Pogledali smo novi film redatelja Richarda Linklatera s Cate Blanchett u glavnoj ulozi, koji je pravljen prema knjizi istog imena, Where’d You Go, Bernadette (Kamo si otišla, Bernadette?). Našu recenziju filma Where’d You Go, Bernadette (Kamo si otišla, Bernadette?) pročitajte u članku.

Žanr:

Komedija, drama, misterija

Redatelj:

Richard Linklater

Scenarist:

Richard Linklater, Holly Gent

Glumci:

Billy Crudup, Cate Blanchett, Claudia Doumit

Radnje ukratko:

Brižna majka postaje prisiljena ponovno se povezati sa svojim kreativnim strastima, nakon što je godinama žrtvovala sebe za svoju obitelj. Njezino riskiranje odvodi je u epsku avanturu koja ponovno započinje njezin život i dovodi do njezinog pobjedonosnog ponovnog otkrića.

Da li nam je svima suđeno da „pustimo“ korijenje i na koji način?

Moram priznati da sam bez nekih specijalnih očekivanja otišla pogledati ovaj film. I bilo kakvog predznanja. Tek sam na samom kraju na odjavnoj špici vidjela ime Richarda Linklatera i imala „ahaa!“ momenat.

Priča prati Bernadette Fox i njezinog muža Elgia koji „upadnu u zamku“ kada ih njihova kći nagovori da kao porodica, prije njezinog odlaska u internat odu na Antartik. To je samo po sebi prilično neobičan zahtjev za roditelja, a pogotovo ako je taj roditelj asocijalan, insomničan ekscentrik poput Bernadette. Međutim, kako je kći jedna od rijetkih stvari koje Bernadette zaista voli, uradit će sve kako bi ona bila zadovoljna.

Možda sam i u startu previše odala. Sam trailer nagovještava nekakvu zabavnu i komičnu potragu za odbjeglom Bernadette, ali za razliku od većine današnjih trailera, on u ovom slučaju navede gledatelja na pogrešan trag. Da ne otkrivam, kao što već rekoh previše, riječ je o jednoj toploj porodičnoj priči sa šarenim eksterijerom i vrlo razigranom glumačkom postavom. Cate Blanchett nikada nije razočarala, ali svaki put je zadivljujuće gledati kako ta žena s lakoćom gradi različite likove. Njena Bernadette je kaotična, neurotična, ekscentrična, ali iako joj sam materijal daje prostora da karikira ili preglumljuje, ona svoj lik nosi generično i iznutra. Ono kad i vas zaboli kad tuguje i kada se kao dijete radujete njezinoj sreći. Mala Emma Nelson prilično uvjerljiva i prirodna, dok je Billy Crudop uvjerljiv kao radoholičar i nedovoljno posvećen muž i otac, ali možda na momente previše dvodimenzionalan lik, pa iako se on trudi prenijeti ga na drugačiji i realniji način, sam materijal mu ne dozvoljava izdvojiti se iz mora sličnih likova. Epizodu igra i beskrajno karizmatična Kristen Wiig koja prilično tipičnom liku majke – šefice daje dimenziju, život i uvjerljivost.

Linklater jeste majstor u opisu međuljudskih i porodičnih odnosa i dok gledate film osjećate taj „šmek“ starih dobrih filmova devedesetih godina. Ali osjeti se da je ovdje postojao problem adaptacije samog originalnog materijala, što uopće nije rijetka pojava. Istini za volju, nekad zna biti prilično nezgodno raditi adaptacije romana s obzirom na to da je riječ o dva prilično različita medija i na kraju krajeva, načina pričanja priče. Stoga ima suvišnih scena, likova koji nisu dovoljno razrađeni ili koje film krene razrađivati i naprasno ostavi nedovršene. Ono što na kraju postane glavna priča i suština filma zauzima vrlo malo prostora, pa se sam gledatelj može osjetiti zakinutim ili uskraćenim na samom kraju. Ne nedostaje sam rasplet, ali dođe nekako ex machina. Odjednom i bez velike razrade. Iako morate priznati da imate prostora za razradu kad imate 2 sata materijala. I da, upravo sam taj kraj čini film manje realističnim i životnim. A dok traje imate osjećaj da će se rasplesti u nešto dosta kompleksnije. Ili da se sam rasplet neće desiti u dvije minute radnje. Recimo.

Što je možda opet stvar ukusa. Da se razumijemo, nećete se dosađivati. Svako tko voli pobjeći od svakodnevice u jedan prilično „feel good“ film u totalu se neće skroz razočarati. Ako ništa onda prvenstveno zbog fantastične Blanchette.

I da, još jedna važna stvar. Žene danas žele da se njihov trud i napor prizna i često filmovi (i serije) u smislu podizanja svijesti o tome da možete biti i žena i majka i umjetnica i poslovna žena i to sve – u paketu. Ali u tom pokušaju, dešavaju se stvari i ponekad upadnete u krizu identiteta, a ovaj film priča tu priču, vrlo suptilno, nenametljivo i iskreno. S dosta humora, a opet na momente vrlo realistično. Svatko ima neki svoj put i ne treba odustati dok ga ne pronađe.