Recenzija: Ralph Breaks the Internet (2018)

Nastavak hita Wreck-It Ralph iz 2012. godine stigao je u kina pred kraj ove jeseni, kao posljednji veliki animirani hit za 2018. godinu. U kinu smo pogledali zanimljivo naslovljeni Ralph Breaks the Internet, a našu recenziju filma pročitajte u tekstu ispod.

Žanr:

animirani, avantura, komedija

Režija:

Rich Moore, Phil Johnston

Scenarij:

Phil Johnston, Pamela Ribon

Glasove posudili:

John C. Reilly (Wreck-It Ralph), Sarah Silverman (Vanellope von Schweetz), Gal Gadot (Shank), Jane Lynch (Tamora Jean Calhoun), Taraji P. Henson (Yesss), Alan Tudyk (KnowsMore), Alfred Molina (Double Dan), Ed O’Neill (G. Litwak)

Sinopsis:

Nakon što je u igraonici gospodina Litwaka uspostavljen ustaljeni dnevni postupak, likovi iz video igara bivaju suočeni s dolaskom bežičnog interneta. Nakon što je jedini način sa spade Venellopeinu igru odlazak na internet i skupljanje dovoljno novca da s eBayja kupe potrebni dio, Ralph i Venellope odlaze u beskonačni, novi svijet gdje njihovo prijateljstvo bude testirano.

Kada je Disney najavio nastavak svog za Oscara nominiranog hita, Wreck-It Ralph iz 2012. godine, bio sam prilično uzbuđen, s obzirom da je prvi dio bio prilično osvježenje. Posvećen zlikovcima, ali na jedan vrlo zabavan i benigan način, prvi film donio je jednu zanimljivu priču o nadilaženju stereotipa i izgradnji prijateljstva, neovisno o predrasudama koje prate određenu ličnost. Jasno, u nastavku je trebalo razviti novu ideju, u čemu su scenaristi bili izrazito uspješni, s obzirom da su uspjeli ne samo proširiti kontekst priče na jedan logičan način (uvođenje Interneta), već i razviti likove na jedan nov i drugačiji način. Dakle, što se događa kada Ralph sruši Internet?

Priča počinje šest godina nakon završetka prvog filma. Život u igraonici gospodina Litwaka je ušao u jednu zadovoljavajuću, ali šablonsku rutinu koja, čini se, odgovara svima. Ralph i Venellope su ostali najbolji prijatelji, međutim Venellope želi nove izazove. Kada Ralph upadne u njezinu igru i stvori novu stazu, djevojčica koja je igrala igru razbije volan. Kada ga ne uspije popraviti, gospodin Litwak ugasi igru jer mu je cijena od $200, koliko košta zamjenski volan, preskupa. Želeći spasiti Venellopeinu igru, Ralph i ona odlaze na Internet te pokušavaju zaraditi dovoljno novca da kupe volan po višestuko većoj cijeni. Dobro, Ralph se više trudi, dok Venellope odlazi u drugu igricu, čiji joj se ambijent jako svidi, nakon što otkrije da je i ona Disneyjeva princeza. Ralph, naravno, skupi dovoljno novca, međutim tu se radnja dodatno zakomplicira i skoro dolazi do potpunog pada cijelog Interneta, prije nego što očekivani happy end sa snažnom poukom dođe do izražaja. Sve je to u tehničko-narativnom smislu izvedeno jako dobro i uz mnogo osjećaja za ljepotu, ali i humor. Vizualizacija Interneta iznutra je bila fenomenalna, inspirirana kakvim beskrajnim futuristčkim gradom, pri čemu su reference na pojedine stranice i portale jako domišljato realizirane. U tom je smislu trenutak ulaska i boravka na Internetu bio prava vizualna poslastica kakvu se rijetko viđa u animiranim filmovima, čak i kada se radi o vrhunskoj produkciji kao što je Disneyjeva.

Uz dobar vizualni dojam, humor je tipično dobro doziran, pri čemu su redatelji i scenaristi ne samo nadogradili fore na kakve smo navikli u prvom dijelu, već su i, sukladno okolnostima, smislili i cijelu seriju novih koje su odlično uklopljene u kontekst filma (morski pas je izvanredan, a ostanite i za post-credits scenu). U kontekstu humora, treba istaknuti i da je Ralph ruši intrenet atipično autoironičan film za Disney, koji se osvrnuo ne samo na svojevrsnu tupost i ispraznost masovne medijske kulture koju je sam stvorio, već i na vlastite filmske uratke i tradiciju svojih uradaka, ponajviše kroz dijalog Venellope s princezama, ali i kroz Venellopeinu “princezinu pjesmu” otpjevanu nakon susreta s vodom koja se izlila iz plastične čašice. U tom smislu ide velika pohvala autorima, ali i samom Disneyju, koji je dozvolio jedan ovako subverzivni element u svom animiranom hitu.

