Pogledali smo novi misteriozni horor triler film od scenarista Guillerma del Tora, Scary Stories to Tell in the Dark.

Žanr filma:

Horor, misterija, triler

Redatelj:

André Øvredal

Scenarist:

John August, Marcus Dunstan, Patrick Melton, Alvin Schwartz, Guillermo del Toro

Glumci:

Zoe Margaret Colletti, Michael Garza, Austin Zajur

Radnja ukratko:

U Scary Stories to Tell in the Dark serija užasnih ubojstava utjecala je na mali gradić i sada je sve na grupi tinejdžera koji ih moraju riješiti.

Scary Stories to Tell in the Dark je novi Američki horor film redatelja André Øvredal, po skripti od Dan i Kevin Hageman i priči od Guillerma del Tora. Film je pravljen prema dječjoj seriji knjiga istog imena od Alvina Schwartza.

Kao što je gore navedeno i to treba naglasiti, Scary Stories to Tell in the Dark je pravljen prema dječjoj seriji knjiga istog imena, te je dobio oznaku PG-13 (Preporučuje se strogi nadzor roditelja, jer materijal možda nije prigodan za djecu mlađu od 13 godina), što bi reklo da ga čak i djeca mlađa od 13 godina mogu gledati.

Ako gore navedeno uzmemo u obzir, onda je Scary Stories to Tell in the Dark jedan zapravo odličan film uz kojeg se djeca mogu lagano uvesti u svijet horora, a da opet nije previše nasilan, brutalan i pun krvi. S druge strane, ako su odrasli očekivali vidjeti dobar horor film, koji će ih preplašiti, stvoriti noćne more i koji će morati gledati kroz prste, onda bi trebali zaobići Scary Stories to Tell in the Dark. U filmu doslovno nema ni kapi krvi.

Knjige nisam čitao, pa sam prema naslovu ovog filma očekivao nešto poput antologijskih priča, gdje je svaka odvojena za sebe, poput recimo ‘Twilight Zone: The Movie’ iz 1983. godine. Međutim, radnja filma Scary Stories to Tell in the Dark prati djecu (početak tinejdžerskih godina) u malom Američkom gradiću, slično nalik ‘It’, ‘Super 8’ ili seriju ‘Stranger Things’. Međutim, epizodna priroda serijskih “incidenata” više ga usklađuje sa stilom filmova ‘Final Destination’.

Stella Nicholls (Zoe Margaret Colletti) je ljubiteljica horora i želi postati pisac dok živi u Mill Valley, malenom gradiću u Pennsylvaniji tijekom Nixonovih izbora 1968. godine. Stella ima nekoliko prijatelja: neophodan Scoobie Doo Shaggy tipa lik Chuck (Austin Zajur) i “razuman” “to je sve znanost” lik Auggie (Gabriel Rush). No, progonjeni od strane domaćeg nasilnika Tommyja (Austin Abrams) i njegovih prijatelja, Stella, Chuck i Auggie udružuju se s autsajderom Ramonom (Michael Garza).

Oni bježe u obližnju sablasnu kuću – kući u kojoj legenda kaže da su strašne stvari učinjene čudnoj djevojci, Sarah. Ta legenda kaže da je Sarah lokalnim klincima pričala zastrašujuće priče kroz zidove. I Stella pronalazi knjigu … knjigu koja se čini nedovršenom…

U ovom trenutku započinje horor dio filma Scary Stories to Tell in the Dark. Postoje neki efektivni (ali na trenutke duhoviti) jezivi trenuci, koji su pomalo zastrašujući bez da budu krvavi. Upravo to je razlog zašto je film dobio PG-13 rejting koji mu dopušta da ga gledaju i mlađa djeca uz nadzor roditelja.

Epizode u kojima pojedinačno vidimo napade na neke likove su dobro izbalansirane i svaka je na svoj način drugačija, baš kao jedna zasebna zastrašujuća priča.

Ovo je još jedan film koji se oslanja na kvalitetu svojih mladih glumaca, nešto što nas može jako podsjetiti na seriju Stranger Things. Među njima je ipak najbolja Zoe Margaret Colletti koja odrađuje odličan posao kao Stella. Ona se pojavljivala u nekoliko filmova u prošlosti, kao što su “Annie”, “Wildlife” i “Skin”, ali ovo joj je prvi film gdje je u glavnoj ulozi. I odradila je tu ulogu odlično.

I dok oni koji traže ‘prave’ opake horor filmove sigurno neće pretjerano uživati u ovom filmu, njemu se mora dati pohvala za ono što je učinio, a to je jedan odličan dječji/tinejdžerski horor film. Osobno nisam veliki ljubitelj pretjerane krvi i iznutrica na ekranima, više volim neki psihološki oblik filmova, tako da mi je Scary Stories to Tell in the Dark bio bolji od dobrog dijela novih slasher filmova s hrpama nepotrebnih krvi i besmislenog naganjanja.