Recenzija: Phantom Thread (2017)
Pogledali smo i posljednji film u utrci za Oscara 2018, za Najbolji film, koji će se održati u noći s nedjelje (04.03.18) na ponedjeljak (05.03.18), Phantom Thread. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr:
Drama
Redatelj:
Paul Thomas Anderson
Scenarist:
Paul Thomas Anderson
Glumci:
Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford
Radnja ukratko:
Film je smješten u svijet mode Londona 1950tih, a od krojača je naručen dizajn haljina za članove visokog društva i kraljevske obitelji.
Phantom Thread je upravo ono što ljudi često nazivaju Oscarovskim filmovima. Lijepih scena, fantastičnih kreacija, odlične glume i negledljivo dosadan.
Iskreno jedva sam se natjerao ovaj film pogledati do kraja. Film u kojem se zapravo ne radi o ljudima, niti kreacijama, nego o jednoj opsesiji koja teče ljudskim venama.
Daniel Day-Lewis glumi u onom što sam kaže da je njegov posljednji film, kao Reynolds Woodcock, zahtjevni, fantastični, ekscentrik koji je vlasnik vrlo uspješne modne kuće. Uz njega tu je i njegova ne odobravajuća, zajedljiva sestra Cyril (Lesley Manville), koja vodi posao, te je uz njega gotovo u svakom trenutku osim u krevetu (ne njihova veza nije o tome). U njihov život dolazi Alma (Vicky Krieps), koja Woodcocku postaje neki oblik muze, a i nešto više, iako je ponekada teško reći što.
Film je ponekada uspio ponuditi neku zabavu, čak i humor, bilo to namjerno ili ne, ali to su možda i najbolji trenuci filma. Na stranu fantastičan izgled i odličnu glumu, ako sam gotovo zaspao dok sam ovo pisao, a ne dok sam gledao film.
Ne dovodim u pitanje nominaciju za Oscar redatelja Paul Thomas Anderson, jer je zaista napravio fantastičan ugođaj u filmu, također nije upitno da Daniel Day-Lewis treba biti nominiran za Najboljeg glavnog glumca, kao i Lesley Manville za Najbolju sporednu glumicu, pa nominacija za dizajn kostima, zaista su bili odlični, glazba također vrlo dobra, ali ŠTO ovaj film radi u kategoriji Najboljeg filma prošle godine?! Jasno da je da za Oscara ne idu najgledaniji filmovi, čak ni oni najbolje ocijenjeni kritikom i gledateljima, ali jednostavno mi ne ide u glavu da jedan ovako dosadan film može ići za najbolji. Ali dobro, ja samo pišem o filmovima i serijama, netko drugi ih proučava, studira i pravi.
Film bi preporučio samo pravim filmofilima, koji uživaju u dobroj glumi i ambijentu, siguran sam da ostali niti će ga htjeti gledati, a i da se odluče, morali bi na barem tri puta jer bi nekoliko puta zaspali.
Osobno mi je ovo daleko najgori nominirani Oscar film, za Najbolji film.