Likovi i njihovi međuodnosi su posebno dobro razrađeni u ovom filmu. Kako sam imao priliku gledati sinkroniziranu verziju gdje je Ralphu glas posudio izvrsni Vedran Mlikota, ne znam kako su izvorni glasovi zvučali u originalu, ali s obzirom na raniji rad i brojne pohvale, ne sumnjam da su Reilly i ekipa odradili odličan posao. Sukladno tome, ovdje ću više govoriti o karakterizaciji likova i njihovom razvoju, nego o interpretaciji.

Ralph je zapravo svojevrsna verzija Shreka, percipiran negativno, mada izrazito simpatičan, dobar i lojalan. Njegova evolucija je lijepo odrađena kroz dva filma, međutim unatoč tome što se čini da je na početku filma on u najboljoj mogućoj poziciji, u filmu dobije prostora za daljnji razvoj, za pokazivanje svoje veličine i nesebičnosti, ali i priliku da shvati kako neke stvari trebaju funkcionirati. Ralph je ponovo ispao veliki pozitivac u filmu, koji je nadišao sam sebe kako bi se, opet, žrtvovao da pomogne drugima. S druge strane, Venellopein lik je, barem meni, izveden s nešto manje takta. Iako je i ona na početku filma u znatno boljem položaju nego u prvom filmu, kako radnja odlazi, trebala se razviti, trebala je postati širokogrudnija, vjernija samoj sebi, ali je zapravo ispalo drugačije. Naime, ja sam dobio dojam da je njezina ekspanzija zapravo bila tek hir jednog sebičnog djeteta koje nije nadišlo samo sebe. Iako će film to prikazati drugačije, iako će Venellope biti ta emancipirana cura koja će se boriti za svoje snove i prikazati Ralpha kao sebičnog rušitelja istih, film zanemaruje njegovu nesebičnost i pomoć koju joj je pružio. Da, poanta je da prijatelji moraju biti i onda kada nisu jedan pored drugoga, ali činjenica je da je Ralph u oba filma žrtvovao dobar dio sebe kako bi Venellope uspijela, dok ona nije žrtvovala ništa. Ništa – osim njega. Iako je film taj njen čin prikazao kao plemenit i emancipirajući za žene, on je za mene zapravo bio vrlo sebičan, jer je pri svom hirovitom pokušaju napretka zanemarila jedinu osobu koja je bila uz nju svo to vrijeme i pomogla joj da uopće dođe do tu. I ne samo da ga je zanemarila, već ga je i optužila da je posesivan. Da, i Ralph je tu trebao i izvukao je neke lekcije, ali on je i dalje ostao istinski junak ove priče, isto kao i u prvom filmu i tu mu titulu ništa ne može oduzeti. Mislim da je ova nezgrapno izvedena poanta, koja je tako razrađena i zbog političke konotacije, najlošiji aspekt filma i ono što ga stavlja, ipak, na jednu stepenicu ispod prvog dijela.

Od ostalih likova, mnogi su zapravo parodije medijske kulture, poput Yesss i njezinih sljedbenika, ali i simpatični KnowsMore, koji je zanimljiv osvrt na Google. Disneyjeve princeze su lijepo uklopljene zajedno s referencama, pri čemu je ovo bio zanimljiv alternativni pogled na njih kao stvarne ličnosti, izvan gabarita vlastitih priča.

Ralph Breaks the Internet je u svakom slučaju dostojan nastavak prvog dijela. Vizualno impresivan, sadržajno izrazito zabavan i duhovit te s jako lijepim razvojem likova, jedina mana od koje film pati je ta ne nužno loša, ali nezgrapno prenešena poruka, jer se činilo da su nečiji sebični ciljevi, samo zato što je ona žena, stavljeni ispred osjećaja i truda svih drugih likova, zato što oni nisu žene. Tu je da Disneyjeva ispolitiziranost došla do izražaja, ali taj vam detalj neće toliko upasti u oči ako ne budete išli filozofski analizirati poruku filma. S druge strane, Disneyjeva autoironija i subverzivna kritika medijske kulture, čiji je on enorman dio, veliki su plus ovoga filma, koji na taj način poentira u odnosu na druge uratke. Svakako kandidat za Oscara, Ralph ruši Internet je apsolutna preporuka i animirani uradak koji će vas jednako tako nasmijati i zabaviti, koliko i impresionirati.