulogu. Iako u jednu ruku možda ne bi bilo fer uspoređivati ovaj novi film sa nevjerojatnim klasikom, prilikom recenziranja ovog filma ćemo morati apelirati i na kvalitete originalnog filma.

E sad, rekao sam da je ovo film kojeg sam zapravo nesvjesno čekao cijeli život. Zašto sam to rekao? Pa prije svega što Mary Poppins Returns ima gomilu aspekata i sekvenci zbog kojih ćemo se vrlo rado prisjetiti mnogobrojnih Disney klasika koji su nastali u vrijeme samog Walta Disneya. Uvodna špica je napravljena po uzoru na originalni film i na ostale tadašnje klasike. Pejzaži prikazani kao temperom naslikane slike, u stilu Van Gogha, popraćeni izvrsnom glazbom već su mi u početku podigli kompletno mišljenje o filmu za 120 posto. Naravno, nije to jedino što je ovaj film napravio besprijekorno, moram reći da je dizajn setova, kao i dizajn kostima uistinu, i u punom smislu riječi – savršen, vidi se da ni nakon svog tog vremena, u Cherry Tree Laneu se malo toga promijenilo, a i kompletan London je prikazan isto tj. jednako dobro kao i u originalu. Ovaj film, nažalost, od četiri nominacije za Ocara nije osvojio nijednu, ali za najbolje kostime i za najbolji produkcijski dizajn je trebao osvojiti bez problema, uz dužno poštovanje Black Pantheru koji je osvojio obje kategorije.

No kompletna kvaliteta filma ni tu ne staje. Naime, animirane sekvence su animirane tradicionalnom animacijom. Da, dobro ste čuli! I ja sam mislio da će se Disney sada zauvijek držati kompjuterske 3D animacije. Iako i to ima svoje kvalitete, meni je kao poborniku klasičnih filmova uistinu nedostajala ta tradicionalna animacija s kojom se i Walt Disney u svoje vrijeme koristio i s kojom je stvorio neke od najvećih animiranih klasika u povijesti, a tako je, između ostaloga, nastao i legendarni Mickey Mouse. Klasičari poput mene će osjetiti nostalgiju samo takvu.

No ni to nije ono glavno, o ne! Naime, performans glavne glumice Emily Blunt je, bez ikakvog pretjerivanja – savršen, kako glumački, tako i pjevački. Iako definitivno nije bolja od Julie Andrews, apsolutno je uz rame originalnoj Mary Poppins, što je i dvostruko više nego što sam očekivao od njezine interpretacije, a zapamtite da su Julie i Emily glumile istu Mary Poppins, tj. u ovom filmu nije riječ o rebootu lika, a ako vam je čudno što Mary Poppins nakon toliko vremena izgleda skoro isto, znajte da ona ne stari. Ostale glumačke interpretacije su također vrlo dobre, pogotovo djece, ali pokraj Emily se apsolutno nitko više ne vidi. Prilikom gledanja filma, imao sam isti onaj osjećaj kao kada sam kao dijete gledao originalni film – čim bi krenula neka scena bez Mary Poppins, ja bih samo nestrpljivo čekao da se ponovno vrati u kadar.

Naravno, kao i u svakom mjuziklu, veliki udio kvaliteti filma daje i glazba. U ovom slučaju, glazba je napravljena sasvim zadovoljavajuće, onako kako se od Disney mjuzikla može i očekivati. Iako su same pjesme vrlo dobre, ipak nema baš pjesama koje će vam odmah ući u uho kao što su originalnom filmu to bile Spoon full of sugar, Chim Chim Cher-ee ili Supercalifragilisticexpialidocious (to sam copy-paste, obično ju zovem Super-cali-fra-nešto). Iako je pjesma The Place Where Lost Things Go bila nominarana za Oscara u kategoriji najbolje pjesme, meni je najbolja pjesma bila Can you imagine that? koju je Emily otpjevala apsolutno savršeno tijekom prekrasne scene koja je ujedno i prva, tako reći, čarobna scena u filmu. Plesne koreografije također su izvrsno i napravljene i izrežirane.

Specijalni efekti i CGI su odlični. Iako su, za tadašnje standarde, u originalnom filmu efekti bili napravljeni da se i danas dobije apsolutni doživljaj igrano-animiranog klasika, u ovom novom filmu spoj igranog i animiranog djeluje puno prirodnije zbog čega će nove generacije apsolutno zavoljeti i ovu inkarnaciju Mary Poppins.

Ovaj novi film također prikazuje i kako se Michael i Jane, koje je Mary Poppins čuvala kao djecu u originalnom filmu, nose sa tim iskustvom iz djetinjstva, naravno da oni kao odrasli ne vjeruju ni u č od sve te čarolije koju su doživjeli sa Mary Poppins, a ne pomaže ni činjenica da, iako Mary Poppins i najjednostavnije zadatke pretvori u nevjerojatnu čarobnu pustolovinu, nakon pustolovine se zna vrlo uvjerljivo, što bi mi rekli, praviti luda. Moram reći da je to jedini dio koji je Emily odglumila bolje od Julie. Emily je također prilikom tih scena djelovala i nekako puno ozbiljnije.

Za razliku od originalnog filma, koji se bazirao na obiteljske odnose te nije imao pravog antagonista, u ovom filmu se nalazi negativac koji će se naći i u prikrivenom, ali i u izravnom konfliktu sa protagonostima. Mislim da je Disney tražio scenarij sa pravim negativcem kako bi se novoj Mary Poppins udahnuo modernistički pristup isto koliko nas je i podsjetio na zlatno doba Disneya iz sredine prošloga stoljeća.

Pored svega, treba još spomenuti da je film izuzetno topao, dirljiv, zabavan te nevjerojatno vješto napravljen da u njemu mogu podjednako uživati i djeca i odrasli po čemu je, uostalom, Disney i poznat.

I što na kraju reći? Neki će reći da je Mary Poppins Returns pokušaj zgrtanja love na slavnom imenu, dok će neki reći da je film, u odnosu na original, još malo od istoga, no to nije mana ovog filma, već velika prednost. Jer jedno je gledati jedne te iste filmove čiji neograničeni broj nastavaka dolazi svake dvije-tri godine, a nešto posve drugo uživati u povratku u čarobni svijet savršene dadilje nakon više od pet desetljeća. Premda Mary Poppins Returns nije doživjela onako veliko uživanje kao originalni film tada, ipak je još uvijek na vrlo visokom nivou. Zašto? Zbog još uvijek izvrsne glazbe, kombinacije igranih i animiranih sekvenci, fantastične atmosfere te ponovno, izvrsne Emily Blunt koja je, pored svih očekivanja, savršeno snašla u cipelama koje je nosila legendarna Julie Andrews.

Ako ste ljubitelj filmske čarolije, avanutre, mjuzikla i Disneya općenito, Mary Poppins Returns je nešto što apsolutno morate odgledati, no upozoravam vas, za kompletan doživljaj, bilo bi dobro da prije toga pogledate i originalni film. Vjerujte mi da će vas ta dva filma zajedno bez sumnje uvući u svoj prekrasni svijet čarolije u kojem će Mary Poppins biti vaš vodič, i neće vas vratiti sve do završne špice, a možda ni tad.