Recenzija: Ubice mog oca (2016-), treća sezona

Treća sezona visoko-budžetne serije Ubice mog oca sinoć je završila svoju treću sezonu sa finalnom, jedanaestom epizodom. Vrijeme da saznamo je li ova sezona opravdala veliko isčekivanje publike nakon dvije intrigantne, ali vrlo kvalitetne sezone.

Žanr: Drama, kriminalistički, misterija, triler

Autori: Nataša Drakulić, Predrag Antonijević

Glumačka postava: Vuk Kostić, Tihomir Stanić, Marko Janketić, Nina Janković Dičić, Elizabeta Đorevska, Slavko Štimac, Miodrag Radonjić, Slaviša Čurović, Ivana Dudić, Anica Dobra, Boris Pingović, Jelisaveta Orašanin, Isidora Simijonović, Ljubomir Bandović, Predrag Bijelac, Mirjana Karanović, Nataša Ninković, Andrija Milošević, Uliks Fehmiu

Sinopsis: Inspektor Aleksandar Jakovljević riješava novi slučaj – slučaj ubojstva uglednog liječnika koji ide u nekoliko pravaca sa neočekivanim preokretom na kraju. I ovdje se opisuje odnos osobnog i javnog odsjeka u oblasti zdravstva. Usporedno sa tim, odvija se veliki rat između narko-klanova oko borbe za prevlast na tržištu droge od čega Marjanović dugo pokušava da skloni Aleksandra, ali je to nemoguće. Prošlost od koje se Aleksandar još nije oporavio, smrt njegovog oca Mileta, ponovo kuca na vrata jer saznaje bolnu istinu koja mijenja sve.

Povezano: Počela treća sezona serije Ubice mog oca

Ako vam je potreban onaj tzv. dio “za neupućene,” kliknite na gornju poveznicu gdje se nalazi članak koji je objavljen kada je ova sezona krenula sa prikazivanjem.

Ubice mog oca je, generalno gledano, jedna od najkvalitetnijih krimi-serija sa ovih prostora. Prva sezona je ono, što bi mi znali reći, ‘pokidala’ i to u dobrom smislu. Druga sezona je, iako nije uz rame prvoj, ipak bila dostojan nastavak, no druga sezona nije objasnila neke stvari iz prve sezone, a i sama je otvorila tucet novih vrata u radnji za koje se očekivalo da će ih ova treća sezona zatvoriti. Prije svega, morate znati da ovo nije serija za “pustiti mozak na pašu,” pogotovo ove sezone. Serija konstantno uvodi nove likove, prema tome, ako nemate fotografsko pamćenje i ako niste detaljno pogledali sve epizode iz prethodne dvije sezone, bit ćete zbunjeni poput kokoši koja ni sama ne zna zašto se ustrčala po kokošinjcu.

Dok su prve dvije sezone vrlo dobro držale tempo, te su kroz svaku epizodu dobro raspodijelili napetost, izuzetnu krimi-atmosferu te elemente misterije, ova sezona je išla po principu “zbrda-zdola.” Sezona je započela odlično, ali sredina sezone je takva da ju komontno možete i preskočiti i malo biste toga izgubili, i na kraju, hopala!, sve bitno što se trebalo dogoditi zguraju u zadnje dvije epizode. Upravo je to glavni problem ove treće sezone, dok su prve dvije nas držale na rubu i jednostavno budile želju za daljnim gledanjem, sada biste mogli izgubiti volju nakon četvrte-pete epizode, ali znajte da se u zadnje dvije dogodi gomila toga što smo čekali, ali čak niti tada nismo dobili odgovore na pitanja koja se vuku još od prve sezone.

Isto tako, ova sezona je započela gomilu toga, malih milijun segmenata u radnji, a razriješili su jedva pola, ako i toliko. I ako još tu dodamo sve ono što je ostalo nerazriješeno u prethodne dvije sezone, da nam mozak radi kao NASIno računalo, ne bi to uspio izdržati. Razumijem da ovo nije tip krimi-serije koji radi na principu “jedna epizoda-jedan slučaj,” i shvaćam da je neke segmente radnje definitivno potrebno raširiti na više epizoda, pa čak i na cijelu sezonu ako je potrebno, no dok je to u prethodne dvije sezone bilo, ajmo reći opravdano, te se nije toliko primjećivalo, ove sezone, budimo realni, šta je previše, previše je.

Dakako, ni ove sezone nas nisu poštedjeli cliffhangera, pogotovo u zadnjoj epizodi, pa iako mi je želja za daljnjim praćenjem serije ove sezone vidno oslabila, sigurno je da ćemo i četvrtu sezonu, koja je već najavljena, željno isčekivati u nadi da ćemo dobiti odgovore na barem neka pitanja od prije. Ne znam koliko scenaristi planiraju sezona, ali nakon ovoga, ne mogu se oteti dojmu da bi i četvrta sezona mogla puno toga početi, a malo toga završiti.

Da kažemo sada pozitivne strane, unatoč razvučenosti radnje, serija je nekako uspijela zadržati svoju realnost i dosljednost te nije izgubila na svojoj atmosferi. Rat između policije i kriminalnog podzemlja se još uvijek dobro osjeti, te više neće biti sigurno vjerovati čak i ljudima u policijskim redovima. Vuk Kostić, koji tumači glavnog lika, inspektora Aleksandra Jakovljevića, je svoj posao odradio sasvim korektno, no definitivno najbolji glumački aspekt serije je još uvijek Tihomir Stanić kao direktor policije Predrag Marjanović koji je ove sezone intrigantniji no ikad te stvarno nikada ne možete znati što Marijanović drži u rukavu i na koju će sljedeću kartu igrati, a Tihomir Stanić tako turbulentnog lika interpretira izvrsno što dodatno pojačava kako glumački, tako i dramaturški aspekt cijele serije.

Što se tiče ostalih likova, vrlo dobar dojam ostavlja i Marko Janketić kao inspektor Mirko Pavlović, te bromance između njega i Vuka Kostića je još jedna zvijezda vodilja kako prethodne, tako i ove sezone. Još jedna uloga koju vrijedi spomenuti je i poznati Slavko Štimac kao marljivi forenzičar Sava koji će ove sezone frazi “posla preko glave” dati sasvim novo značenje. Možda jedina uloga koja mi je ove sezone bila trn u oku je Radoš Bajić, ali on je u sporednoj ulozi te se pojavljuje tri-četiri puta tijekom sezone, iako će se njegova uloga na kraju pokazati ključnom.

Kao što sam već rekao, scenaristi su već najavili četvrtu sezonu koja bi svijetlo dana trebala ugledati pred kraj ove godine, pa iako je ove sezone utisak popustio, nakon cliffhangera u zadnjoj epizodi, te još gomile drugih pitanja, želja da saznamo što će se dalje dogoditi jednostavno nadmašuje želju za odustajanjem. Definitivno se nadam da su autori ove sezone uvidjeli gdje škripe te da će ta mjesta iduće sezone znati podmazat.